Subscribe
Naslov ovog članka dovoljno govori o njegovom sadržaju. I dovoljno je izražena neučinkovitost i nesposobnost takozvane međunarodne zajednice koja se usuđuje braniti poredak temeljen na pravilima i dopušta, bez ikakvih opipljivih posljedica, da je poredak temeljen na pravilima nestao u Venezueli. Na posljednjim izborima u Venezueli pobijedila je oporba. Točnije, Edmundo González Urrutia, pravi predsjednik Venezuele. Edmundo je bio u Europskom parlamentu tijekom posljednjeg zasjedanja 2024. godine i skupljao, zajedno s kćeri Maríje Corine Machado, fenomenalnu i zasluženu nagradu Saharov. Dobio je pljesak, osim europske ljevice. Dobivala je zagrljaje, osim od europske ljevice. Dobio je fotografije i lijepe riječi, ali nije uspio dobiti pravu, izravnu, ekspresnu i punu podršku Europske unije i njezinih 27 država članica. Istina je da su Italija i Mađarska preko svojih čelnika priznale njegovu pobjedu i izrazile podršku. Nekoliko tjedana kasnije, 9. siječnja, Venezuela je ponovno izašla na ulice s Mariom Corinom Machado, zahtijevajući demokraciju, suverenitet, poštivanje izbornih rezultata i svrgavanje Nicolása Madura, uzurpatora i diktatora venezuelanske vlade. Toga je dana María Corina Machado osudila otmicu više od trideset ljudi od strane snaga režima Nicolása Madura , u kontekstu prosvjeda protiv preuzimanja vlasti za treći mandat. Doslovno je na društvenoj mreži X rekao:
‘U svom očaju i izolaciji jedino što režimu preostaje jest napadati hrabre građane. U posljednjih nekoliko sati više od 30 Venezuelanaca koji su 9. siječnja mirno i organizirano prosvjedovali otele su Madurove represivne snage’. Ali ništa se drugo nije dogodilo. Venezuelanski narod je po drugi put lišen rezultata i demokracije. Edmundo González dobio je pohvale od raznih američkih vlada. Čak i Biden, u posljednjim mukama. Ali ništa više. Više fotografija, više zagrljaja. Konsolidacija tiranije u Venezueli ima mnogo odgovornih strana, ali ako mi dopustite da se usredotočim na tri: prvo, međunarodne organizacije, kao što su Ujedinjeni narodi, Organizacija američkih država i Europska unija. Totalni promašaj i jasna odgovornost. Ujedinjeni narodi bez oklijevanja osuđuju Netanyahua, Bolsonara ili Trumpa za nepostojeća kršenja demokracije, ali njihova je šutnja bila gromoglasna. Isto se može reći i za Organizaciju američkih država, čiji je odgovor bio samo slabašna osuda; a što je s Europskom unijom! Nedvojbeno, lažne elite u Bruxellesu više se brinu spriječiti Elona Muska da intervjuira Alice Weidel, čelnicu Alternative za Njemačku, nego obraniti demokraciju u Venezueli, sestrinskoj naciji Španjolske, a time i cijele Europe. Drugi politički odgovoran je španjolska vlada, konkretno Pedro Sánchez. On je tihi suradnik venezuelanske zavjere otkako je došao na vlast (s još uvijek nerazriješenim korupcijskim skandalom poput ulaska na nacionalni teritorij Delcy Rodríguez s avionom natovarenim koferima i nepoznatim sadržajem); spašavanje zrakoplovne kompanije, lobistički rad Zapatera, bivšeg socijalističkog predsjednika, te očite veze između Madurovog režima i europske ekstremne ljevice. Na primjer, najnoviji primjer, koji je objavila Gaceta de la Iberosfera: suosnivač Podemosa Juan Carlos Monedero , jedan od glavnih savjetnika režima Nicolása Madura , održao je “glavnu konferenciju” o ljudskim pravima u El Helicoideu, zatvoru od strane Bolivarske obavještajne službe (SEBIN) i koje međunarodne organizacije smatraju “jednim od najvećih centara za mučenje na kontinentu” nakon državnog udara d’état od 10. siječnja.
Madurova pobjeda neuspjeh je međunarodne zajednice i najnoviji dokaz Sánchezova suučesništva s najgorim svjetskim diktaturama.