fbpx

Klimatska neutralnost ne može se postići bez energetske neovisnosti

Okoliš - 10 kolovoza, 2024

Postoji vrlo zanimljiva činjenica o proizvodnji električne energije u Europskoj uniji koja otvara neka važna razmišljanja. Doista, od 2004. proizvodnja električne energije u EU postaje sve više ekološka. To je zato što se do danas udio obnovljivih izvora energije u brojkama proizvodnje električne energije više nego udvostručio. Rastuća perspektiva iu nadolazećim godinama, posebno s obzirom na europske politike koje imaju za cilj postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Cilj koji je svakako zanimljiv, ali koji ne može ne poći u susret očekivanjima zemalja članica i izgledima sve nestabilnijeg međunarodnog okvira. Zato bi cilj klimatske neutralnosti sve više trebao biti popraćen ciljem energetske neovisnosti unutar granica Europske unije. PODACI O ELEKTRIČNOJ ENERGIJI U EUROPI Za potpuniju sliku potrebno je koristiti analize Eurostata na temelju godišnjih podataka svake države članice EU. Valja napomenuti da je raspoloživa energija u Europskoj uniji u 2022. smanjena u odnosu na prethodnu godinu (riječ je o -4,5 posto). Konkretno, nafta je zabilježila rast od 2,8 posto u odnosu na 2021., dok je plin smanjen za 13,3 posto. Naravno, ovaj je fenomen usko povezan s međunarodnim nepredviđenim događajima. Konkretno, invazija moskovskih trupa na Ukrajinu. Što se tiče obnovljivih izvora energije, prilagodili smo se brojci danoj na početku ovog članka, uz konstantu stalnog povećanja. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPSKOJ UNIJI Podaci su, dakle, sasvim jasni: u Europskoj uniji obnovljivi izvori imaju najveći udio u proizvodnji. Odmah zatim dolaze fosilna goriva (u raznim oblicima) i na kraju dolazi energija koju proizvode nuklearne elektrane. U 2022. godini Europska unija kao cjelina proizvela je 2641 teravat-sat električne energije (podaci Eurostata). Ta se brojka sastoji od gotovo 40 posto obnovljivih izvora energije, 38,6 posto fosilnih goriva i preko 20 posto nuklearne energije. Unutar fosilnih goriva, plin je bio glavni element koji se koristio za proizvodnju električne energije (za 19,6 posto), a slijedi ga ugljen (za 15,8 posto). Naravno, postoci se razlikuju među državama članicama jer nekoliko zemalja (poput Italije) nema nuklearne elektrane. U 2022. nuklearne elektrane radile su u trinaest država članica EU-a. Štoviše, upravo zbog međunarodnih nepredviđenih okolnosti i potrebe da se revidiraju kanali opskrbe plinom – izuzev Moskve – za njih oko osam, nuklearna je energija pokrivala više od trećine proizvodnje električne energije. To je europskim kancelarijama dalo vremena da pronađu alternative nakon invazije na Ukrajinu. Naravno, razlike u energetskoj mješavini među državama EU-a također se razlikuju u pogledu obnovljivih izvora energije. Kvote se razlikuju od zemlje do zemlje, pri čemu najviše dotiču 90 posto proizvedene energije, a niske 15 posto. Naravno, ova varijacija ovisi o mnogim čimbenicima. Prvo, treba pogledati geografske uvjete svake zemlje, prisutnost i dostupnost drugih prirodnih resursa kao što su nalazišta plina ili ugljena. Međutim, među čimbenicima koji igraju ulogu u određivanju postotaka korištenja obnovljive energije su nacionalne politike (kao kod izbora nuklearne energije) i struktura različitih gospodarstava. CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE Koncept energetske neovisnosti još je zanimljiviji i vrijedan razmatranja kada se promatra razvoj cijena energije povezanih s međunarodnim nepredviđenim okolnostima posljednjih godina. S ruskom invazijom na Ukrajinu, cijena fosilnih goriva u Europi je skočila. Povrh svega, plin je postao puno veća troškovna stavka na računima građana EU. Veza između cijene plina i cijene