Subscribe
ECR Party Culture Weekends se vraćaju, inicijative koje je organizirala Europska konzervativna stranka kako bi pokrenula konkretne prijedloge koji će postati sastavni dio izbornog programa s obzirom na europske izbore u lipnju 2024.
Ovaj put pozornica događanja bit će Cipar: otočna država predstavlja jednu od najposebnijih stvarnosti na europskoj sceni, kako s povijesnog tako i s geopolitičkog gledišta. Cipar je oduvijek bio jedan od najtajnovitijih i najfascinantnijih otoka, prema grčkoj mitologiji plaže Paphosa (na jugozapadu zemlje) dale su život grčkoj božici ljepote Afroditi, u mnogim područjima zemlje venecijanska prisutnost je još uvijek jak između kraja 1400-ih i kraja 16. stoljeća duboko je utjecao na neke gradove kao što su Famagusta i Nikozija, osmanska invazija i dominacija tijekom 17., 18. i 19. stoljeća podijelili su zemlju na sjever s osmanskom većinom koju i danas prepoznaje kao “odvojenu tursku republiku” i pravoslavni jug.
Cipar je autonomna republika od 1960. godine, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo dalo neovisnost primivši otok u Commonwealth. Od tada se postupno strukturirala, formirajući društvo koje, unatoč složenosti podjele zemlje na tursku i grčku pravoslavnu sferu utjecaja, unatoč tome što je nekoliko kilometara udaljena od Libanona i granica sa Sirijom i Izraelom, unatoč tome što je posrnula nakon ozbiljne bankarske krize 2013., putuje prema visokim standardima. BDP po glavi stanovnika gotovo je na razini razvijenih zemalja poput Italije i Japana, indeks ljudskog razvoja također je viši od talijanskog i blizu francuskog.
Ovakav razvoj bio je moguć iz dva glavna razloga: prvo, otok je ubrzo postao porezni raj koji je privukao ulagače iz Azije i Bliskog istoka, kao i iz Rusije; drugo, otok je enormno ulagao u turizam. Dovoljno je reći da Cipar godišnje posjeti više od 2 milijuna turista (više od ukupnog lokalnog stanovništva) i smatra se prvom turističkom industrijom u svijetu koja ima infrastrukturu namijenjenu ovoj vrsti poslovanja.
Zbog toga Cipar predstavlja vrlo važno raskrižje što je navelo ECR da odabere ovu lokaciju za Kulturni vikend koji će se održati od 28. do 31. ožujka. Konkretno, u petak 29. ujutro govorit će prof. Hanns Gissurarson, akademik političkih znanosti na Sveučilištu Island, koji će se pozabaviti analogijama i razlikama između klasične (južnoeuropske) i konzervativne (sjevernoeuropske) misli; nakon toga, održat će se radionica o mogućim opipljivim rješenjima u situaciji Vlade s manje ovlasti. Slijedi posjet selu Leukara i ručak u jednoj od lokalnih vinarija prije dolaska u Nikoziju.
Subota 30. ožujka bit će puna ideja, s nekoliko panela na visokoj razini: jedan će se baviti pristupom europskoj održivoj energiji, s intervencijama ciparskog ministra energetike Georgea Papanastasioua (Indija), prof. Alan Riley iz Atlantskog vijeća, glavni direktor Nuclear Europe Yves Desbazeille, glavni direktor Svjetskog nuklearnog udruženja Sama Bilbao y Leon, suosnivač i predsjednik Zhero Alessandra Pasini, zamjenici Mauro Rotelli (FdI, ECR) i Vojtech Munzar (ODS, ECR) i europarlamentarac Nicola Procaccini (FdI, ECR); o sigurnosti na Mediteranu, bivša američka veleposlanica na Cipru Kathleen A. Doherty, viši suradnik Atlantskog vijeća Paolo Messa, potpredsjednik mladih ECR-a Raz Granot (Likud, ECR) i europarlamentarci Jorge Buxade (Vox , ECR) i Angel Dzhambazki (VMRO, ECR); Dan će završiti konzervativnim planom za Europu koji će predstaviti potpredsjednik Europske komisije Margaritis Schinas (ND, EPP), ministar za odnose s parlamentom Luca Ciriani (FdI, ECR) i glavni tajnik ECR Antonio Giordano ( FdI , ECR).
Nedjelja 31. ožujka, Sveti Uskrs, bit će vrlo dirljiv trenutak sa slavljem mise i razmišljanjem o judeo-kršćanskim korijenima Europe, s posjetom katoličkim i pravoslavnim crkvama u Nikoziji. Jedinstvena prilika za istinsko pokretanje izazova za Europu svjesnu svog podrijetla i snažnu u potencijalu koji još nije u potpunosti izražen.