Subscribe
Poljski konzervativni državnik Roman Dmowski, kojemu Poljska uvelike duguje svoju današnju neovisnost, napisao je 1927. godine svoj esej “Crkva, nacija i država”. Tekst je podijeljen u pet poglavlja slične duljine.
U prvom autor brani da se u njegovo vrijeme bliži kraj slobodnozidarskoj tradiciji započetoj u osamnaestom stoljeću. Francuski, engleski i američki slobodni zidari težili su uništenju vjere (osobito rimokatoličke) kako bi oslobodili pojedinca, ali su, prema Dmowskom, i branitelji vjere pogrešno shvaćali svoju dužnost.
Strategija slobodnih zidara bila je usaditi vjersku apatiju, koja izaziva temeljni značaj za naciju, jer njezini pojedinci postaju materijalisti, vuku se kroz život bez jasnog cilja ili ikakvog snažnog uvjerenja, a kamoli žrtvovanja svog egoizma. Nadalje, vjerska tradicija je prekinuta i stoga se neće prenositi sljedećim generacijama nacije.
Drugo poglavlje istražuje razliku između katoličkih i protestantskih naroda. Međutim, dr. Dmowski započinje opisom moderne nacije, kao nastavka klasičnih nacija koje su potaknuli kršćanstvo i Rimska crkva pod jednom vjerom.
U konkretnom slučaju Poljske, naš autor brani da pretkršćanska plemena nisu povezivale vrijednosti, nego prisila države u suradnji s Crkvom. Nakon stoljeća rada, stvorene su snažne obitelji. Referenca na obitelji u tkivu nacije je i vrlo zanimljiva kao i vrlo klasična.
Njegovo pozivanje na protestantsku reformaciju također zaslužuje pozornost. Budući da je takva vjerska revolucija dovela do fragmentacije, jedini način da se održi jedinstvo bilo je jačanje monarhijske vlasti. Prof. Dmowski ga ne spominje, ali ovdje vidimo modernu koncepciju suverenosti Jeana Bodina.
Drugi elementi koji definiraju bit nacije su njeni etnički korijeni, stoljeće postojanja države i zajednička vjera.
U vrijeme Dmowskog, ali mogli bismo reći i danas, protestantske nacije su dominantne, zajedno sa svojim ekonomskim sustavom, kapitalizmom. Oslobađanje od duhovne vlasti Rima oslobodilo je nacionalni egoizam. Ovdje poljski politolog vidi lom s konceptom kršćanskih nacija razvijenih u srednjem vijeku.
Treće poglavlje bavi se pojavom nacionalizma u katoličkim narodima do kraja devetnaestog stoljeća (Maurras u Francuskoj, Corradini u Italiji, Popławski u Poljskoj). Dmowski objašnjava da su katolici bili uhvaćeni između dvije alternative: ili da se suzdrže od obrane od napada protestanata, poput Bismarckovih na Poljsku, samo moralnom osudom takvih napada – što je ravno kukavičluku; ili odgovoriti na nacionalni egoizam protestanata s analognim vlastitim egoizmom katoličkih naroda, iako to podrazumijeva nedostatak poštovanja prema kršćanskim načelima.
Deset godina kasnije od Dmowskog, papa Benedikt XV osudit će takav koncept nacije u svojoj poznatoj enciklici “Mit brennender Sorge”.
U četvrtom poglavlju objašnjava se uloga vjere (tj. Rimske crkve) u životu naroda i država. Dmowski odražava liberalnu ideju da se Crkva mora ograničiti na naučavanje vjere, ali zaboravlja na miješane stvari u svjetovnim i svjetovnim redovima, plus dužnost države da slijedi nauk Crkve, čak iu svjetovnim i svjetovnim redovima iako a da Crkva zapravo o tim ne odlučuje.
On priznaje da “istinski katolička nacija” mora osigurati da su zakoni i državne institucije kroz koje djeluje u skladu s katoličkim vrijednostima; ali klasični koncept nacije prije znači da se svaka nacija mora pobrinuti da zakoni i državne institucije preko kojih djeluje budu u skladu s učenjem Rimske crkve.
Vlada od strane državnog stanovništva (izraz koji bi Dmowski mogao zamijeniti s “nacionalnim suverenitetom”) rezultira sukobom između skupina vrlo različitih uvjerenja, od kojih je svaka imala otvoreno jasne ciljeve i težnje, odakle organizacija vlasti i politika države postaju rezultat borbe između organiziranih snaga i stoga država više nije dosljedan agent koji djeluje u određenom smjeru dulje vrijeme.
Mimo Dmowskog, moglo bi se reći da moderna država ne djeluje u smjeru općeg dobra.
Na kraju, poljski intelektualac objašnjava kakva bi trebala biti politika Poljske kao katoličke zemlje. Polazi od obrane slobode vjeroispovijesti, koja je u suprotnosti s klasičnim pogledom na odnos države i Crkve; ali onda se vraća starom Rimu i tamo vidi prvu prirodu za Poljsku i drugu prirodu u katolicizmu.
Izvor slike: Wydawnictwo Capital