Subscribe
U napetoj klimi i složenoj međunarodnoj situaciji kakvu proživljavamo posljednjih tjedana, malo je europskih čelnika koji pokazuju da imaju mirne živce i znaju kako držati kormilo ispravnim kako bi postigli što bolji rezultat za svoju zemlju i za EU. To je svakako stav koji je ovih dana zauzela talijanska čelnica Giorgia Meloni, kojoj se u ovom procesu pridružila i predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen.
DVIJE STRANE ATLANTIKA
Prije svega, treba uzeti u obzir – a potom i analizirati – kakav je bio odgovor na zaoštravanje odnosa između SAD-a i Kijeva nakon sastanka Donalda Trumpa s Volodimirom Zelenskim i zahlađenje američkog interesa za zaštitu europskog kontinenta iz antiruske perspektive. Zatim treba uzeti u obzir i dinamiku potaknutu dužnostima koje planira američki predsjednik, a koje bi mogle stvoriti poprilične probleme nekim europskim tržištima. Logika koja je pokretala Meloni s jedne, a Von der Leyen s druge strane bila je izbjegavanje sukoba sa saveznikom kako se ne bi riskiralo razlaz. Naravno, pomogao je odnos Giorgie Meloni s Trumpom. Biti jedini europski čelnik nazočan njegovoj prisezi nije bila mala stvar u diplomatskoj logici; logika koja danas ima za cilj stvoriti narativ koji naglašava da SAD nije neprijatelj, već saveznik jači nego ikad s kojim se treba prikloniti i raditi.
SUKOB U UKRAJINI
Jasno je da se u europskim kancelarijama trenutno čini da je stav SAD-a o sukobu u Ukrajini i odnosima s Rusijom postao prava prekretnica. Previše se važnosti pridaje toj činjenici, pa se u međunarodnom scenariju čini da postoji prije i poslije sastanka Trumpa i Zelenskog. S talijanskog stajališta i gledišta predsjednice Von der Leyen, s druge strane, ova se točka vidi kao točka s koje je moguće ponovno početi raditi. Cilj dvojice čelnika svakako je doći do ublažavanja želje tajkuna da nastavi u potpunoj autonomiji po pitanju sukoba u Ukrajini, dok u isto vrijeme gradi europski odgovor koji može biti alternativa uplitanju SAD-a. Dakle, nema lakih komentara protiv stajališta koje je zauzeo Trump, već samo čvrstina i dosljednost u podsjećanju na potrebu da se u svakom slučaju za Ukrajinu mora postići pravedan mir.
ZAJEDNIČKA OBRANA
Sama Von der Leyen u govoru na plenarnoj skupštini u Bruxellesu 11. ožujka vratila se na potrebu zajedničke obrane, ističući da mir u Europskoj uniji više nije nešto što se podrazumijeva. I ovdje, međutim, problem nije samo politički, već i ekonomski. Obrambeni plan ReArm, koji je objavila Komisija, vrijedan je oko 800 milijardi eura koje države članice moraju financirati. Naravno, već je počeo sukob između štedljivih zemalja koje ne žele udruživati investicije i članica EU s velikim dugovima koje bi željele potporu kako ne bi dodatno opterećivale svoje domaće proračune. U tom smislu Italija traži daljnje posredovanje. Zapravo, Giorgetti je svojim ministarskim kolegama predstavio ono što je nazvano ‘Europska inicijativa za sigurnosne i industrijske inovacije’. Cilj tog plana bio bi privući novi privatni kapital u Europu, kako se ne bi povećao javni dug država članica. Inicijativa koja bi funkcionirala samo poboljšanjem i povećanjem jamstava ulaganja. To je složen plan, ali koji odražava ideju talijanske vlade o industrijskom i gospodarskom razvoju država članica, posebno u osjetljivim i strateškim sektorima kao što je sigurnost. Sljedeći dio u delikatnoj ravnoteži koja se gradi s obje strane Atlantika, jedina neizvjesnost ponovno je što će – i tko – biti stožer na kojem će to počivati.