električne energije kojom se on proizvodi je očita. Smanjenjem uvoza porasla je i cijena plina, što je unatoč činjenici da manje od 40 posto energije u Europskoj uniji dolazi iz fosilnih goriva, značajno pridonijelo rastu troškova za krajnje korisnike. Posebice 2022. (godina u kojoj se energetska kriza najjače osjetila) EU je uveo nekoliko posebnih mjera kako bi pokušao ublažiti utjecaj troškova na svakodnevni život građana, poput smanjenog oporezivanja ili subvencija za kućanstva i poduzeća. Zato je sada važno raditi na reformi tržišta električne energije unutar granica Europske unije, kako bi se izbjegli novi skokovi vezani uz vanjske događaje. PUT DO ENERGETSKE NEOVISNOSTI S obzirom na prikazane podatke i sve složeniji međunarodni krajolik u kojem se Europska unija poziva na vodeću ulogu, jasno je da put do energetske neovisnosti ne može a ne prolazi kroz diverzifikaciju dobavljača i diferencijaciju izvora energije. Nakon 24. veljače 2022., s invazijom Rusije na ukrajinski teritorij, diverzifikacija opskrbljivača energijom postala je ključni čvor u politici država članica. Potreba za postizanjem supstitucije opskrbe plinom iz Rusije postavila je Italiju u središnju poziciju u opskrbi Europe energijom. Zemljopisni položaj naše zemlje u središtu Mediterana, zajedno s prisutnošću strateških infrastruktura, stavlja nas u poziciju da budemo ključni igrač u ovoj reorganizaciji energetskih opskrbljivača Europe. Čak je i Matteijev plan (koristan za stvaranje energetskih partnerstava na nacionalnoj razini), koji je pokrenula talijanska vlada, temeljni alat u ovom procesu, vrlo koristan u izgradnji mosta s afričkim narodima i pretvaranju Italije u stvarno središte potrebno za jamstvo Europskoj uniji svoju energetsku sigurnost i neovisnost. Naravno, čak i ako je ova inicijativa južnog fronta EU-a apsolutno neophodna iu skladu s međunarodnim nepredviđenim okolnostima, također su potrebne ciljane namjere i politike na razini EU-a i država članica kako bi se postigla energetska neovisnost. Konkretno, diverzifikacija izvora opskrbe energijom i diferencijacija izvora energije mora se odvijati s fokusom na obnovljive izvore energije i vodik, upravo kako bi se pazilo na perspektivu klimatske neutralnosti 2050. godine. Istodobno, međutim, gospodarska očekivanja i očekivanja rasta država ne mogu se nadjačati, tako da se mora zajamčiti i autonomija članica da odlučuju o vlastitoj energetskoj mješavini, u skladu s nacionalnim industrijskim planom i planom rasta. Naravno, to podrazumijeva povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj kako bi se osigurale stalne inovacije u energetskom polju, uključujući put ka sigurnijoj, stabilnijoj i čišćoj fuzijskoj nuklearnoj energiji kako bi države članice i Europska unija postale sve energetski suverenije i neovisnije. To se također može dogoditi vraćanjem na iskorištavanje nalazišta unutar perimetra EU-a, kao i stvaranjem politika koje članice usmjeravaju prema energetskoj neutralnosti radi veće sigurnosti u ovom strateškom sektoru. Na nacionalnoj razini stoga moramo stvoriti instrumente za provedbu ovih direktiva, također s ciljem sve veće podrške kućanstvima i poduzećima koja se odluče ulagati u obnovljive izvore energije. Konačno, moramo raditi na mreži, kako bi bila sve učinkovitija i integriranija. To se može postići jačanjem infrastrukture i energetskih međupovezanosti, kao što je to učinila, primjerice, Italija, s RePowerEu ogrankom unutar NRRP-a. Cilj mora biti povećanje ulaganja u jačanje sustava skladištenja, razvoj pametnih mreža i povećanje energetskih zajednica, kako se ne bi našli nespremni pred vanjskim čimbenicima ili fluktuacijama na međunarodnom energetskom tržištu, zbog čimbenika koje se ne mogu predvidjeti niti na njih izravno utjecati.