Subscribe
Prijevremeni izbori u Francuskoj: prilika za francusku novu desnicu
Macron je raspustio parlament, nakon jasnog uspjeha Nacionalne rassemblement (ID) Marine Le Pen, čime je službeno započela predizborna kampanja. Na dvosatnoj tiskovnoj konferenciji stavovi bivšeg francuskog predsjednika bili su jasni: strah od političkog frakcionaštva, od ekstremizma (desnog s Le Pen i lijevog s Mélenchonom), snažna demonstracija koncepta demokracije onima koji kritiziraju izbor prijevremenih izbora, uz poštovanje volje francuskog naroda.
Naglasak je, međutim, stavljen na vrijednosti koje pokreću njegov programski govor, njegov i onaj renesanse (RE) koji se sada obraća lijevom biračkom tijelu udaljenom od La France Insoumise (LFI, GUE/NGL) i također iz Socijalističke stranke (PS, S&D) koju vodi Raphael Glucksmann.
Macron je radikalnu ljevicu Jean-Luca Mélenchona optužio za antisemitizam i antiparlamentarizam, optuživši je da stvara stalne i zabrinjavajuće nerede unutar Nacionalne skupštine. Suočen s tim političkim životom sastavljenim, prema njegovim riječima, od “bricolaža d’appareila”, predsjednik je želio pokazati “iskrenu i poniznu želju za izgradnjom konsenzusa i tkanjem kompromisa” zahvaljujući pomoći socijaldemokrata na jednom s druge strane i republikanske desnice (LR, EPP). Tako je govorio o “federaciji projekata za vladanje”, sada je na strankama u predsjedničkom taboru, koje su dvije godine lišene apsolutne većine, da pokrenu dijalog s ostalim političkim skupinama.
Međutim, u međuvremenu je već formirana koalicija, Nova narodna fronta sa socijalistima, zelenima i pristašama Mélenchona: koalicija koja je već podijelila gotovo svih od 577 izbornih jedinica s obzirom na prijevremene zakonodavne izbore. Sinteza je pronađena u “pluralnom” vodstvu, prema zastupniku u odlasku Françoisu Ruffinu (LFI), koji je potom pozornost usmjerio na predizbornu kampanju i potrebu za ujedinjenom ljevicom protiv “unije rasista i bogatih”, označivši tako raskinuti s Macronijancima i Gaulistima.
Vođa La France Insoumise, Jean Luc Mélenchon, na pitanje o istoj temi ima fleksibilan odgovor: “Je ne m’elimine pas, mais je ne m’impose pas”, on ne eliminira sebe, ali se ne nameće. sebe, proglasivši se ipak apsolutno sposobnim da može igrati ulogu premijera u slučaju uvjerljive pobjede ljevice na parlamentarnim izborima. Potom se pozvao na formulu koju je predložio nacionalni tajnik PS-a Olivier Faure kako bi se odlučilo tko će voditi moguću vladu “nove narodne fronte”.
Posljednje ankete u međuvremenu pokazuju da stranka Marine Le Pen ima 30 posto, a predsjednik Jordan Bardella je vodeći kandidat za premijersku ulogu, s ciljem da u slučaju pobjede zatraži Macronovu ostavku. Renesansa, slomljena na dva pola, kreće se oko 20 posto i već je odlučila da neće kandidirati u 20-ak izbornih jedinica koje se od starta smatraju gubitnicima.
U oba scenarija, francuski ustav ostaje čvrst, tako da vanjska politika, međunarodna savezništva i obrana ostaju prerogativi predsjednika Republike – ili Macrona – preostale 3 godine njegovog predsjedničkog mandata, kao i položaj načelnika oružanih snaga Naoružan.
Rezultati su teško čitljivi, s obzirom na francuski izborni sustav: izborne jedinice mogu se osvojiti u prvom krugu ako kandidat premaši 50% glasova i 25% onih koji imaju pravo glasa, u suprotnom, svi oni koji su dosegli najmanje 12,5% ravno naprijed. Tako je moguće da će biti dvosmjernih glasova (RN protiv NFP) ili trostrukih glasova (RN, NFP i Renesansa), a oni koji jedva da imaju nade za spas bili bi golisti.
Oni bi mogli biti prekretnica: idući s Macronom mogli bi pokušati obuzdati Mélenchona i izazvati Le Pen u drugom krugu; idući s Le Pen mogli bi jamčiti novu desnicu za Francusku. Složen, ali odlučujući izazov za budućnost Francuske.