Lekcije švedskog

Europski dnevnik: Stockholm, lipanj 2022

Stockholm je izgrađen na četrnaest otoka gdje se slatkovodno jezero Mälaren ulijeva u Baltičko more. Mjesto teško može biti privlačnije, a grad se doista ponekad naziva ‘Venecijom sjevera’. Velik dio njegove stare četvrti je netaknut, iako su 1950-ih mnoge neobične kuće ondje srušene i zamijenjene ružnim, brutalnim visokim zgradama, osobito u četvrti Klara. Grad je to preživio baš kao što je Švedska kao država preživjela četrdeset i četiri godine socijaldemokracije. Stockholm je postao glavni grad Švedske kada se ona odvojila od Danske 1523. godine. Grad je relativno sunčano mjesto, iako ondje zna biti prilično hladno, kao što je otkrio francuski filozof René Descartes nakon što je 1649. nepromišljeno prihvatio poziv kraljice Christine da joj bude privatni učitelj na dvoru: godinu dana kasnije umro je od upale pluća . Doista, još jedna francuska filozofkinja, Madame de Staël, koja je bila udana za švedskog diplomata, uzviknula je 1812. da u Švedskoj postoje samo dva godišnja doba, zelena zima i bijela zima. Ali ovo je nepravedna francuska duhovitost. Ljeta u Stockholmu su topla i ugodna, što sam mogao potvrditi u lipnju 2022. kada sam govorio na konferenciji Europske resursne banke, na kojoj su se okupili predstavnici nekoliko think tankova slobodnog tržišta u Europi. Promovirao sam svoju nedavnu knjigu , Dvadeset četiri konzervativno-liberalna mislioca.

Stockholm 1981. godine

Jedan od mojih najupečatljivijih posjeta Stockholmu bio je 1981. kada sam prisustvovao regionalnom sastanku Društva Mont Pelerin . Anglo-austrijski filozof Friedrich A. von Hayek osnovao je Društvo 1947., tri godine nakon što je objavio svoje Put u kmetstvo gdje je tvrdio da su Hitlerov nacionalsocijalizam i Staljinov komunizam dvije iste vrste; da središnje ekonomsko planiranje može dovesti do jednostranačke policijske države; i da se trebamo vratiti klasičnom liberalizmu osamnaestog i devetnaestog stoljeća, modificiranom i revidiranom u svjetlu iskustva. Hayek me 1980. uveo u društvo Mont Pelerin. Njegov sastanak u Stockholmu 1981. bio je poticajna prilika. Američki ekonomist Gordon Tullock tvrdio je da se, ako želimo utjecati na politiku, trebamo držati podalje od politike. Njegova je poenta bila da ishode nisu određivali političari nego okolnosti ili još bolje prevladavajuća tumačenja okolnosti, a njih su zauzvrat određivale ideje koje su dominantne u to vrijeme. Zadatak je stoga bio promijeniti te ideje zdravim akademskim istraživanjem i njegovim naknadnim učinkovitim i pristupačnim predstavljanjem od strane think tankova. Neki istaknuti švedski poslovni lideri i intelektualci, uključujući Curta Nicolina i Svena Rydenfelta, održali su na konferenciji poučne govore o borbi protiv socijalizma u svojoj zemlji. Hayek je prisustvovao i bio je u dobroj formi.

Stockholm 1986. godine

Za pamćenje je ostao i posjet Stockholmu u prosincu 1986. godine. Nobelova nagrada za ekonomiju upravo je dodijeljena jednom od mojih intelektualnih mentora, Jamesu M. Buchananu, a mi, nordijski članovi društva Mont Pelerin, odlučili smo to proslaviti na večeri. Bio je to radostan događaj. Moji švedski prijatelji dr. Carl Johan Westholm i Sture Eskilsson bili su zaduženi. Inače pomalo šutljiv, Buchanan je sada bio veseo i pričljiv. Izrazio je nadu da bi sada ekonomisti mogli više obratiti pažnju na njegovu ideju da se ponašanje političara koji se natječu mora analizirati istim alatima kao i ponašanje poslovnih ljudi koji se natječu. Ljudi nisu promijenili svoju prirodu prelaskom s tržišta na političku arenu. Ako je samointeresno ponašanje bilo pretpostavka u analizi tržišta, to bi također trebala biti pretpostavka u analizi političke arene.

Kao i 1981. godine, odsjeo sam u hotelu Grand , a još uvijek se sjećam koliko su živahni i bučni dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1986. Wole Soyinka i njegova pratnja svake večeri bili u hotelskom baru. Glasno su pokazivali koliko su sretni zbog ukazane časti nigerijskoj književnici. Grand Hotel je staromodan, ali dobro očuvan, izgrađen i dizajniran u istom stilu kao d’Angleterre u Kopenhagenu, Copacabana Palace u Rio de Janeiru i Majestic u Cannesu. Čini se da svi dolaze ravno iz romana Williama Somerseta Maughama ili Scotta Fitzgeralda. Jedna od posebnih atrakcija Grand Hotela je švedski Smörgåsbord u restoranu Veranda, švedski stol otvorenih sendviča i drugih delicija poput haringe, paštete od guščje jetre, gravlaxa (sušenog lososa), kamenica i jastoga. (Smörgåsbord doslovno znači stol s maslacem i guskama.) Kasnije je hotelu dodan dobro opremljen i udoban spa centar, u kojem sam jako uživao tijekom sljedećih posjeta.

