Kriza Izraela i Hamasa: trajna borba za mir i slobodu

Prije nešto više od tjedan dana svijet je probudio nezamislivo užasan prizor terorističkog napada koji je Hamas izveo u Izraelu. Od tada smo saznali da je oko 1300 ljudi hladnokrvno masakrirano, dok su nekoliko tisuća drugih ozlijeđeni od strane naoružanih napadača, koji su uspjeli proći kroz izraelska obrambena postrojenja na granici s Pojasom Gaze. Tragični događaj od tada se uspoređuje s napadima Al-Qaede na Svjetski trgovinski centar koji su se dogodili prije više od dva desetljeća i mnogi ga smatraju najmračnijim danom u cijeloj povijesti Države Izrael. Razumijevanje kako bi se takvo što točno moglo dogoditi zasigurno će potrajati neko vrijeme, ali da bi se dobila što jasnija slika o cijeloj situaciji, potrebno je duboko pogledati kompliciran i nasilan odnos između Izraela i Hamasa.

Sukob Izraela i Hamasa dugogodišnje je i duboko ukorijenjeno pitanje koje desetljećima privlači međunarodnu pozornost i zabrinutost. Ukorijenjen u povijesnim, političkim i teritorijalnim sporovima, ovaj tekući sukob imao je dalekosežne posljedice za ljude u regiji i globalnu geopolitiku.

Da bismo u potpunosti razumjeli krizu Izraela i Hamasa, prvo se moramo osvrnuti na povijesni kontekst koji je doveo do sukoba. Korijeni problema mogu se pratiti do kraja 19. i početka 20. stoljeća kada su se židovski imigranti počeli seliti u Palestinu. Taj priljev židovskih doseljenika doveo je do napetosti s arapskim stanovništvom, što je rezultiralo raznim sukobima i sporovima.

Plan podjele Ujedinjenih naroda iz 1947. imao je za cilj podijeliti Palestinu na odvojene židovske i arapske države, ali je naišao na otpor arapskih naroda, postavljajući temelje za Arapsko-izraelski rat 1948. godine. Ovaj rat završio je primirjem, ostavljajući Izrael pod kontrolom značajnog dijela palestinskog teritorija, što je dovelo do raseljavanja stotina tisuća palestinskih Arapa. To je razdoblje označilo početak palestinskog izbjegličkog pitanja, koje ostaje središnja točka prijepora u izraelsko-hamasovskom sukobu.

Jedan od najkritičnijih aspekata krize Izraela i Hamasa je kontrola teritorija, posebno Pojasa Gaze i Zapadne obale. Pojas Gaze, uska obalna enklava, bio je žarište sukoba i ostaje uporište Hamasa, palestinske militantne skupine.

Hamas, osnovan 1987. tijekom Prve intifade, izdanak je Muslimanskog bratstva. Organizacija kombinira politička i vojna krila i posvećena je oslobađanju cijele povijesne Palestine, zalažući se za neovisnu palestinsku državu i odupirući se izraelskoj okupaciji. Njegove militantne aktivnosti, uključujući raketne napade na Izrael, stalni su izvor napetosti u regiji.

Zapadnu obalu, s druge strane, kontrolira Palestinska samouprava, na čelu s Fatahom. Međutim, čak i unutar Zapadne obale postoje napetosti između Fataha i Hamasa, što dodatno komplicira situaciju.

Jedan od najpotresnijih aspekata sukoba Izraela i Hamasa je ponavljajući ciklus nasilja. Povremeni sukobi i vojne operacije rezultirali su značajnim gubitkom života i patnjom i Izraelaca i Palestinaca. Sukob iz 2014., poznat kao Operacija zaštitni rub, odnio je više od 2200 palestinskih života i 73 izraelska života.

Prije tragičnih događaja prošle subote, 7.^{listopada, najnovija} velika eskalacija sukoba dogodila se u svibnju 2021., kada su se napetosti pretvorile u 11-dnevni rat. Ova posljednja epidemija rezultirala je značajnim uništenjem i žrtvama na obje strane, a poginulo je preko 250 Palestinaca i 12 Izraelaca. Razmjeri razaranja i humanitarne krize koja je uslijedila privukli su veliku međunarodnu pozornost.

