Subscribe
Izborna kampanja prije izbora za Europski parlament bit će u mnogim državama članicama borba između socijaldemokratskih lijevih stranaka i novih nacionalno orijentiranih konzervativnih stranaka. Prema mnogim promatračima, potonji imaju zamah i mogu postići izborni uspjeh.
Kako socijaldemokrati namjeravaju pokušati usporiti silazni trend ljevice u Europi? U Švedskoj su socijaldemokrati uvijek bili jaki, a sada se tamo primjenjuje nova taktika.
Za jaku Europu – za razliku od konzervativaca
Nedavno je čelnica stranke Magdalena Andersson (S/S&D) bila predstavljena u vodećoj emisiji intervjua u javnom servisu, “30 minuta”. Tamo je šokirala voditelja opisujući socijaldemokrate kao stranku koja najviše od svega želi učiniti Europu “jakom”. Na ploči za igru svaki gost može postaviti vlastitu stranku na ljestvici od nacionalističke do EU-federalističke.
Magdalena Andersson smjestila se na kraj federalističkog ruba – daleko više federalistički nastrojena prema EU nego Liberali (RE).
Ali ona je dosljedno govorila o “Europi”, o tome da Europa bude jaka, a ne o tome da “Europska unija” bude jaka.
Intervju je postao bizaran jer voditelj nije uhvatio tu razliku i pitao je žele li socijaldemokrati prenijeti više ovlasti na Uniju u Bruxellesu.
Na to je Magdalena Andersson odgovorila: “Ne”.
Objasnila je da želi učiniti Europu jakom suradnjom i “držanjem zajedno” kako bi se suočila s izazovima poput Putinove Rusije. Voditeljica je trebala pitati nije li ova tema više o suradnji s NATO-om nego s EU-om, ali to pitanje nije postavljeno.
Zašto se ponašala tako zbunjujuće?
Ono što je Magdalena Andersson učinila, po mom mišljenju, bilo je da iskleše vlastitu verziju strategije koja oponaša njihovog glavnog političkog protivnika: Švedske demokrate (ECR).
Kada je stranački čelnik Švedskih demokrata Jimmie Åkesson predstavljao glavne kandidate te stranke na izborima za EU, ponovio je ono što je već više puta rekao: “Švedski demokrati su najproeuropskija i najkritičnija stranka prema EU”.
Konzervativnoj i nacionalno orijentiranoj stranci lako je razlikovati “Europu” od “EU”. Prvi govori o bogatoj raznolikosti nacionalnih kultura i tradicija koje nudi europski kontinent – uključujući, primjerice, Veliku Britaniju. Ova civilizacija stoji u oštroj suprotnosti s prilično novokonstruiranom Europskom unijom u Bruxellesu, koja birokratskim sredstvima moći pokušava standardizirati sve zemlje u istom obliku i premjestiti vlast na elitu daleko iznad i izvan naroda Europe.
Ali socijaldemokrati ne žele razjasniti ovu načelnu razliku jer znaju da postoji snažna narodna potpora za očuvanje nacionalnih tradicija – suprotno težnji za koju se socijaldemokrati zalažu u Bruxellesu: “sve tješnja unija”.
Stoga Magdalena Andersson pokušava zbuniti raspravu tako da birači ne primijete osnovna načela. Ona umjesto toga koristi razliku “Europa” kada govori o pozitivno nabijenim riječima poput “držimo se zajedno” protiv Putina. I time pokušava dočarati sliku da su Švedski demokrati, kada kritiziraju EU, zapravo za fragmentaciju i za Putina.
Čista orvelovska retorika
Ono što intervju na švedskoj televiziji pokazuje jest da socijaldemokrati nemaju namjeru voditi iskrenu raspravu o suštinskim pitanjima, već umjesto toga, u postmodernističkom duhu, iskrivljuju riječi i njihovo značenje do neprepoznatljivosti.
No zapravo, nije riječ o nečem novom, nego o eskalaciji. U prethodnim predizbornim kampanjama socijaldemokrati su se uvijek predstavljali kao čuvari švedskog modela, švedskih pristupa i rješenja. Ali nakon što su izabrani, njihovi parlamentarci pridružili su se širokoj većini u Bruxellesu koja poduzima svaki korak prema većoj centralizaciji moći.
Aristotel je tvrdio da demokracija mora imati čvrstu i blisku vezu između biračkog tijela i izabranih, inače ne funkcionira. Taktika socijaldemokrata na izborima za EU dobar je primjer kako političari koji su daleko izvan svakodnevnog života europskih birača mogu manipulirati izbornim kampanjama tako da se bave svime osim bitnim.