Subscribe
Između 7. i 9. lipnja 2024. svi europski građani s pravom glasa pozvani su na svoja biračka mjesta kako bi birali sastav nekih europskih institucija za sljedećih 5 godina.
Kao što je svima poznato, rezultati su pokazali malo novina ili, bolje rečeno, iznenađenja u rezultatima koji stoga imaju sastav novog Europskog parlamenta. Dok je Europska pučka stranka uspjela dodati samo sedam europarlamentaraca, socijalisti i europski demokrati izgubili su potporu i devet parlamentaraca. Europski konzervativci i reformisti, s druge strane, povećali su broj glasova, što je značilo, dakle, povećanje i za sedam mjesta u Europskom parlamentu. S druge strane, liberali Renew Europe izgubili su gotovo 30 europarlamentaraca, slično kao i Zeleni koji su izgubili 21 zastupnika. Identitet i demokracija su sa 62 mjesta u Saboru došli do 58. Konačno, mješavina zastupnika u Europskom parlamentu koja čini odjeljak nezavisnih zastupnika ima ukupno 45, daleko od 57 koliko ih je bilo u prošlom sazivu.
Ovaj scenarij, dakle, pokazuje, s jedne strane, zahtjeve europskih građana za novim smjerom u politici Unije. Više konzervativizma i više protekcionizma, što bi jednom zauvijek istaknulo potrebu da europska industrija, kao i njezina tržišta, ponovno postanu klasa za sebe u globalnoj konfiguraciji. S druge strane, čini se da nema pokreta od strane Europske pučke stranke da promijeni povijesnu koaliciju koju je održavala s Europskim socijaldemokratima kako bi upravljala i Komisijom i Europarlamentom. Međutim, Europska unija, kolijevka demokracije, mora prihvatiti da se političke sklonosti europskih građana mijenjaju i stoga mora otvoriti mogućnost da, na vlastitu inicijativu, isproba vladine formule koje odražavaju društvenu većinu koja je zadnja glasala vikend u lipnju.
Europski parlament, kako bi donio bilo kakvu odluku, pa tako i izbor predsjednika Europske komisije, kao što će to učiniti sljedećih 16., 17., 18. i 19. srpnja, treba apsolutnu većinu koja podupire značajan broj stavova europsko društvo. Drugim riječima, od 720 europarlamentaraca, idućem kandidatu, odnosno, prema svim procjenama, sljedećoj kandidatkinji trebat će najmanje 361 glas za novog predsjednika Europske komisije.
Posljednjih dana vidljiv je red popularne Ursule Von der Layen da pokuša nagovoriti Zelene kako bi mogli pridonijeti svojoj suzdržanosti, kao što su to učinili u prethodnom sazivu. No, potrebno je upozoriti da bi to samo donijelo više problema za normalan kontinuitet sljedećih pet sazivnih godina. Drugim riječima, pokušavati uvjeriti skupinu koja je izgubila 21 europarlamentarca i izbjegavati mogućnosti računanja na Europske konzervativce i reformiste, koji su uz EPP jedini koji je značajno povećao svoj postotak glasova, bilo bi greška zbog koje bi žalili svi europski građani.
Istina je, međutim, da se čini vrlo teško ostvariti savez desničara koji u središte stavljaju brigu o europskim građanima, sigurnost granica i suverenitet svake države, poštujući europsku konkurentnost i Zajedničko tržište i tvrdeći da našu poziciju ključnih igrača na geopolitičkom polju za sljedeći sastav Europske komisije. Taj zaključak izravno proizlazi iz broja zastupnika u Europskom parlamentu i parlamentarne aritmetike u kojoj demokršćanska i konzervativna skupina ne uspijevaju doći do 361 glasa za, kako je rečeno, potrebnog za apsolutnu većinu.
Ova pitanja saborske matematike ne bi trebala zbuniti buduće kandidate za predsjednika Povjerenstva, jer bi pogriješili ako bi po strani ostavili jedinu snagu, osim EPP-a, koja je ostvarila pozitivne rezultate u odnosu na prethodne izbore, jer ostavili bi po strani više od 10% birača Europske unije.