Kriza zapošljavanja nastavnika u Irskoj i EU

Kada se Irska službeno pridružila Europskoj ekonomskoj zajednici 1973., irski jezik (Gaeilge) primijenjen je samo na prijevode postojećih ugovora, kao i na sve buduće ugovore koji će se kasnije pojaviti. U to vrijeme Irska nije zatražila potpuno priznavanje irskog kao službenog ili radnog jezika unutar institucija Zajednice, što je odraz političkih prioriteta dana i marginalnog statusa irskog u državnoj upravi.

Proći će još tri desetljeća prije nego što Irska, pod vladom Fianna Fáil na čelu s Taoiseachom Bertiejem Ahernom, službeno zatraži da se Gaeilge prizna kao službeni i radni jezik institucija Europske unije (EU). Ova promjena nije bila iznenadna, već je proizašla iz rastućeg pokreta kulturnog preporoda tijekom kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, koji je nastojao preoblikovati irski jezik ne kao simbol ruralne nostalgije, već kao legitiman izraz modernog irskog identiteta.

Ova promjena politike uslijedila je nakon intenzivnog lobiranja istaknutih organizacija na irskom jeziku kao što je Conradh na Gaeilge, čije su kampanje zagovaranja postajale sve sofisticiranije i imale su međunarodni opseg. Pokret je dobio odlučujući zamah mobilizacijom velikih javnih skupova 2004., na kojima su sudjelovali deseci tisuća sudionika pod zastavom STÁDAS-a, koalicije sastavljene od organizacija na irskom jeziku, nastavnika, studenata i pravnih stručnjaka. Njihov temeljni zahtjev bio je jasan: potpuna jezična ravnopravnost za Irce unutar pravne i političke mašinerije EU-a.

Ti su napori konačno kulminirali službenim zahtjevom vlade 2005. godine za priznavanjem irskog kao službenog i radnog jezika. Zahtjev nije uokviren samo kao simbolična gesta, već kao nužan korak u jačanju jezičnog i kulturnog suvereniteta Irske unutar EU koja se širi.

Europsko vijeće pristalo je dodijeliti taj status kroz provedbu, od 1. siječnja 2007., Uredbe (EZ) br. 920/2005. Ovo je bio važan trenutak za zagovornike irskog jezika. Međutim, Uredba Vijeća također je predviđala prijelazno razdoblje, napominjući da, iako je bilo primjereno pozitivno odgovoriti na zahtjev irske vlade, iz praktičnih razloga institucije Europske unije nisu trebale biti odmah vezane obvezom izrade i prijevoda svih akata — uključujući presude Suda pravde — na irski jezik.

Ovo takozvano odstupanje trebalo se primjenjivati ​​u razdoblju od pet godina, do 2012., tijekom kojeg je službena revizija zakazana za 2010. Zamišljeno je kao pragmatičan kompromis, uravnotežujući ambicije irske vlade s operativnom realnošću višejezične birokracije EU-a.

Kao odgovor na to, irska se vlada obvezala stvoriti uvjete u kojima bi se mogao osposobiti dovoljan broj kvalificiranih diplomanata kako bi se zadovoljile potrebe EU-a za zapošljavanjem. To je trebao biti kamen temeljac šire 20-godišnje državne strategije za irski jezik 2010. – 2030., koja je nastojala integrirati jezično planiranje u ključna područja nacionalne politike.

Kako bi ispunila te ciljeve, država je povećala financiranje jezičnog obrazovanja i obuke prevoditelja, osobito putem institucija kao što je Nacionalno sveučilište Irske. Podržani su specijalizirani poslijediplomski programi kako bi se stvorila nova generacija pravnih i tehničkih prevoditelja s vještinom poznavanja irskog i institucionalnog jezika EU-a. Do 2008. ovo je ulaganje donijelo oko 15 prevoditelja za institucije EU-a, skroman početak, ali daleko ispod onoga što je bilo potrebno.

Unatoč tim naporima, ubrzo je postalo jasno da Irska zaostaje u zapošljavanju dovoljnog broja prevoditelja koji govore irski, ostajući daleko ispod procijenjenih 100+ stručnjaka potrebnih za održavanje punog jezičnog pariteta. Jaz je bio posebno izražen u usporedbi s bolje uspostavljenim jezicima EU-a s većom bazom govornika i dubljim institucionalnim tradicijama.

Kao rezultat toga, 2011. godine Europska komisija je – nakon procjene postignutog napretka – preporučila produljenje odstupanja do 31. prosinca 2015. Iako razočaravajuće za sudionike kampanja, produljenje je omogućilo daljnje povećanje obuka i inicijativa za zapošljavanje.

Do 2015. godine postignut je određeni napredak. Otprilike 60 irskih prevoditelja i tumača sada je bilo dostupno za rad na raspravama i dokumentaciji Europskog parlamenta. Ohrabrena time, irska je vlada službeno zatražila od Vijeća EU-a da razmotri smanjenje opsega odstupanja, s ciljem da se u potpunosti ukine do 1. siječnja 2022.

