Subscribe
Jedan od većih događaja veljače za Europsku uniju i njezine države članice svakako su izbori u Njemačkoj. Nijemci su masovno izašli na izbore, a postotak s pravom glasa dosegao je 84 posto. Izbori koji su nam pokazali da je nacija još uvijek podijeljena između Istoka i Zapada. Zapravo, nekoliko analitičara primijetilo je snažnu zemljopisnu razliku u trendu glasanja: posebno je Istočna Njemačka – ponovno ujedinjena s ostatkom zemlje nakon pada zida 1989. – većinom glasala za AFD (Alternative für Deutschland), dok je Zapad stao na stranu CDU-a Friedricha Merza. Doista, bivša Merkeličina stranka pobijedila je na izborima, unatoč tome što je morala – kao i obično – izgraditi koaliciju da bi vladala. Nije zapaženo da će na ovaj proces izgradnje vlasti utjecati i međunarodna situacija. Pogotovo nakon susreta u Ovalnom uredu Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog.
TKO POBJEĐUJE A TKO GUBI
Ako je CDU formalni pobjednik izbornog kruga u Njemačkoj, podatke je potrebno preciznije analizirati kako bi se razumio scenarij u kojem se Friedrich Merz kreće u izgradnji nove izvršne vlasti i potrazi za saveznicima u vladi. Pravo iznenađenje (iako bi za neke analitičare i think tankove to bila potvrda) nalazi se u nevjerojatnom rezultatu AFD-a. Prema podacima, svaki peti birač u Njemačkoj opredijelio se za stranku Alice Weidel (sa 19,7 posto glasova), čime je ta ekstremno desna formacija postala druga najveća stranka u zemlji. Šezdesetdevetogodišnji Friedrich Merz vratio se u politiku – iz nje je otišao 2009. – i postigao očekivani rezultat protiv Olafa Scholza, ali ne i unaprijed u brojkama. Naime, glasačka kutija je CDU-u dala 28% glasova. Pravi gubitnici u ovom krugu su Scholzovi socijaldemokrati s kojima, međutim, kancelar in pectore Merz ne može izbjeći pregovore.
VLADNI SCENARIJI
Merz će sada morati učiniti sve potrebne korake za postizanje većine u parlamentu kako bi mogao vladati. Dakako, put pregovora prilično je lako pogoditi, ako već nije uvelike zacrtan: sjesti za stol s Olafom Scholzom doista je obavezan izbor. Pronalaženje političkog dogovora sa saveznicima koji su izašli kao gubitnici prethodne ‘semafor koalicije’ neće biti lako, posebno u pitanjima kao što su imigracija i okoliš. Naime, Merz o tim pitanjima ima vrlo različite ideje u odnosu na aktualnog kancelara. Međutim, te razlike vjerojatno neće dovesti do raspada pregovora, također i zato što će umjesto toga biti lako pronaći kompromis oko obrambenih pitanja i podrške Ukrajini u sukobu s Rusijom.
EUROPA SE VRAĆA ODLUČIVANJU
Sa stajališta institucija EU svakako je vrijedno napomenuti da se iščekivanje njemačkih izbora dalo osjetiti. Mnogi ključni prijedlozi odgođeni su kako bi se sačekao ishod izbora i vidjelo hoće li imati potporu Berlina. Iako je fokus u Bruxellesu na gledanju na države, a ne na izbore, neporecivo je da se podrška Olafa Scholza ne može uzeti zdravo za gotovo, osobito u ključnim i osjetljivim pitanjima kao što su zajednička obrana i politika podrške Ukrajini i sankcioniranje Rusije. Pogotovo u međunarodnom scenariju koji je tako promjenjiv kao što je bio ovaj posljednjih tjedana. Nakon izbora i ocrtane političke situacije u Berlinu, Europska unija vratila se planiranju važnih i uvjerljivih imenovanja za budućnost Unije i njezinih država članica. Konkretno, Izvanredno Europsko vijeće za zajedničku obranu već je sazvano za 6. ožujka kako bi se postiglo zajedničko razumijevanje među državama članicama o potpori Ukrajini, posebno nakon novih stajališta koja su zauzeli prekomorski saveznici. Jasno je da će na sljedećem Vijeću i dalje sjediti Olaf Scholz koji će sjediti na mjestu rezerviranom za Njemačku, ali on će se sigurno predstaviti ostalim čelnicima s pozicijom koja je već uvelike dogovorena s kancelarom in pectore.