Subscribe
Španjolska vlada upletena je u veliki korupcijski skandal u koji je uključeno nekoliko bivših ministara iz Socijalističke radničke stranke (PSOE), pa sve do premijera Pedra Sáncheza i članova njegove uže obitelji.
Takozvani slučaj “Koldo” pokazuje koliko su daleko Sánchez i njegovi saveznici spremni ići kako bi sačuvali svoju moć, čak i ako to znači gaženje vladavine prava.
Konzervativna stranka VOX zauzela je čvrst stav tražeći pripisivanje samog Sáncheza, kao i nekoliko njegovih ministara. Partido Popular (PP) desnog centra nagovještava mogući zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja i trenutačno provodi istragu slučaja u Senatu.
Slučaj Koldo bio je osuđujuće otkriće unutarnjeg funkcioniranja Sánchezove administracije.
Victor de Aldama, poznat kao “navodni popravljač” ovog skandala, dobrovoljno se pojavio pred Nacionalnim sudom i posvjedočio o šokantnim detaljima koji impliciraju visoke dužnosnike Socijalističke partije (PSOE).
Aldama je pružila dokaze o distribuciji omotnica s velikim svotama gotovine, pri čemu su istaknute osobe poput Joséa Luisa Ábalosa, člana španjolskog parlamenta, Santosa Cerdána, organizacijskog tajnika PSOE-a i Kolda Garcíe, Ábalosova savjetnika, navodno primale mito.
Što je još gore, Aldama je sugerirao izravnu vezu s Pedrom Sánchezom i Begoñom Gómez, Sánchezovom suprugom, dodatno povezujući ovu upravu sa srcem korupcije.
Marta Castro, VOX-ova nacionalna pravna koordinatorica, istaknula je da je “osoba pod istragom dala detalje o svojoj umiješanosti koji potvrđuju istragu Središnje operativne jedinice” (na španjolskom Unidad Central Operativa, UCO).
Istaknula je i važnost pozivanja svih odgovornih na odgovornost: “Tražit ćemo od suda da se ispita do kraja kako bi se otkrile sve kaznene odgovornosti koje mogu odgovarati ovoj korumpiranoj vlasti”.
Pedro Sánchez dosljedno pokazuje da je spreman ići na sve kako bi zadržao vlast. Od upitnih savezništava s radikalnim frakcijama do skandala poput slučaja Koldo, njegova je administracija prožeta kontroverzama koje nagrizaju povjerenje javnosti.
Optužbe o nezakonitim provizijama tijekom pandemije – kada su španjolski građani bili najranjiviji – posebno su nečuvene.
Umiješanost Begoñe Gómez u slučaj još je jedan alarmantan element prema Aldami, Gómez se sastala s Javierom Hidalgom, bivšim izvršnim direktorom Globalije, povezanim s kontroverznim spašavanjem zrakoplovne kompanije Air Europa.
To otvara ozbiljna pitanja o tome je li premijerova obitelj imala izravnu korist od nezakonitog poslovanja tijekom pandemije, dodatno kaljajući već narušeni ugled vlade.
Slučaj Koldo također je rasvijetlio ulogu osoba poput Santosa Cerdána.
VOX je zahtijevao njegovo pojavljivanje kao svjedoka kako bi se razjasnilo kako je novac navodno tekao u blagajnu PSOE-a. Kao što je Castro prikladno primijetio, “ove i druge nepoznanice moraju se istražiti, ovo pitanje ne može ostati u sferi Ábalosa”.
Sánchezovi saveznici, u međuvremenu, nastavljaju ga štititi, pokazujući svoje suučesništvo u ovoj sramotnoj aferi.
Njihovo odbijanje da podrže zahtjeve oporbe naglašava nedostatak političke volje za rješavanje endemske korupcije koja je mučila Sánchezovu administraciju.
Slučaj Koldo nije samo izolirani incident već dio šireg obrasca skandala pod Sánchezovim vodstvom.
Od lošeg upravljanja pandemijskim resursima do upitnih financijskih poslova, ova je vlada pokazala očito zanemarivanje transparentnosti i odgovornosti.
Stvaranje sedam kompanija u Portugalu od strane Victora Aldame, vjerojatno kako bi se profit izvukao iz Španjolske, pokazuje koliko su daleko pojedinci povezani s vladom otišli da iskoriste svoje pozicije.
Ovaj skandal dolazi nakon još jedne kontroverze koja uključuje Sánchezove ministre, kao što su Fernando Grande-Marlaska i Teresa Ribera–nedavno imenovana potpredsjednica Europske komisije–koji su bili upleteni u različite optužbe za loše ponašanje.
Ovaj stalan tok skandala postavlja temeljno pitanje: koliko će Sánchezova vlada još dugo ostati na vlasti a da se ne suoči s ozbiljnim posljedicama?
Ulje na vatru Sánchezove administracije koja je u nevolji dolijeva se nedavno otkrićem Alberta Gonzáleza Amadora, dečka predsjednice Zajednice Madrida, Isabel Díaz Ayuso, skandala s curenjem informacija.
Prema ekskluzivnoj vijesti nacionalnih novina ABC, obavještavajući da je Moncloa orkestrirao curenje povjerljivih informacija o Albertu Gonzálezu Amadoru. Informacija je navodno proslijeđena kroz Sánchezov unutarnji krug Juanu Lobatu, vođi madridskog PSOE-a.
Curenje ima sva obilježja proračunate političke operacije. Pojedinosti iz e-poruke koju je odvjetnik Gonzáleza Amadora poslao tužiteljstvu Juanu Lobatu navodno je proslijedila Pilar Sánchez Acera, tadašnja šefica kabineta direktora kabineta Pedra Sáncheza, da naoruža madridski PSOE protiv Ayusa, ključnog rivala.
Ayuso je to nazvala “slučajem orkestriranog iz premijerova ureda da uništi političkog protivnika preko svog dečka”. Dok je Lobato priznao da je primio informaciju, njegove proturječne izjave—u početku poricanje Moncloine uloge prije nego što je priznao e-mail—pojačavaju sumnje u PSOE-ovu taktiku.
Uz slučaj Koldo, ovo curenje naglašava sve veću Sánchezovu upotrebu moći za političku manipulaciju, ugrožavajući Spanijev demokratski integritet.
Slučaj Koldo je jasan podsjetnik na opasnosti nekontrolirane moći. Administracija Pedra Sáncheza prešla je svaku etičku granicu, dajući prednost osobnoj dobiti nad javnom službom.