
Sa smrću pape Franje, Italija se sprema doživjeti petodnevnu nacionalnu žalost, koju je odredilo predsjedništvo Vijeća ministara.
Mjera koja je idealno vezana uz proslavu 80. obljetnice oslobođenja zemlje od nacifašizma, zakazanu za 25. travnja, uoči Papinog sprovoda u bazilici svetog Petra. Ali što ta nacionalna žalost konkretno znači za institucije, građane, škole, urede i gospodarske djelatnosti? I kakvu to simboličku važnost ima za talijansku zajednicu?
-
Regulatorna osnova i službeni protokol
Referentni pravni okvir predstavlja okružnica Predsjedništva Vijeća od 18. prosinca 2002., koja uređuje državne pogrebe i nacionalnu žalost. Prema ovim odredbama:
Zastave na pola koplja: tijekom pet dana žalosti sve službene zastave – talijanske i europske – istaknute na javnim zgradama, uredima institucija i talijanskim diplomatskim predstavništvima moraju ostati na pola koplja.
Crni veo za unutarnje izlaganje: zastave unutar ureda i institucionalnih prostorija su “zamračene” pomoću dvije trake crnog vela raspoređene u vezicu.
Uključivanje stranih ureda: Ministarstvo vanjskih poslova daje upute diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inozemstvu, a također može pozvati strane predstavnike akreditirane u Italiji da istaknu zastave na pola koplja. Ove mjere su obvezne u institucionalnoj sferi, dok su neobvezne za građane i nedržavne subjekte.
-
Škole, uredi, trgovine: otvaranja su zajamčena, ali su događaji obustavljeni ili smanjeni
Nacionalna žalost, prema zakonu, ne utječe na režim radnih dana: nije prepoznata kao “neradna”, stoga ne zahtijeva obvezno zatvaranje škola, javnih ureda, tvrtki ili komercijalnih aktivnosti. Međutim:
Minuta šutnje: u školama, uredima i tijekom sportskih ili kulturnih događanja propisana je minuta šutnje u spomen na Papu. Obustava ili smanjenje javnih događanja: općine i organizatori mogu odlučiti otkazati, odgoditi ili održati kulturne, sportske i zabavne priredbe u ograničenom ili simboličnom obliku, iz poštivanja razdoblja žalosti.
Sudjelovanje javnih osoba: predstavnici institucija i političkih snaga ovlašteni su sudjelovati samo u dobrotvornim događajima, kao što su koncerti ili svečanosti čiji je cilj prikupljanje sredstava, izbjegavajući proslave druge prirode.
-
Utjecaj na političku praksu: odgode i službene obveze
Vrijeme za pitanja u Senatu: sjednica 23. travnja, zakazana za 16 sati, najvjerojatnije će biti odgođena, čekajući potvrdu Konferencije voditelja grupa Palazzo Madama. Planirani put Giorgie Meloni u Uzbekistan i Kazahstan (25. – 27. travnja) riskira da bude odgođen, jer zakon zahtijeva da najviši državni dužnosnici, od predsjednika Republike naniže, sudjeluju u službenim ceremonijama vezanim uz nacionalnu žalost.
Zapravo, Meloni će biti pozvana da ostane u Italiji kako bi sudjelovala u pogrebu i komemorativnim trenucima, čime bi izostanak tih dana bio nemoguć.
-
Povijest i presedani: nacionalna žalost za velikim događajima i ličnostima
Korištenje nacionalne žalosti za smrt važnih ličnosti je konsolidirana praksa u Talijanskoj Republici. Tijekom posljednjih dvadeset godina, najnoviji slučajevi su bili:
2023.: žalost zbog državnog sprovoda i zajedničkog dana sjećanja na Silvija Berlusconija.
2009.: Dan žalosti za žrtvama potresa u L’Aquili.
2018.: nacionalna žalost za žrtvama urušavanja mosta Morandi u Genovi.
Katolički svijet također podsjeća da je nacionalna žalost već bila naređena za prethodne pape: 1958. za Pija XII., 1963. za Ivana XXIII., 1978. za Pavla VI. i 2005. za Ivana Pavla II. Odluka o proglašenju žalosti za papom Franjom stoga je dio tradicije koja Papu prepoznaje kao osobu od velike duhovne i moralne važnosti za Italiju i za cijeli svijet.
-
Značenje za Italiju i Talijane
Nacionalna žalost nije samo formalno ispunjenje: ona predstavlja znak zajedništva i kolektivnog sudjelovanja u tuzi zbog gubitka duhovnog vođe od globalne važnosti. Pet dana žalosti ponudit će talijanskoj javnosti i crkvenim zajednicama trenutak razmišljanja o poruci pape Franje, o njegovim zahtjevima za socijalnom pravdom, brigom za siromašne i dijalogom među narodima.
Za mnoge građane, posebice vjernike katolike, nacionalna žalost bit će prilika za slavljenje života i ostavštine Pape isusovca, odavanje počasti njegovom pastoralnom zalaganju i njegovim riječima nade. Istovremeno, poštivanje protokola, sa zastavama na pola koplja i minutama šutnje, svjedoči o sekularnoj dimenziji talijanske države, koja je sposobna prepoznati vrijednost javne osobe i izvan religijskih vjera. Petodnevna nacionalna žalost zbog smrti pape Franje označava povijesni trenutak za Italiju, sa simboličnim i praktičnim posljedicama koje uključuju institucije, škole, tvrtke i građane. Dok je Konklava već započela, a favorizirani kardinali pripremaju se za veliki “vacant” Svetog Petra, zemlja se ujedinjuje u osjećaju zajedništva i sjećanja, potvrđujući tradiciju i važnost pape u suvremenoj talijanskoj povijesti.