Subscribe
Europska unija želi pokazati da može istovremeno upravljati s dva ozbiljna sukoba – onim u Ukrajini i onim na Bliskom istoku, ali je gotovo nemoguće, barem u ovom trenutku, pokazati da 27 čelnika zemlje članice mogu govoriti jednim glasom kada je riječ o trenutnom kompliciranom geopolitičkom kontekstu i gorućim temama trenutka. To je, čini se, zaključak jesenskog summita u Bruxellesu koji je na dnevnom redu imao razvoj događaja u bliskoistočnom sukobu, ali i “stratešku” raspravu o migracijama u Europskoj uniji.
Pravo Izraela da se brani od žestokih napada Hamasa i pružanje humanitarne pomoći civilnom stanovništvu Pojasa Gaze s jedne strane, te nastavak, obećanim tempom, vojne potpore Ukrajini s druge strane, dva su pitanja koji dijele Europu. Ali tu je i pitanje migracija i iritacija nekih država članica koje se žale na nedostatak konkretnih mjera za sprječavanje novog vala ilegalnih imigranata, sličnog onom iz 2015., usred napetosti na Bliskom istoku.
Izvan političkog aspekta, cijena koju blok EU plaća za rat u Ukrajini gori rupu u njegovom džepu, pogotovo zato što želi zadržati svoj status vodećeg donatora u pružanju humanitarne pomoći palestinskom stanovništvu. U tom kontekstu čelnici EU-a također moraju razgovarati o novcu. Trenutačno postoji dodatnih 66 milijardi eura za niz prioriteta, uključujući pokrivanje rastućih troškova kamata duga EU-a. Od toga bi 20 milijardi eura bila vojna pomoć za Ukrajinu, koju je šef EU diplomacije Josep Borrell zatražio od čelnika EU-a na Europskom vijeću u listopadu, povrh 50 milijardi eura dodatne pomoći o kojoj se ranije raspravljalo. Ovaj fond od 20 milijardi eura nova je kost razdora, ne samo zato što su neki europski čelnici iznijeli ideju obustave vojne i gospodarske potpore Ukrajini, već i zato što bi neke zemlje – posebice Francuska – radije da novac ide europskim obrambenim izvođačima, i manje, istočnoeuropske zemlje geografski blizu Ruske Federacije, osobito Latvija, Litva i Estonija, žele kupiti oružje po nižoj cijeni i koje se može isporučiti sa zaliha (u smislu da nije potrebno vrijeme za njegovu proizvodnju) iz Južne Koreje, Sjedinjenih Država i Turske.
Da Europska unija želi pokazati da može upravljati s oba sukoba u isto vrijeme, potvrđuje i izjava samog predsjednika Vijeća EU-a Charlesa Michela, koji je na kraju summita u Bruxellesu istaknuo kako situacija na Bliskom istoku ne odvlači pažnju od prijetnja koju Rusija predstavlja za EU.
Na istoj noti, preko njemačkog kancelara Olafa Scholza, Njemačka je posljednjih tjedana opetovano uvjeravala Ukrajinu da “neće oslabiti svoju potporu”, dok je u isto vrijeme bila najglasnija europska zemlja koja je izjavila – u početku bezuvjetno – svoju potporu Izrael. Stoga, iza zaključaka summita u Bruxellesu, u kojem je EU ponovno potvrdio “pravo Izraela da se brani” i potrebu za “humanitarnim pauzama”, čini se da stoje žestoki sporovi između zemalja koje daju prioritet potpori Izraelu u njegovoj “obrani od terorizma”. ” i onih koji na prvo mjesto stavljaju potrebu za “prekidom vatre”.
Prema članku u “Le Tempsu”, koji citira euractiv.ro, ideja o humanitarnom “primirju” popularna je u Francuskoj, Belgiji, pa čak i Španjolskoj, ali je odbacuje Njemačka, koja je smatra suprotnošću pravu Izraela na obranu sebe. Štoviše, Njemačka je kritizirana zbog svoje potpore Izraelu koja je u početku bila bezuvjetna poštivanjem međunarodnog prava. A posjet šefice Europske komisije Ursule von der Leyen Izraelu samo je pogoršao napetosti između dviju strana.