Iako je ovo bio inkrementalni pristup, toplo su ga pozdravili aktivisti na irskom jeziku. Tadašnji predsjednik Conradh na Gaeilgea, Cóilín Ó Cearbhaill, pohvalio je taj potez, napominjući da odražava dugotrajni poziv njegove organizacije za postupnim planom za ukidanje odstupanja i da naglašava obnovljenu predanost Irske osiguranju irskog kao punopravnog radnog jezika na europskoj razini.

Nažalost, do roka koji je istekao u prosincu 2015., Vijeće EU-a zaključilo je da institucije još uvijek nisu u poziciji ukinuti odstupanje. To je značilo da će se prijelazna rješenja još jednom produžiti, ovaj put do 1. siječnja 2022. Ipak, ton rasprava se promijenio — sada je bilo jasnije očekivanje da će odstupanje konačno prestati.

Bilo je nekih nadajućih znakova. Godine 2016. irska je vlada najavila da će više od 700 ljudi biti obučeno za prevođenje neslužbenih dokumenata EU-a na irski prije 2022. U irskim medijima je u to vrijeme objavljeno da će se svake godine prevesti tisuće stranica uz stvaranje oko 180 radnih mjesta s punim radnim vremenom s plaćama koje često prelaze 100 000 eura godišnje.

Ova potonja točka trebala je postati žarište kritike. Neki su čitav proces opisali kao vježbu jezičnog elitizma. Medijski komentari 2022. preispitali su optužbu da dok su irski lingvisti koji rade za institucije EU-a zarađivali plaće od 50 000 do 70 000 eura ili više — što su barem dijelom financirali irski porezni obveznici — zajednice u područjima Gaeltachta, gdje se irski još uvijek govori kao materinji jezik, i dalje pate od kroničnog nedovoljnog ulaganja i ekonomske marginalizacije. Prosječni prihodi u nekim od ovih regija ostali su ispod 30.000 eura.

Takve kritike obično iznose govornici irski i pisci izvan institucija EU-a, od kojih mnogi postavljaju pitanje je li fokus na razini EU-a na status i prestiž došao nauštrb praktične podrške irskom kao živom jeziku zajednice.

Doista, Irska je poznata po postojanosti kulturne kritike koja na govornike irskog ne gleda kao na marginaliziranu manjinu, već kao na elitu koja drži do sebe, uživajući pokroviteljstvo države, a istodobno tvrdeći da su žrtve. Kao što je u jednom oštrom članku Irish Timesa navedeno 2018., “irski jezični lobi” postao je “previše moćan da bi se ignorirao, ali previše nekoherentan da bi se reformirao”.

Dodatne kritike pojavile su se od političkih osoba i zagovornika irskog jezika koji su istaknuli zabrinutost oko vrijednosti za novac. Procijenjeno je da je postizanje punog statusa radnog jezika koštalo irsku državu više od 20 milijuna eura od početka procesa 2005. Neki su kritičari tvrdili da bi ta sredstva bila bolje utrošena za potporu Gaelscoileanna (osnovne škole s irskim srednjim obrazovanjem) ili poboljšanje pristupa uslugama na irskom jeziku u zdravstvu i socijalnoj zaštiti.

Protivnici tog argumenta tvrdili su da se oba cilja mogu i trebaju ostvarivati ​​paralelno: jačanje upotrebe irskog na razini EU-a, uz istovremeno ulaganje u opstanak i širenje irskog u svakodnevnom životu. Za njih kampanja za EU nije bila smetnja, već izvor nacionalnog ponosa koji je mogao podići profil jezika na međunarodnoj razini i potaknuti ponovno zanimanje kod kuće.

Ono što je neosporno jest da strategija integracije Iraca u djelovanje EU nikada nije povučena, unatoč zastojima i kritikama. Izvješće Komisije Vijeću EU-a za 2022. potvrdilo je da su institucije EU-a stalno povećavale količinu sadržaja na irskom jeziku i uspješno upravljale postupnim smanjenjem odstupanja.

U istom je izvješću istaknuto da se od 2016. količina dokumenata EU-a prevedenih na irski utrostručila. Najznačajnije povećanje dogodilo se u fazi 2021., koja je, iako ograničena na Komisiju, rezultirala povećanjem od 70 % u prijevodu zakonodavstva na irski. Ovo je označilo veliku administrativnu i simboličku prekretnicu.

Napori kao što su ovi konačno su osigurali dugo željeni cilj službenog priznavanja irskog kao punopravnog radnog jezika EU-a 1. siječnja 2022. Postignuće je završilo gotovo dva desetljeća dugotrajnih napora i pokazalo sposobnost zajednice malih jezika da oblikuje jezičnu politiku EU-a kroz upornost i političku strategiju.

Kad uzmemo u obzir da EU ima još 23 službena jezika i više od 60 regionalnih ili manjinskih jezika, uzdizanje irskog na status radnog jezika ostaje izvanredno postignuće. To je dokaz ne samo otpornosti boraca na irskom jeziku, već i strateške upotrebe nacionalnih i europskih institucija za promicanje kulturne baštine.

Dok kritike ostaju oko cijene, svrhe i klasne politike inicijative, također postoji široko priznanje da je zaštita i promicanje irskog kao govornog i živog jezika zajednički nacionalni cilj – bez obzira na to na kojem se stajalištu nalazi u zaslugama ove konkretne politike.