Subscribe
Konačno je gospođa Von der Leyen dala izjavu o svom drugom mandatu i izabrana je većinskim EPP-liberalno-socijalističkim konsenzusom u Europskom parlamentu 2024. godine. No, što je točno rekla, što nas čeka nakon pet godina europskog osiromašenja? Ostavimo na trenutak po strani njezinu slabašnu retoriku i uvjerljivost, gdje od srca čestita prijatelju “Robertu” i dvadesetak puta ponavlja “poštovani članovi”. Da Lady Thatcher nije izmislila izraz “Mickey Mouse Parliament”, svakako bismo trebali misliti da smo u Disney Worldu, a ne u političkoj instituciji. Prva ideja koja dolazi iz govora je “jača Europa”. To je već zabrinjavajuće u usta federalista koji je podržavaju. Iako prikriven iza potrebe za obranom i demokracijom, to je zapravo izgovor za invaziju na daljnje nacionalne nadležnosti. Što je sa Green Dealom? Glagol odabran za upravljanje njime ne može biti manje zadovoljavajući: “držati se” njega je ono što nam treba, prema tadašnjem kandidatu. Iako se drži pragmatizma. Može li postojati jasnija contradictio in terminis ? Kako se pragmatično držati Green Deala, ako je Green Deal suprotstavljanje stvarnosti. Srećom, njemačka političarka “kompetitivnost” stavlja na vrh svog diskursa. Potpredsjednik će koordinirati smanjenje opterećenja; međutim, moramo ostati na oprezu, jer ovo pozivanje na konkurentnost ne bi smjelo ići na štetu srednjih, malih i obiteljskih poduzeća, a isključivo u korist globalnih prijatelja Von der Leyen, Macrona i sličnih. U prvih 100 dana, ona se obvezuje da će uspostaviti novi ugovor, ovaj put “Čisti industrijski dogovor”. Nemamo pojma kakav će to plan biti ili je li već u tijeku ili će biti improviziran. Zasigurno opet neće biti nagodbe, jer se to oksfordskim rječnikom definira kao nagodba, a radi se više o pristupu odozgo prema dolje, tipičnom za plansko gospodarstvo kakvo u povijesti poznajemo na primjeru petorice -godišnji planovi Sovjetskog Saveza. Zatim predlaže “Europsku uniju štednje i ulaganja” kako štednja i investicije koje dolaze iz Europe ne bi odlazile u inozemstvo. Međutim, ponovno nam nije rečeno kako ona želi ovu izjavu učiniti istinitom, jer ulaganja po definiciji idu tamo gdje štediše misle da su sigurnija i isplativija. Gospođa Von der Leyen niti jednom riječju ne govori o financijskom riziku ili isplativosti. Primjer kako ova neizabrana dužnosnica pokušava centralizirati vlast je njezin poziv da se udvostruči osoblje Europola i ojača njegov mandat. Ona želi da Europol postane “istinski” operativna policijska agencija; ali načelo supsidijarnosti govori drugačije. Obrana građana odvija se uglavnom na razini susjedstva. Gdje je procjena učinka koja pokazuje da postoji potreba da Komisija potroši duplo naš novac na zaštitne snage koje su tako daleko od ulica i kuća? Migracije su možda jedina točka u kojoj ona pogađa, i to samo zato što je na to bila dužna jer se velika većina Sabora s tim složila na kraju prošlog mandata. Ovo je prava stvar , ali ne pripada njezinoj viziji. Naravno, ona se sada mora razvijati. Nadajmo se da solidarnost koju je ipak uspjela ušuljati u svoju izjavu ne služi njoj i liberalnim nacionalnim vladama za probijanje rupa u zaštitnim zidovima Frontexa. Naposljetku, farmeri dolaze kao trinaesti prioritet kraljice Ursule, kako je sada nazivaju. Kaže im da će predstaviti novu europsku strategiju za našu poljoprivredu i prehrambeni sektor; ali upozorava ih njihovim tipičnim malim riječima: EU će pod njezinim zapovjedništvom nagraditi “svakog tko upravlja prirodom i bioraznolikošću na održiv način i pomaže uravnotežiti proračun ugljika”. Znamo što je to značilo za naše farmere u prošlosti i bojimo se što će to i dalje značiti ako joj se ne kaže. Izvor slike: Flickr