Takozvanu Agendu 2030 odobrili su Ujedinjeni narodi 25. rujna 2015. godine, a sastoji se od pet dijelova, od kojih je nedvojbeno najpoznatiji treći: Ciljevi i ciljevi održivog razvoja (stavci 54. do 59.). Kao i većina rezolucija Opće skupštine, nema obvezujući učinak. Cilj održivog razvoja broj 13 preporučuje poduzimanje hitnih mjera za borbu protiv “klimatskih promjena” i njihovih učinaka. McKinsey je izračunao da će nas dekarbonizacija našeg gospodarstva do 2050. stajati 275 milijardi dolara, oko 9% trenutnog bruto svjetskog proizvoda; također će uništiti 185 milijuna radnih mjesta. Socijalni klimatski fond Europske unije troši 11 milijardi eura novca poreznih obveznika kako bi pomogao obiteljima i poduzećima da se oporave od klimatske strategije EU koja proizlazi iz Agende 2030. Svi takvi troškovi su u suprotnosti s Ciljem održivog razvoja broj 1, koji je iskorijeniti siromaštvo u svim njegovim oblicima posvuda, i Ciljem 2, iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšati prehranu te promicati održivu poljoprivredu. S druge strane, cilj održivog razvoja broj 1 čita se kao tekst socijalističke politike, kada proklamira da do 2030. svi muškarci i žene moraju imati “jednaka prava na ekonomske resurse”. Jednako pravo na ekonomske resurse postojalo je samo pod komunističkom vladavinom (ako izuzmemo komunističku elitu, koja je imala pristup većim ekonomskim resursima od ostalih. Slično tome, Cilj održivog razvoja broj 2 promiče „jednak pristup proizvodnim resursima i inputima, znanju, financijske usluge, tržišta i mogućnosti dodavanja vrijednosti.” Takav jednaki pristup moguć je samo u radikalnim lijevim političkim sustavima, kako bi se resursi podijelili tako da im građani imaju minimalan pristup, obično potiču a Obvezna demografska politika pada na pamet. Na sličan način, cilj broj 5 zahtijeva univerzalni pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju (dobrovoljni abortus), barem u većina europskih nacija trebala bi poticati natalitet, budući da mnoge zemlje trenutno pate od društvene situacije znatno ispod omjera repozicioniranja od 2,1 djeteta po obitelji. Konzervativne vlade, uključujući one Italije, Mađarske i Poljske do 2024. godine, uvele su programe za pomoć mladim parovima u oživljavanju djece i njihovom obrazovanju. Pretpostavljeno rješenje za demografsko samoubojstvo nalazi se pod ciljem 10: Olakšati urednu, sigurnu, redovitu i odgovornu migraciju i mobilnost ljudi, uključujući provedbu planiranih i dobro vođenih migracijskih politika. Umjesto djece, migranti; ali ovo je način da se razrijedi kulturni identitet nacija, atomizirajući ljude diljem svijeta. Nadalje, planiranje kretanja ljudi odozgo prema dolje predstavlja društveni inženjering, s etičkim pitanjima koja takva implicitna deportacija podrazumijeva. Na sastanku G7 održanom u Rimu u lipnju ove godine, talijanska premijerka Giorgia Meloni uspjela je držati politiku pobačaja Agende 2030 izvan zapisnika, za razliku od onoga što je liberalni francuski predsjednik Macron snažno branio. Slično tome, talijanski političar potpisao je prijedlog zakona kojim se zabranjuje prodaja, proizvodnja i razvoj mesa dobivenog laboratorijskom kulturom stanica, kako bi se očuvala poljoprivredno-prehrambena baština i kultura zemlje. Ova odluka je u suprotnosti s ciljem održivog razvoja Agende 2030 broj 2, koji eufemistički brani umjetnu hranu ako se čita iza reda: tekst Ujedinjenih naroda proglašava da bi svijet trebao “osigurati održive sustave proizvodnje hrane i implementirati otporne poljoprivredne prakse koje povećavaju produktivnost i proizvodnju, pomažu u održavanju ekosustava, koji jačaju sposobnost prilagodbe klimatskim promjenama, ekstremnim vremenskim uvjetima, sušama, poplavama i drugim katastrofama i koji postupno poboljšavaju kvalitetu zemljišta i tla”. Što su održivi sustavi proizvodnje hrane ili otporne poljoprivredne prakse koje povećavaju produktivnost i proizvodnju, te održavaju ekosustave, kada se u isto vrijeme našim poljoprivrednicima govori da uzgoj stoke povećava globalno zatopljenje? Izričito promoviranje da jedemo kukce umjesto mesa još uvijek je tabu, ali najbolja praksa su zakoni poput Meloninih, a ne dvosmislene formulacije globalne elite. Izvor slike: Everand