Subscribe
2022. je godina koja će u povijesnim knjigama biti obilježena kao ona u kojoj će Bel Paese prvi put vidjeti ženu izabranu za premijerku: Giorgiu Meloni. “Velika odgovornost”, kako je sama premijerka htjela podijeliti tijekom svog uvodnog obraćanja Zastupničkom domu 25. listopada. Institucionalni da, ali i emotivni; Meloni nije samo obukla novo političko ruho, već je postavila i temelje tako da u budućnosti njezin mandat možemo zamisliti kao mandat prve talijanske premijerke koja je s profesionalizmom i ponosom uspjela održati svoju dužnost vrlo komplicirano povijesno razdoblje za Italiju. Da, velika odgovornost. Međutim, premijerkina predanost tijekom posljednja dva desetljeća sugerira da joj ne nedostaje snage i otpornosti; kvalitete koje su bitne za izlazak iz još jedne krize i za svjesno upravljanje međunarodnim odnosima.
Budućnost se gradi na povijesti
Meloni je tijekom govora spomenula i zahvalila i svim onim ženama koje su postavile “kamen temeljac”, onima koje su joj “omogućile” svakodnevnu borbu da zasjedne među najviše državne funkcije. Bio je to dugačak popis recitiran sa strašću; na trenutak se činilo da je Giorgia Meloni sama sa “svojim ženama”, da su svi oko nje nestali kako bi ostavili mjesta za težinu figura koje su prolazile u pregledu.
“Među brojnim teretima koje danas osjećam na svojim plećima, ne može a da ne bude i ono što sam prva žena na čelu vlade u ovoj naciji”, rekla je premijerka i potom krenula na put riječi o ženama koje su se “usudile, poticaj, razumom ili ljubavlju. Kao Cristina (Trivulzio di Belgioioso), elegantna organizatorica salona i barikada. Ili kao Rosalie (Montmasson), dovoljno tvrdoglava da ode s Tisućom koji su stvorili Italiju. Kao Alfonsina (Strada) koja je snažno pedalirala protiv vjetrova predrasuda. Kao Maria (Montessori) ili Grazia (Deledda) koje su svojim primjerom širom otvorile vrata obrazovanja djevojčicama diljem zemlje. A zatim Tina (Anselmi), Nilde (Jotti), Rita (Levi Montalcini), Oriana (Fallaci), Ilaria (Alpi), Mariagrazia (Cutuli), Fabiola (Giannotti), Marta (Cartabia), Elisabetta (Casellati), Samantha ( Cristoforetti), Chiara (Corbella Petrillo). Hvala vam! Hvala vam što ste pokazali vrijednost talijanskih žena, a nadam se da ću i ja to moći učiniti.“. Dugi pljesak popratio je iskrenu zahvalu i nadu da ćemo uspjeti u svom cilju.
Ovi izbori, osim svog simboličkog značaja, zapravo predstavljaju veliki iskorak na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Inkluzija i jednake mogućnosti su, između ostalog, točka na kojoj nova Vlada namjerava konkretno djelovati. Sve žene koje je Meloni spomenula napravile su značajne promjene; od njih nije ostala reprezentacija, nego strogo, važno, neupitno nasljeđe na razini praktičnosti. Ima još toga: svatko od njih kretao se u različitim sferama i okruženjima, još jedan neslučajni element na kojem počiva premijerova potvrda poštovanja. Od svijeta obrazovanja do svijeta izdavaštva, preko institucija i znanosti: parter imena koje povijest neće zaboraviti.
Giorgia Meloni misli veliko, ali s poniznošću: to je proizašlo iz govora. S druge strane, vođa, bez obzira na spol, mora biti sposoban snažno se suprotstaviti poteškoćama, nikada ne zaboravljajući početnu točku. Izazov, svakako, teško breme, ali i motor koji pokreće one koji vode jedan narod. To potvrđuju i druge žene u Europi koje su uspjele žonglirati i držati vodeće pozicije u političkom krajoliku.
