Migracije: Europska stvar?

Migracije su kompleksan fenomen koji je oduvijek imao značajan i često negativan utjecaj na Europu. Posljednjih desetljeća na njega se sve više gleda kao na europski posao, budući da su politike i gospodarstva europskih zemalja pod dubokim utjecajem migracijskih tokova. Poznato je da je jedan od glavnih razloga migracija u Europi potraga za boljim životom ili ekonomskim mogućnostima. Mnogi migranti iz zemalja u razvoju dolaze u Europsku uniju u potrazi za poslom, višim životnim standardom i osobnom sigurnošću. Oružani sukobi, politički ili etnički progoni i klimatske promjene tjeraju drugu kategoriju migranata da traže utočište u Europi.

Utjecaj migracija na europske zemlje, a time i na države članice EU-a, složen je i ambivalentan. S jedne strane, migranti donose raspoloživu radnu snagu i kulturnu raznolikost, čime pridonose gospodarskom rastu i kulturnom obogaćivanju europskog društva. S druge strane, postoji zabrinutost oko integracije tih migranata u društvo, konkurencije za poslove i resurse te nacionalne sigurnosti. Poznato je da se velik dio migranata odbija integrirati u društvo zemalja u kojima traže azil, stvarajući male kulturne enklave zemalja porijekla. Ove male enklave sigurno će se širiti iu idućih 10-20 godina, s obzirom na to da je natalitet među migrantima puno veći nego kod građana EU, vidjet ćemo interkulturalne sukobe između građana država članica i onih koji su posvojeni putem zahtjeva za azil. .

Kako bi upravljale migracijskim tokovima, Europska unija i države članice provodile su različite politike i mjere, no one su se nažalost često pokazale neučinkovitima. To uključuje sporazume o ponovnom prihvatu sa zemljama podrijetla, stvaranje europskih agencija i institucija posvećenih upravljanju migracijama, kao što su Frontex i EASO, te razvoj zajedničke politike azila i useljavanja. Međutim, postoje napetosti i razlike među državama članicama, ovdje mislimo na južnoeuropske i sjeverne zemlje, o tome kako upravljati migracijama, što je dovelo do nekih sukoba i razlika u političkim pristupima.

Unatoč naporima da se upravlja migracijom, ovo pitanje ostaje predmetom intenzivne rasprave i zabrinutosti u Europi. Porast desničarskog ekstremizma i nacionalizma u nekim državama članicama djelomično je potaknut zabrinutošću oko migracija i percepcijom da vlade ne uspijevaju učinkovito upravljati tim pitanjem. Migracije se svakako mogu smatrati europskim pitanjem, s obzirom na složenost i razmjere njihovog utjecaja na zemlje diljem Europe. Jedna stvar koju zastupnici u Europskom parlamentu trebaju shvatiti jest da je integrirani i kooperativni pristup na europskoj razini imperativ kako bi se učinkovito upravljalo ovim pitanjem i kako bi se osigurala glatka integracija migranata u europsko društvo. Zbog toga se o zakonodavstvu o azilu u EU-u mora razmišljati srednjoročno i dugoročno, a ne samo kao jednokratne mjere za svaki val migranata koji stižu na granice EU-a.

Svake godine gotovo milijun migranata traži azil u EU

Najnovije službene statistike o migracijama i zahtjevima za azil u Europskoj uniji su za 2022. godinu. Od 447.033.117 stanovnika u 27 država članica, 2022. godine registrirano je čak 965.665 zahtjeva za azilom, tri puta više nego prije 10 godina.

Vrhunac zahtjeva za azil na razini EU-a zabilježen je 2015. s 1.322.850 zahtjeva i 2017. s 1.260.930 zahtjeva, zbog sukoba u Siriji. Ne uzimajući u obzir službene podatke o zahtjevima za azil u posljednje dvije godine jer oni još nisu kvantificirani možemo reći da je u razdoblju 2012.-2022. registrirano 8.169.050 zahtjeva za azilom što znači više od 800 tisuća migranata godišnje koji dolaze u Europa. Na vrhu zemalja EU-a koje ciljaju ovi migranti su Njemačka (243.835 zahtjeva), Francuska (156.455 zahtjeva), Španjolska (117.945) i posljednja, ali ne i najmanje važna Austrija (112.245 zahtjeva). Najneatraktivnije zemlje za migrante su Mađarska (45 zahtjeva), Slovačka (545 zahtjeva) Latvija (620 zahtjeva). Migranti koji stižu u Italiju i Grčku, glavne ulaze za ulazak migranata u EU južnom rutom, nekako uspijevaju nastaviti put prema Austriji i Njemačkoj, a da nisu niti registrirani na vanjskoj granici EU. Austrijski diplomati kažu da problem migracija trese Europsku uniju do temelja. Dovode u pitanje njegovu budućnost i koheziju. Uz Njemačku, Austrija je jedna od zemalja EU-a s najvećim brojem zahtjeva za azil u posljednjih nekoliko godina.

