Subscribe
Skrivena iza svakodnevnih problema kriminala, migracija i gospodarstva, iz Europe vreba potencijalna katastrofa, a to je vodoopskrba. Manje od 40 posto jezera, rijeka i obalnih voda EU-a u dobrom je ekološkom stanju, dok se samo 26 posto ne smatra kemijski onečišćenima. Potonji broj pao je za sedam bodova od 2015., što ukazuje na zabrinjavajući pad kvalitete vode u kratkom vremenskom razdoblju. Sve to prema izvješću koje je početkom veljače objavila Europska komisija, u kojem su ispitani vodni resursi kontinenta.
U politički polariziranom svijetu lako je zaboraviti središnju važnost ekoloških pitanja i pitanja okoliša te kako ona utječu na naše društvo, posebice jer se rasprava o stanju prirode oko nas naginje u korist dalekosežnih klimatskih programa. Konzervativci ne smiju zanemariti razumijevanje važnosti zdrave vode za održivost rasta usjeva i za to da buduće generacije naših naroda hodaju istim bujnim šumama i livadama kao mi danas.
Pretjerana nebriga prema ekološkim temama, koja je nažalost uobičajena na desnici, pokazala se, kako to već biva, priopćenjem upravo povjerenice koja je predstavila izvješće o teškoj situaciji s vodama u EU. Jessika Roswall predstavnica je Švedske u drugom ‘kabinetu’ Ursule von der Leyen i njezina odgovornost kao Europska povjerenica za okoliš, otpornost na vodu i konkurentno kružno gospodarstvo daleko je od prestiža prethodne švedske povjerenice, (zloglasne) Ylve Johansson kao povjerenice za unutarnje poslove. U desničarskim krugovima spuštanje zemlje na ono što se smatra prilično neglamuroznim položajem ismijavalo se kao poraz. Možda se pojavljuje još jedan oblik trivijalizacije pitanja okoliša.
Konkretno, između ostalog, onečišćenje hranjivim tvarima iz poljoprivrednih aktivnosti pridonosi pogoršanju stanja europskih vodnih resursa, zaključuje se u izvješću. Također ukazuje na sve lošije zdravlje morskih ekosustava. Upoznati smo s kontroverznim mjerama EU-a u tim područjima, jer su kritizirane jer su usmjerene na poljoprivrednike i ribarstvo. Posljedice onoga što se smatra antagonizacijom ovih sektora od strane EU elite je ono što dovodi poljoprivrednike na prosvjede u nekoliko europskih zemalja.
To dovodi konzervativne i euroskeptične pokrete u tešku situaciju, prisiljeni su između rješavanja problema ozbiljnog zagađenja i pretjeranog izlova i zauzimanja za svoje uzgajivače i ribare. Konzervativci će možda trebati izoštriti svoje političke formulacije o ovim temama, kako bi izbjegli ugrožavanje budućnosti europskih vodoopskrba – ali pazeći da ne izgube svoju tradicionalnu podršku u poljoprivrednom sektoru. Centralisti EU i klimatski aktivisti bi inače mogli uspostaviti monopol na rješavanje ovih problema, što će samo dovesti do daljnjeg nerazmjernog kažnjavanja uzgoja i ribarenja. To je nešto što treba imati na umu jer EU formulira “Strategiju otpornosti na vodu”, koja će tvrditi da rješava probleme.
Još jedna tema koja tek treba dobiti široku pokrivenost, unatoč svojim ozbiljnim implikacijama na zdravlje i dugovječnost europskog društva, je rasprostranjenost zagađivača PFAS i drugih “vječnih kemikalija” u vodi. PFAS su sintetski spojevi koji se koriste za izradu proizvoda, ponajviše tkanina, otpornih na toplinu, vodu i mrlje. Otpuštaju se u prirodu razgradnjom takvih proizvoda i nepravilnim zbrinjavanjem. To je također bilo predmet akcijskih planova nove Europske komisije, koja je rano formulirala svoju ambiciju da se pozabavi onečišćenjem PFAS-om, koje utječe na dugoročno zdravlje i plodnost ljudi, životinja i biljaka.
U Francuskoj je gotovo svaka osoba osjetljiva na prekomjerni unos PFAS-a putem vode za piće, otkrila su dva nedavna istraživanja, piše Le Monde. U Parizu neka područja imaju nevjerojatno visoku razinu kontaminacije PFAS-om do 60 puta više od preporučenih granica. Skandali su se također dogodili u Švedskoj gdje je otkriveno da cijeli mali gradovi imaju opasno visok sadržaj PFAS-a u lokalnoj vodoopskrbi.
Po ovom pitanju konzervativcima je lakše preuzeti vodstvo u usporedbi s pitanjem zagađenja uzrokovanog poljoprivredom. Pozivi na zabranu PFAS spojeva u EU već rastu, a jedini rizik povezan s njihovom podrškom je ukrštanje interesa industrije koji bi vrlo vjerojatno mogli trovati Europu za cijelu budućnost.