Žene i Europa: politika smanjuje jaz među spolovima, ali još je mnogo koraka koje treba poduzeti
Prije nego što je Giorgia Meloni izabrana, Nilde Iotti, Irene Pivetti i Laura Boldrini bile su predsjednice Zastupničkog doma, dok je Elisabetta Alberti Casellati bila jedina žena predsjednica Senata Republike. U ostatku Europe, međutim, val je već započeo, i to davno prije, promjena spolova spremna srušiti “stakleni strop”
Razmotrite Englesku. Premijerka Liz Truss, koja je već podnijela ostavku, došla je na čelnu ulogu nakon Therese May i Margaret Thatcher.
U Finskoj je Sanna Marin srušila još jedan tabu: ne samo da je voditeljica, već je i najmlađa osoba koja je preuzela tu titulu, sa samo 34 godine.
Danska premijerka Matte Frederiksen na dužnosti je od 2019., dok u Litvi vladu predvodi Ingrida Šimonytė.
Popis tu ne završava: od 2017. Katrín Jakobsdóttir vodi islandsku vladu, au Estoniji tu dužnost obnaša od prošle godine Kaja Kallas, kao i Magdalena Andersson u Švedskoj i Elisabeth Borne u Francuskoj.
Ne zaboravimo Ursulu von der Leyen, predsjednicu Europske komisije, Robertu Metsolu, predsjednicu Europskog parlamenta i Christine Lagarde, broj jedan u Europskoj središnjoj banci.
Ova informacija nije namjera biti manifest, već upozorenje: promjena koja se događa ne poznaje ideologije ili stranke; žene i muškarci mogu i moraju dijeliti isti politički prostor. Upozorenje, kako je navedeno, za djevojke i mlade žene koje žele donijeti svoj glas u institucionalne zgrade preuzimanjem najviše dužnosti.
Kad smo već kod žena i rodnog jaza…
Vraćajući se korak unatrag na govor koji je u Zastupničkom domu održala Giorgia Meloni, javljamo još jedan odlomak koji se tiče žena i rodne nejednakosti. Premijer je govorio o obitelji, istaknuvši kako dosadašnje politike nisu dale prihvatljive rezultate. Meloni je također dodala da je vrijeme da se stane na kraj demografskoj zimi koja već neko vrijeme karakterizira natalitet u Italiji.
“Kako bismo izašli iz demografske glacijacije i vratili se proizvodnji onih godina budućnosti, onog demografskog BDP-a koji nam je potreban,” objasnio je, “potreban nam je golemi plan, ekonomski ali i kulturni, da ponovno otkrijemo ljepotu roditeljstva i vratimo obitelj u središtu društva. Naša je obveza, također u predizbornoj kampanji, povećati iznose jedinstvene i univerzalne naknade te pomoći mladim parovima u dobivanju stambenog kredita za prvi dom, postupno radeći na uvođenju obiteljskog kvocijenta. A kako obiteljski projekti idu ruku pod ruku s poslom, želimo na sve načine potaknuti zapošljavanje žena”, da, zapošljavanje žena. Naime, pristup tržištu rada u velikoj je mjeri otežan upravo roditeljstvom; mnoge se žene često nađu prisiljene birati između karijere i majčinstva. U tom smislu, riječi predsjednice već su se čule kroz vrijeme – upravo brojke, objektivni podaci, određuju kritična pitanja i nesrazmjere vezane uz svijet rada – ono što je pak inovativno jest da za prvi vrijeme je žena voditeljica ta koja ih govori, iz tog mikrofona, u tom prostoru. I ovaj dio govora popraćen je gromoglasnim pljeskom; znak koliko nova izvršna vlast vjeruje u namjere i sposobnosti vođe. Bez oklijevanja: u više od sat vremena govora, nezaustavljiv niz zahvala, ciljeva, strategija i snova.
Meloni se može pohvaliti još jednim “rekordom”: vrlo brzo formiranje – u samo 27 dana – nove vlade, “dužnost prema Talijanima: vrlo teška situacija u kojoj se nalazimo ne dopušta nam da oklijevamo ili gubimo vrijeme. I mi neće.”
“Stakleni strop” se srušio, Italija prolazi kroz promjene i to u znaku Giorgie Meloni.
The text was translated by an automatic system