Subscribe
U Švedskoj suradnja između stranaka desnog centra (EPP/RE) i nove socijalno-konzervativne stranke Švedski demokrati (ECR) funkcionira tako dobro da ih birači sve više vide kao prirodnu alternativu vlasti. Suradnja je premašila očekivanja. Može li se to dogoditi u Europskom parlamentu nakon izbora u lipnju?
Suradnja je otišla čak toliko daleko da biračko tijelo u Švedskoj vidi Švedske demokrate kao “buržoasku” stranku. Prema nedavnoj anketi javnog mnijenja, polovica ispitanika smatra Švedske demokrate “buržujima”.
Glasači su tu možda malo pretjerali. Ali nije teško razumjeti. Birači pojam buržoaski smatraju samo oznakom za suradnju stranaka u preuzimanju vlasti od socijaldemokrata, koji su glavni protivnici.
Buržuj ne znači nesocijalist
Imamo dvije strane u švedskoj politici, gdje jednom stranom dominiraju socijaldemokrati te lijeva i zelena stranka. S druge strane, umjerenjaci i liberali tradicionalno su buržuji. Demokršćani svoju ideološku poziciju žele vidjeti kao svoju vlastitu, baš kao što je Stranka centra sebe nekoć vidjela kao ruralne konzervativce. Ali oni su surađivali u parlamentu kako bi postigli većinu za vladu koja je bila upravo nesocijalistička.
Sada se Švedski demokrati pojavljuju kao vodeća snaga na protivničkoj strani Crvenih. Tada ju je lako protumačiti kao buržoasku stranku. Ne samo zato što surađujete s buržoaskim strankama. A središnji dio buržoazije je biti nesocijalist.
Ali buržoazija ima nekoliko dimenzija koje se ne podudaraju s demokršćanima, Strankom centra ili Švedskim demokratima. Ove tri stranke uvijek su imale najveću podršku birača izvan velikih gradova, a još više u ruralnim područjima. Stranka centra izgubila ga je od Švedskih demokrata i njihova je budućnost neizvjesna, budući da se na njih sada gleda i kao na potporu Socijaldemokratima.
Radničko biračko tijelo središnje
Ovdje postoje i druge društveno-ekonomske dimenzije po kojima se Švedski demokrati razlikuju od buržoaskih stranaka desnog centra. Na primjer, Švedski demokrati imaju značajnu potporu glasača iz radničke klase. Riječ je o velikoj skupini od više od deset postotnih bodova biračkog tijela koja je napustila socijaldemokrate i počela glasati za Švedske demokrate.
Atraktivnost Švedskih demokrata među radnicima dovela je do sadašnje vlade u Švedskoj. Na isti način na koji je konzervativizam Margaret Thatcher odvukao velike skupine radnika od Socijalističke partije, Švedski demokrati imaju veliko povjerenje među radnicima, čak i među članovima sindikata.
U suradnji između vlade desnog centra i Švedskih demokrata, potonji su uspjeli zajamčiti socijalne naknade za nezaposlene i bolesne u državnom proračunu na način koji se inače ne bi dogodio.
Globalni građanin protiv nacionalnog
Švedski demokrati su socijalni konzervativci s nacionalističkim stavovima. Buržuji su se često željeli vidjeti kao globaliste, kao “bilo gdje” nasuprot “negdje” koji su ukorijenjeni u svojoj nacionalnoj kulturi i tradiciji.
Ali ta je razlika sada premoštena činjenicom da su globalisti u strankama desnog centra shvatili da je žar za globalizacijom otišao predaleko i da se mora ponovno uspostaviti nacionalna vladavina prava. Negdje su to dobro shvatili. Nacionalna perspektiva sada je zamijenjena globalizmom.
To također znači da socioekonomske razlike igraju manju ulogu. Bogati i manje bogati mogu raditi zajedno kako bi spasili nacionalno jedinstvo. Bogati počinju shvaćati da vam je potrebna sigurnost kod kuće kako biste bili jaki u međunarodnoj areni. Poduzetnici ne smiju trpjeti nasilje i korupciju kriminalaca u domovini ako žele biti konkurentni u inozemstvu.
Globalizam slabi spremnost društva
Pandemija je također pokazala da je sigurne opskrbne lance teško održati na globalnoj razini kada se pojave krize. Svaki svoju kuću gleda. Stoga sve više ljudi shvaća da pripremljenost i samodostatnost nisu aspekti koji pripadaju 20. stoljeću, već su važni da društvo ne propadne. Tada je potrebna proizvodnja u vlastitoj zemlji ili u okruženju. Ovo postaje posebno važno kada se radi o proizvodima koji održavaju život, sve od lijekova do goriva za grijanje domova.
Loše strane globalizacije sada izbijaju na vidjelo punom snagom. Tada postaje prirodnije da tradicionalne stranke desnog centra surađuju s nacionalnim i konzervativnim strankama.
Što se etiketa tiče, vjerojatno je ispravnije reći da su buržoaske stranke postale nacionalno konzervativnije. Uostalom, oni su ti koje stvarnost tjera na promjene, a Švedski demokrati sada rade istu političku analizu kao i prije deset, dvadeset godina.
Pitanje je što će se dogoditi u Europskom parlamentu nakon izbora u lipnju. Hoće li tradicionalne stranke desnog centra shvatiti važnost suradnje s nacionalnim i konzervativnim strankama? Švedska je dobar primjer kako se to može dogoditi. Tidö sporazum regulira suradnju koja omogućuje rad vlade. I uspjelo je bolje nego što je većina komentatora mislila da je moguće.