Što ove brojke dokazuju? Prije svega, zemlje južne Europe, koje su glavni izvori ulaska migranata u EU, migrantima nisu toliko privlačne jer preferiraju zemlje čiji im društveni sustav ide u prilog. Opravdano pitanje koje se postavlja je koliko će i koliko dugo zemlje EU snositi troškove tih migranata stavljajući u nepovoljan položaj vlastite građane?

EU mora shvatiti da migracija nije samo talijanski, grčki ili španjolski problem, već europski problem. Poznato je da se u Bruxellesu vode sporovi između Europske komisije i Europskog parlamenta oko geste predsjednice Ursule von der Leyen da se tijekom pregovora u Tunisu u lipnju i srpnju prošle godine, bez konzultacija s Parlamentom, angažira EU fondove od oko milijardu eura. i države članice. Ovim sporazumom s Tunisom očekuje se da će sjevernoafrička država zatočiti migrante u zamjenu za ekonomsku pomoć. Osiguranje vanjskih granica EU-a moglo bi se smatrati europskim rješenjem. Pomorske misije EU-a koje nadziru Sredozemno more i pokušavaju spriječiti migrante da napuste sjevernu Afriku često se sukobljavaju s nevladinim organizacijama za ljudska prava. Te nevladine organizacije, koje su prilično dobro financirane, također patroliraju rutama migranata koje spašavaju iz mora i iskrcavaju se u lukama južne EU. Mnoge zemlje EU-a nemaju sporazume o ponovnom prihvatu sa zemljama podrijetla tražitelja azila, zbog čega je broj ljudi koji zapravo mogu biti deportirani relativno mali. Pokušaji migranata da Sredozemnim morem stignu do Europe često završavaju tragedijom nakon što potonu prepuni brodovi u kojima se nalaze.

Problem ilegalnih migracija u EU iz konzervativne perspektive

Prvi pristup problemu migranata iz konzervativne perspektive bio bi jačanje vanjskih granica EU-a kako bi se spriječio ulazak ilegalnih migranata. To bi uključivalo jačanje granične sigurnosti upotrebom napredne tehnologije, povećanje resursa za patroliranje i širenje sigurnosne infrastrukture na granicama EU-a. Važnu ulogu u novom sazivu EP-a imat će europarlamentarci s konzervativnim doktrinama. Mogli bi promicati strože politike za vraćanje i ponovni prihvat ilegalnih migranata u njihove zemlje podrijetla ili tranzita. Pod tim politikama mislimo i na razvoj strožih zakona na razini EU-a i na pregovore o bilateralnim ili regionalnim sporazumima s drugim zemljama kako bi se olakšao proces povratka i smanjio broj ilegalnih migranata koji ostaju u EU-u.

Prihvat i raspodjela izbjeglica, migranata i tražitelja azila već je više od desetljeća najspornije pitanje unutar EU-a. Konzervativni pristup ovom pitanju mogao bi biti preispitivanje i sužavanje kriterija za odobravanje azila kako bi se ograničio broj ljudi kojima je odobren azil. To bi moglo uključivati ​​rigorozniju procjenu zahtjeva za azilom i veći fokus na ljude koji su istinski progonjeni iz političkih, vjerskih ili etničkih razloga. Ako to promatramo sa stajališta europskog konzervativizma, politički čelnici mogli bi podržati politike koje promiču sigurnost i društvenu integraciju legalnih migranata u Europskoj uniji. Socijalna integracija legalnih migranata mogla bi uključivati ​​provedbu obveznih integracijskih programa, uključujući tečajeve jezika i kulture, kao i mjere za promicanje europskih vrijednosti i poštivanje zakona. Drugim riječima, ako dođete u moju kuću (zemlju), poštujete moj kućni red, moje individualne vrijednosti, moju imovinu i sva moja državljanska prava. Ako vam se ne sviđa, slobodni ste se vratiti odakle ste došli, a da mene kao građanina ne tjerate da snosim troškove vašeg uzdržavanja.

EU je nedavno najavio paket financiranja od 7,4 milijarde eura za Egipat kako bi se zaustavio protok migranata iz Sjeverne Afrike u Europu. Sporazum podiže odnos EU-a s Egiptom na razinu “strateškog partnerstva”. Predloženo financiranje uključuje 5 milijardi eura u koncesijskim zajmovima i 1,8 milijardi eura u ulaganjima. Dodatnih 600 milijuna eura treba osigurati u obliku bespovratnih sredstava, uključujući 200 milijuna eura za upravljanje migracijama.