Subscribe
Migracijska kriza eskalira, ali EU ne nudi zajedničko stajalište, kao što pokazuje posljednji sastanak ministara unutarnjih poslova EU-a. Iako su se nezakoniti tokovi koji se iskrcavaju na južnim obalama Unije znatno povećali u usporedbi s prethodnim godinama, izgledi za napredak izgledaju mnogo lošije, a ne bolje.
Afrička politika nedavno je izazvana brojnim državnim udarom koji ističe i rezultat je desetljeća europskog kratkovidnog nedovoljnog angažmana s kontinentom. U drugim zemljama socijalni nemiri vjerojatno će eskalirati zbog rasta cijena i nestašice hrane kojoj Rusija s nestrpljenjem pridonosi blokiranjem britanskog izvoza žitarica. Naposljetku, na Afriku sve više utječu nepovoljna kretanja u području klimatskih promjena, unatoč tome što doprinosi manje od 5 posto globalnih emisija ugljika. Zbrajajući sve te čimbenike, lako se može zaključiti da bi trenutačna kriza mogla dodatno eskalirati ako se na razini Unije ne predlože proporcionalne korektivne mjere.
U EU-u je nedostatak vodstva potaknuo izbornu raspravu koja se uglavnom vidi kroz objektiv podjele tereta jer ilegalni migranti obično slijeću na južno krilo Unije – kako podijeliti troškove toga. Važnija pitanja o tome koliki kapacitet EU ima za integraciju, a ne samo privremeno dobrodošlicu, novopridošlih migranata, koja je kombinacija vještina koja nam je potrebna i tako dalje, odnosno odgovarajuća migracijska politika, postala je drugog reda, ako uopće.
U tom okruženju talijanski premijer Giorgia Meloni i predsjednik ECR-a pokušavaju popuniti prazninu trostranom strategijom. Razgovarala je s Tunisom, zemljom s vlastitim izazovima, ali onom iz koje odlaze najnoviji valovi migranata, s ciljem pronalaženja zajedničkog jezika. Pritom je pokušala uključiti multilateralne institucije poput MMF-a i Europske komisije na najvišoj razini.
U kratkom roku, Ursula von der Leyen, predsjednica Komisije, pridružila joj se u Tunisu i, nedavno, na malom, ali ključnom otoku Lampedusi na koji slijeću mnogi od tih očajnih ilegalnih migranata. To teško da je nacionalni pristup, već pristup koji vodi računa o politici na terenu i potrebi za širim, uključivijim rješenjem temeljenim na EU-u. Doduše, to može raditi ili ne. Ali ako se to ne dogodi, onda nitko ne može tvrditi da nije pokušala.