Subscribe
Slom komunizma i utjecaj na Europu danas i sutra.
Dana 9. studenog 1989. godine pao je Berlinski zid, označivši početak procesa raspada Sovjetskog Saveza i progresivnog oslobađanja od komunizma mnogih država koje su danas vjerno dio Europske unije i NATO-a.
Zid, koji je izgrađen kako bi odvojio francusko-anglo-američki dio njemačke prijestolnice od sovjetskog, postao je s vremenom betonski simbol mnogo važnije granice, “željezne zavjese” koja je razdvajala zapadnu Europu od istočne Europe. Sovjetska kontrola ili snažno povezane komunističke partije.
Procjenjuje se da oko Ubijeno je 200 ljudi od strane istočnonjemačke vojne policije dok su pokušavali prijeći zid kako bi došli do Zapadnog Berlina, a potreba da se nađu u “Slobodnom Berlinu” postala je takav transverzalni element da potiče filmove, knjige i pjesme iz svih dijelova svijeta.
No, kakvi su bili konkretni učinci tog pada?
Brzo rečeno: prije svega ponovno ujedinjenje Njemačka , finaliziran početkom listopada 1990. nakon višemjesečnih pregovora, uključujući proces snažnih poticaja za oživljavanje istočnonjemačkog gospodarstva uz izbjegavanje depopulacije područja okupiranih od Sovjeti ; još prije toga pao je komunistički režim Mađarska , koja je prva otvorila granice omogućivši prolaz građanima između Mađarske i Austrija; Čehoslovačka prvo se oslobodila komunističkog režima Gustáva Husáka, a zatim započela proces uspostave dviju republika, jedne za češko stanovništvo i jedne za slovačko stanovništvo; Poljska i Rumunjska transformirani iz režima u demokracije, predvođene konzervativcima Solidarność sindikata u Poljskoj i Fronte nacionalnog spasa u Rumunjskoj.
Danas, uz Istočnu Njemačku kao dio Njemačke, 9 bivših sovjetskih zemalja su članice Europske unije, a tome se mogu dodati i zemlje nastale raspadom Jugoslavije, a to su Hrvatska i Slovenija . Važna ostavština koja čini gotovo polovicu država članica i najveća je demonstracija neuspjeha komunističke ideologije i režima.
Na gospodarskoj razini, zapravo, unatoč snažnom rastu koji su doživjele razne zemlje koje su ušle u EU, razina dohotka po glavi stanovnika ostaje niska: isključujući područja glavnog grada, zapravo, sve regije koje su bile pod sovjetskim režimom imaju sve danas BDP po stanovniku niži od europskog prosjeka, uključujući njemačke regije.
Ako ekonomski podaci, dakle, upućuju na potrebu daljnjeg koraka, politički je sasvim nedvosmislen: u Poljskoj su različite desničarske stranke postigle dvotrećinski konsenzus (35% za PiS – ECR i 31% za PO – OZO); u Mađarskoj Orbán (Fidesz – NI, bivši PPE) pobijedio je na izborima s apsolutnom većinom glasova; u Češkoj je jedina ljevičarska snaga Piráti (Zeleni/EFA) s 4 mjesta od 200, ostali su ili centri (ANO 2011 – RE ili STAN – EPP) ili desni centar (ODS – ECR, KDU- ČSL – OZO, SPD – ID, TOP 09 – OZO); u Rumunjskoj Klaus Iohannis (PNL – EPP) ponovno je izabran za predsjednika sa 66% u drugom krugu; u Latviji postoji vlada desnog centra koju čine JV (EPP), LZP (Zeleni/EFA) i NA (ECR); u Litvi su se u drugom krugu predsjedničkih izbora sučelila dva konzervativna i liberalna kandidata.
Osim složene situacije Slovačke (gdje su ponovno pobijedili socijaldemokrati) i Estonije, s vladama široke koalicije, bivše sovjetske zemlje, a posebice poznati “Višegradski blok” među najvjernijim su izbornim bazenima Europe desno, što pokazuju visoki postoci CDU (PPE) i AfD (ID) u istočnim njemačkim državama.
Proces pokrenut padom Zida dao je poticaj osveta konzervativnih i liberalnih ideja, u obrani kršćanskih korijena protiv ateističkog nihilizma kojeg zagovara komunistička ideologija, u obrani domovina i naroda, u obrani povijesti i kulture sazdane od Slobode i Blagostanja.
Sloboda Istočne Europe temelj je Europe naroda i Zapada i toga se na današnji dan trebamo prisjetiti, također krenuti u obranu od sila koje nam danas prijete.
Danas kao i uvijek protiv svake diktature, za Europu koja je bastion slobode.