Razumijevanje temeljnih uzroka krize između Izraela i Hamasa ključno je za sve napore za njezino rješavanje. Neki od ključnih temeljnih problema uključuju:

1. Teritorijalni sporovi: Aktualna borba za kontrolu teritorija i granica i dalje je ključno pitanje u sukobu. Izraelci i Palestinci imaju konkurentska potraživanja za slijetanje, uključujući Istočni Jeruzalem, Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
2. Pitanje izbjeglica: Raseljavanje palestinskih izbjeglica 1948. i njihovih potomaka i dalje je sporna točka. Palestinci traže pravo na povratak, dok Izrael ustrajava da predstavlja demografsku prijetnju svojoj židovskoj većini.
3. Politička podjela: Podjela između Fataha i Hamasa, i politički i teritorijalno, oslabila je sposobnost palestinskog vodstva da učinkovito pregovara s Izraelom.
4. Sigurnosna pitanja: Glavna briga Izraela je sigurnost njegovih građana. Sigurnosne prijetnje često se susreću s vojnim reakcijama, što eskalira sukob.
5. Blokade i sankcije: Izrael je od 2007. uveo blokadu Gaze, koja je, zajedno s međunarodnim sankcijama, osakatila gospodarstvo regije i ograničila kretanje robe i ljudi.

Napori na rješavanju krize Izraela i Hamasa tijekom godina poprimili su različite oblike, uključujući regionalne i međunarodne igrače. Ujedinjeni narodi, Sjedinjene Države i Europska unija uključeni su u mirovne inicijative, ali postizanje trajnog mira pokazalo se nedostižnim.

Sporazum iz Osla, potpisan devedesetih godina, predstavljao je značajan korak ka miru, ali nije rezultirao konačnim rješenjem. Kasniji pregovori i mirovni planovi, kao što su sastanak na vrhu u Camp Davidu 2000. i Annapolis konferencija 2007., također nisu postigli trajan sporazum.

Abrahamov sporazum, uz posredovanje Sjedinjenih Država, doveo je 2021. do normalizacije diplomatskih odnosa između Izraela i nekoliko arapskih zemalja. Iako je cilj ove inicijative bio izolirati Hamas i smanjiti njegov utjecaj, također je istaknula dinamiku promjene u regiji.

Osim toga, Egipat je odigrao ulogu u postizanju primirja i pregovora između Izraela i Hamasa. Međutim, iako ta privremena primirja pružaju olakšanje pogođenom stanovništvu, njima se ne rješavaju temeljna pitanja sukoba.

Kriza Izraela i Hamasa duboko je ukorijenjen i višestruk sukob koji je imao ozbiljne humanitarne, političke i sigurnosne posljedice. Sukob ima svoje korijene u događajima koji su se dogodili prije 75 godina i moglo bi se tvrditi da Hamas postoji isključivo zbog onoga što Palestinci nazivaju Nakba – riječ koja doslovno znači “katastrofa” i koristi se za njihovo raseljavanje 1948. godine.

Put do mira u izraelsko-palestinskom sukobu uvijek je bio složen i izazovan. To je postalo puno složenije prošlotjednim napadom, a postizanje trajnog rješenja zahtijeva rješavanje temeljnih pitanja u središtu sukoba. Odgovor Izraela na nedavnu krizu bio je iznimno težak, do sada je prouzročio tisuće žrtava na palestinskoj strani i vjerojatno će prouzročiti još mnogo toga jer, prema izraelskim vlastima, to je samo početak duge i teške operacije koja ima, kao svoj konačni cilj, potpuno uništenje Hamasa.

Jedini način za rješavanje krize u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju jest izravnim pregovorima između uključenih strana. Sveobuhvatni mirovni sporazum trebao bi se baviti pitanjima kao što su granice, izbjeglice, sigurnost i status Jeruzalema. Međunarodna zajednica trebala bi imati konstruktivnu ulogu u olakšavanju pregovora i osiguravanju pravednog i uravnoteženog procesa. Sve strane moraju se pridržavati međunarodnog prava i standarda ljudskih prava. Trebalo bi istražiti i riješiti kršenja na obje strane, uključujući neselektivne napade na civile i nerazmjernu uporabu sile.

Budući da je ovaj napad bio bez presedana u opsegu, opsegu i samom broju žrtava, odgovor Izraela zasigurno će biti bez presedana u veličini i intenzitetu. Mnogi će umrijeti prije nego što uključene strane uopće razmisle o tome da sjednu na razgovore. Možda najtragičniji aspekt cijele ove situacije je činjenica da će nevina krv, i izraelska i palestinska, pretvoriti zemlju koju obje strane njeguju i žude za tamnocrvenom bojom.