Subscribe
Na visokoj razini, ECR konferenciji koja je upravo završila na Cipru, konzervativci su ocijenili zelene politike Europske komisije i ukazali na nekoliko nedostataka i ograničenja u tom pristupu. Čineći to, govornici su također potvrdili težište Kilkennyjevih načela proizašlih iz prethodne Konferencije u Irskoj u studenome prošle godine.
Samo nekoliko mjeseci nakon konferencije u Kilkennyju, postalo je jasno da je Europska komisija uzak pristup ekološkoj tranziciji. Za početak, taj je pristup usredotočen na smanjenje emisija ugljika bez razmatranja širih implikacija na konkurentnost i održivost povezanih s kombinacijom politika odabranih za postizanje takvog smanjenja, uvijek su napominjali govornici.
Uistinu, postizanje smanjenja emisija ugljika nema velike važnosti ako predložena politika ne osigurava društvenu i gospodarsku održivost provedenih mjera. Drugim riječima, mogu postojati slučajevi u kojima europska poduzeća i kućanstva ne mogu priuštiti alternativne izvore energije jer nisu dostupni ili, jednostavnije rečeno, preskupi. U skladu s tim, te kritične aspekte treba temeljito procijeniti, te istražiti i ponuditi kompenzacijske mjere.
S druge strane, ako bi se tranzicijska politika bez obzira na to provodila, kao što je do sada bio slučaj, Europa bi bila prisiljena izgubiti konkurentnost u korist onih gospodarstava koja ne poštuju te iste standarde. Kao rezultat toga, Europljani bi neizbježno doživjeli pad životnog standarda koji bi sami uzrokovali.
Štoviše, tranzicijske politike su provedene bez propisnog razmatranja njihovih troškova za okoliš, a ne samo za poduzeća i kućanstva. Ovo je slučaj ekstrakcije i naknadne obrade kritičnih sirovina koje imaju dalekosežne posljedice za okoliš. Takve implikacije nisu transparentno podijeljene s javnim mnijenjem jer bi Europljani najvjerojatnije negativno reagirali. Zapravo, europski čisti zrak također dolazi na račun stanovništva u zemljama u razvoju koje snosi posljedice ekološke degradacije svog tla i zraka – stanovništva koje često živi pod autoritarnim režimima.
U tom kontekstu, europski konzervativci predlažu tranzicijski program usredotočen na pragmatizam i supsidijarnost, uz propisnu zaštitu našeg Planeta. Pragmatizam znači da prijelazne politike moraju voditi računa o specifičnostima naših teritorija i biti informirane na dostupnoj tehnologiji. Iako obnovljivi izvori energije čine sve veći udio u opskrbi energijom, oni su još uvijek daleko od pružanja velikog i stabilnog izvora energije. To je zbog trenutnih ograničenja u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora i njenom skladištenju za buduću upotrebu.
Geografske razlike također objašnjavaju različitu sposobnost država EU-a u proizvodnji obnovljive energije. Kao rezultat toga, energija proizvedena iz plina i nuklearne energije trebala bi se više istraživati. Po svim tim pitanjima, složili su se govornici, EU se ne bi trebala ograničiti na uski ideološki pristup, već radije iskoristiti priliku da iskoristi tranziciju kako bi izgradila novu paradigmu za budući prosperitet.
Ono što je u pitanju previše je važno za našu budućnost. Europsko javno mnijenje to je već primilo na znanje.