Subscribe
Italija će imati najveću vladinu skupinu u Europskom parlamentu
Europski izbori 2024. bit će vrlo ključni za mnoge države: za neke će doći do radikalne promjene unutarnje političke ravnoteže, za druge će to biti prilika za novi kurs unutar Europske komisije, ubacivanje imena prve razine u kakva će biti većina koja će izaći na izborima.
To će svakako biti zanimljiv politički test za sve, također da se vidi otpornost i stabilnost različitih europskih vlada. Vlada Melonijeve sigurno će iz ovog testa izaći ojačana: prema anketama, talijanski desni centar osvojit će 35 mjesta u Europskom parlamentu i tako postati prva vladajuća koalicija u Europi po broju izabranih zastupnika. Rezultat se sastoji od 4 mjesta za Forza Italia (FI, PPE), 8 za Ligu (LSP, ID), a grupa premijerke Giorgie Meloni Fratelli d’Italia (FdI, ECR) osvojit će 23 mjesta, postavši treća stranka prisutniji u Europskom parlamentu.
Zapravo, prvo mjesto će pripasti Nacionalnom okupljanju (RN, ID) s 26 mjesta, a drugo mjesto Partido Popular (PP, PPE) s 25. Ujedinjeni kršćanski demokrati Njemačke (CDU, PPE) bit će povezani s FdI-jem.
Međutim, ako 35 mjesta desnog centra ne daje zemlji relativnu većinu, također se mora reći da je malo zemalja u kojima vladine koalicije prelaze 50% izabranih. To se događa u Bugarskoj, Mađarskoj, Luksemburgu, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj ili u zemljama s jakom nacionalnom vladom (Mađarska i Slovačka) ili u zemljama koje su rezultat širokih koalicija.
U ostalim velikim europskim zemljama nitko nije na razini Melonijeve vlade: Scholzova vlada koju čine socijaldemokrati (SPD, S&D), liberali (FDP, RE) i zeleni (Grüne, Verdi/ALE) zaustavlja se na 33 mjesta od 96 dostupnih za Njemačku; Još je gora Attalova vlada, nedavno uspostavljena i uglavnom sastavljena od snaga bliskih Renaissance (RE), političkom pokretu koji je utemeljio Emmanuel Macron, a koja se čak zaustavlja na 18 mjesta od 81.
Tuskova vlada treća je po broju zastupničkih mjesta, s 31 zastupničkim mjestom sa sastavom koji ujedinjuje stranke EPP-a, RE-a i S&D-a. Sánchezova vlada, koju čine PSOE (S&D) i Sumar (Zeleni/ALE + GUE/NGL) loše stoji, zaustavivši se na 23, koaliciji koju premašuje čak i sama PP.
U Nizozemskoj još uvijek nema vlade jer su pregovori za formiranje izvršne vlasti još uvijek složeni. Međutim, koalicija koju su nizozemski birači naveli u anketama prikupila bi dvije trećine mjesta: 12 od stranke Geerta Wildersa (PVV, ID), 4 od izborne liste Pietera Omtzigta (NSC, PPE), 3 od bivšeg premijera Markova stranka Rutte (VVD, RE) i 2 iz skupine ruralista (BBB, PPE).
Pri analizi anketa važno je promatrati i “pobjedničku” europsku skupinu naciju po naciju: čak 10 zemalja će EPP vidjeti kao vodeću europsku stranku, a to su Bugarska, Hrvatska, Estonija, Njemačka, Grčka, Latvija, Luksemburg, Poljska, Slovenija i Španjolska; Portugal, Rumunjska i Švedska će umjesto toga vidjeti prevagu S&D-a; ID će se uspostaviti u Austriji, Francuskoj i Nizozemskoj; Irska će vidjeti GUE/NGL kao prvu stranku, Macronijci iz RE će se uspostaviti u Češkoj, dok konzervativci iz ECR-a vide Italiju kao svoju glavnu zemlju afirmacije; posebna stvar za Mađarsku i Slovačku, gdje će dominirati Orbanov Fidesz i Ficov Smer, a trenutno nisu članovi niti jedne europske stranke. U nekim će državama više stranaka dobiti jednaka mjesta, ali jasan trend još uvijek je zaokret prema desnici.
Ono što je temeljno razumjeti je kako zajahati ovaj val, u cementiranju konsenzusa u zemljama u kojima već postoji vlada (Italija, Grčka, Švedska, Finska) i u dolasku na vlast u onima u kojima danas postoji opozicija (Francuska, Njemačka, Španjolska) ). Osim Europske komisije, koja će proizaći iz Europskog parlamenta koji je složenog sastava, ono što je temeljno jest jedinstvo svrhe vlada. O tome ovise prave sudbine Europe i konzervativaca koje danas više nego ikada predvodi Giorgia Meloni.