Subscribe
Švicarska je 16. lipnja bila domaćin mirovnog samita na visokoj razini čiji je cilj bio rješavanje sukoba u Ukrajini. Sastanak, održan u hotelu Bürgenstock, okupio je predstavnike gotovo 100 zemalja i međunarodnih organizacija, od kojih su većina saveznici Kijeva, s manjinom nesvrstanih država. Unatoč zamjetnim naporima Švicarske da promiče dijalog, odsutnost Rusije izaziva ozbiljne sumnje u održivost bilo kakvog mirovnog sporazuma postignutog na ovom forumu.
Švicarska, poznata po svojoj povijesnoj neutralnosti, suočava se sa značajnim izazovom u pokušaju posredovanja u ovom sukobu. Usvajanje sankcija protiv Rusije navelo je Moskvu da posumnja u nepristranost Berna, označivši ga kao stavljanje na stranu “zapadne manjine”. Međutim, švicarski ministar vanjskih poslova Ignazio Cassis branio je stajalište svoje zemlje kao “neutralno, ali ne i ravnodušno”, naglašavajući spremnost Švicarske da olakša dijalog na najvišoj političkoj razini.
Švicarska vlada identificirala je tri glavna cilja za summit: pružanje platforme za dijalog o sveobuhvatnom, pravednom i trajnom miru; promicanje zajedničkog razumijevanja za postizanje ovog cilja; i definiranje plana za uključivanje obje strane u budući mirovni proces. Međutim, odsutnost Rusije na summitu čini te ciljeve teško ostvarivim. Odbijanje Moskve da sudjeluje zadalo je značajan udarac težnjama konferencije. Prema Brianu Orendu, profesoru filozofije na Sveučilištu Waterloo, summit je više međunarodni pokušaj potpore Ukrajini, a ne pravi mirovni pregovori. To odražava poteškoće u dovođenju Rusije za pregovarački stol bez ugrožavanja temeljnih načela koja podupiru Kijev i njegovi saveznici.
Iako je bilo pozvano više od 160 izaslanstava, nešto više od polovice potvrdilo je svoj dolazak. Posebno je uočljiva odsutnost Rusije i Kine, dva ključna igrača na međunarodnoj sceni. Kina je opetovano naglašavala važnost ravnopravnog sudjelovanja svih strana u mirovnim pregovorima. Bez prisutnosti Moskve, Peking je odlučio ne prisustvovati, što je Ukrajina protumačila kao pokušaj bojkota konferencije. Druge zemlje poput Pakistana i Brazila sumnjale su u korisnost svoje nazočnosti na summitu, dok je Indija odlučila poslati samo simboličnog predstavnika. Čak ni američki predsjednik Joe Biden nije osobno prisustvovao, delegirajući zadatak potpredsjednici Kamali Harris i savjetniku za nacionalnu sigurnost Jakeu Sullivanu.
Sukob u Ukrajini došao je do mrtve točke, pri čemu obje strane nisu u mogućnosti ostvariti značajan napredak na frontu. Ukrajinska ljetna protuofenziva nije uspjela ispuniti svoje ciljeve, a ruski napadi na Harkov samo su ojačali zapadnu potporu Kijevu. Ovaj zastoj pojačava percepciju da ni Rusija ni Ukrajina nisu voljne pregovarati dok se ne postigne odlučujuća prednost. Za Kijev je neprihvatljivo stajalište Rusije, koja inzistira na priznavanju “nove teritorijalne realnosti” nakon aneksije nekoliko ukrajinskih regija. U međuvremenu, Ukrajina zahtijeva potpuno povlačenje ruskih snaga s okupiranih teritorija, uključujući Krim, kao uvjet o kojem se ne može pregovarati za bilo kakav mirovni sporazum.
Iako mirovni summit u Švicarskoj neće riješiti sukob, završna deklaracija poslužit će kao barometar međunarodnog mišljenja o ratu u Ukrajini. Međunarodna zajednica, posebno zemlje globalnog juga, pratit će znakove jedinstva ili nejedinstva među ukrajinskim saveznicima. Bez sudjelovanja Rusije i jasne spremnosti da se obje strane uključe u dijalog izgledi za trajni mir čine se dalekima.