Randianov eksperiment

Švedska je posebno zanimljiva zemlja za konzervativce i klasične liberale jer je često, primjerice američki ekonomist Jeffrey Sachs , spominje kao uspješan primjer socijaldemokracije i kao konačno pobijanje Hayekove ‘teze o putu u ropstvo’. Ali kao što su švedski znanstvenici Johan Norberg , Nima Sanandaji i Nils Karlson jasno rekli, nordijski je uspjeh bio unatoč , a ne zbog socijaldemokracije. Temeljio se na dugoj nordijskoj tradiciji vladavine prava, uključujući zaštitu vlasničkih prava, slobodnu trgovinu, društvenu koheziju i naporan rad. U devetnaestom stoljeću liberalne vlade, pod utjecajem Adama Smitha i Frédérica Bastiata, postavile su temelje za švedski prosperitet u moderno doba. Istina je da su socijaldemokrati dugo bili na vlasti. Istina je također da kasnih 1970-ih i početkom 1980-ih njihovom strankom nisu vladali pragmatičari kao prije, nego ideolozi koji su Švedsku željeli transformirati u socijalističku zemlju. No naišli su na žestok otpor s mnogih strana jer su ljudi shvatili da je daljnji rast države nepoželjan i kontraproduktivan. U privatnom sektoru nisu otvorena nikakva nova radna mjesta, a poduzetnici su napuštali zemlju: Bio je to gotovo eksperiment kao što je opisano u Atlas Shrugged Ayn Rand, gdje su se produktivni pojedinci odlučili povući, bilo u druge zemlje ili u neoporezovane poslove, s gospodarstvo stagnira.

Večera s Göranom Perssonom

U 1990-ima su se u Švedskoj dogodile velike promjene, ne samo u nesocijalističkim strankama pod Hayekovim utjecajem, već iu Socijaldemokratskoj stranci koja je napustila mnoge svoje radikalne ideje. Formiran je novi konsenzus, ili ako hoćete, novi švedski model, koji prihvaća velikodušne socijalne naknade, ali dopušta izbor u obrazovanju i zdravstvu te potiče poduzetništvo. Snažni socijaldemokratski pragmatik, Göran Persson, bio je ministar financija 1994. – 1996. i premijer 1996. – 2006., stabilizirajući i liberalizirajući švedsko gospodarstvo. Jednom se dogodio poznati razgovor između njega i novinara koji ga je pitao što misli o socijalizmu. ‘Ja sam socijaldemokrat’, odgovorio je. ‘Nisi socijalist?’ – upitao je novinar. ‘Ne, ako se nazivate socijalistom, brkaju vas s puno luđaka’, uzvratio je Persson. Postao je dobar prijatelj Davida Oddssona, islandskog premijera 1991.–2004., još jednog snažnog, pragmatičnog političara. Kad je Persson držao predavanje u Reykjaviku 27. studenog 2012., navečer je večerao s Davidom koji je bio dovoljno ljubazan da me zamoli da im se pridružim. Uz gravlax i islandsku janjetinu vodili smo živu raspravu o aktualnostima i prilikama u nordijskim zemljama. Persson nije izgledao kao tipični Šveđanin. Bio je srednje visine i prilično krupan, s opuštenom linijom kose. Bio je ljubazan, ali odlučan i vrlo prizeman.

Perssona je zaintrigirala malo poznata činjenica na koju sam mu ukazao da je Island u četrnaestom stoljeću neko vrijeme bio ujedinjen sa Švedskom, a ne s Norveškom i Danskom. Nakon što su 930. formirali Commonwealth bez kralja, Islanđani su 1262. nevoljko pristali postati podanici norveškog kralja. Godine 1319. Magnus Eriksson, zvan Magnus Smek, postao je kralj Norveške i Švedske, a time i Islanda. Ali Magnus je bio nepopularan u Norveškoj i 1343. je odlučeno da će njegov mladi sin Haakon postati kralj Norveške, s Magnusom kao privremenim regentom, dok on nastavi vladati Švedskom. Magnus je zadržao suverenitet nad Islandom i stoga je bio nominalni kralj Švedske i Islanda do svoje smrti 1374., iako je izgubio vlast u Švedskoj 1364. Dakle, barem od 1343. do 1364. pa čak i nominalno do 1374. Island je bio u personalnoj uniji sa švedskim kraljem. Nakon toga, Islandom je vladao sin Magnusa Smeka, Haakon VI od Norveške, do svoje smrti 1380. Supruga Haakona VI bila je Margareta od Danske, a njihov sin Olav naslijedio je dansko prijestolje 1375. i norveško prijestolje 1380. godine. Od tada su Norveškom i Islandom vladali iz Danske. Tako je započela duga povijest Islanda pod danskim prijestoljem koja je završila tek proglašenjem Islandske Republike 1944. godine.