Ono što je sigurno jest da ako EU želi zadržati svoj kredibilitet na Bliskom istoku i moći djelovati na sprječavanju eskalacije situacije u regiji, s posljedicama koje bi za nju mogle biti čak i razorne, mora zadržati svoju poziciju najveći svjetski donator humanitarne pomoći palestinskom stanovništvu, pozicija s koje može vršiti pritisak na strane uključene u sukob, navodi se u članku.
Viktor Orban: Svatko tko podržava migraciju podržava terorizam
Postoje države koje se oštro protive politici izdvajanja dodatnog novca za rat u Ukrajini, što će, prema njihovim čelnicima, značiti dodatno prikupljanje novca od članica EU bloka. Mađarski premijer Viktor Orban kaže da Budimpešta neće dati dodatni novac Ukrajini na temelju prijedloga koji “nedostaju čvrstim tehničkim i političkim argumentima”. U Bruxellesu je istaknuo kako princip “davanja više novca neće funkcionirati, mi ćemo to odbiti”, ustvrdivši pritom da Mađarska ima mirovni plan, zbog čega želi držati otvorene sve kanale komunikacije s Rusijom, u nadi da će bit će prihvaćeno. U znak da drži otvorene sve kanale komunikacije s obje strane, Orban se prijateljski rukovao s moskovskim čelnikom na sastanku s Vladimirom Putinom na gospodarskom summitu u Pekingu, o čemu zabrinuto izvještava međunarodni tisak. Orbanov stav o izdvajanju više novca iz proračuna EU isti je i po pitanju migracija. Na summitu u Bruxellesu Viktor Orbán rekao je da Mađarska ne podržava migraciju i nada se da će EU prepoznati da postoji jasna veza između terorizma i migracije. Svoj stav potkrijepio je tvrdnjom da svatko tko podržava migracije podržava terorizam.
Nije samo Viktor Orban doveo u pitanje dodjelu nove proračunske potpore Ukrajini za iduće godine, već i novi slovački premijer Robert Fico. Obustava vojne potpore Ukrajini, neovisna vanjska politika i agresivne protumigracijske mjere bile su glavne teme kampanje populista Roberta Fica, koji je nedavno izabran na četvrti mandat za čelnika Bratislave. Kao i njegov mađarski kolega, koji je osudio “rat” na srbijanskoj granici protiv migracija, u kojem je mađarska policija bacila sve svoje oružje na nju, Fico je također obećao masovno raspoređivanje snaga granične policije na svojoj granici s Mađarskom kako bi se spriječio ulazak terorista zemlja.
Rizici novih valova migranata koji prijete da će “opsaditi” Europu, uglavnom u Sredozemlju, zahtijevaju hitnu akciju, uključujući koherentne zajedničke odluke o reguliranju i provedbi azila.
Dok različiti žamor glasova čelnika EU-a o pitanju migracije, a posebno o dodjeli sredstava za provedbu daljnjih mjera vezanih uz migraciju, postaje sve glasniji, grčki ministar migracija Dimitris Kairidis nedavno je pozvao na solidarnost unutar EU-a po tom pitanju . To se događa u trenutku kada se tijekom migracijske krize 2015. godine EU suočila s priljevom više od milijun ljudi, uglavnom sirijskih izbjeglica, uz one iz Sjeverne Afrike koji su u Grčku stigli preko Turske. Pozvalo se na više opreza i bolju zaštitu granica, ali i na deportacije onih čiji su zahtjevi danas odbijeni. Kairidis je rekao da je u ovom kontekstu povećane sigurnosne zabrinutosti na Bliskom istoku, Grčka bila na čelu rasprave Europske unije o velikom broju protjerivanja i vraćanja migranata.
“Imamo neprihvatljivu situaciju u kojoj, bez obzira na to je li vaš zahtjev odobren ili odbijen, možete ostati u Europi”, rekao je Kairidis, govoreći o napadu naoružanog Tunižanina u Bruxellesu. Tunižanin, koji je ilegalno živio u Belgiji, navodno je stigao u Europsku uniju preko talijanskog otoka Lampeduse 2011. tražeći politički azil, ali je odbijen.
“Trošimo gomilu novca i resursa za procjenu tih zahtjeva… ali na kraju dana sve to postaje ruglo”, dodao je, pozivajući na zajednički europski mehanizam za vraćanje migranata.