Subscribe
Bilo je lako zamisliti da će pitanja koja se odnose na razvoj umjetne inteligencije s vremenom dobiti više prostora u raspravama na međunarodnoj razini. To je, na primjer, dokazano zasjedanjem G7 na čelu s Italijom na summitu u Pugliji od 13. do 15. lipnja, koje je bilo usredotočeno upravo na ova pitanja. Tom je prigodom premijerka Giorgia Meloni čak dobila nazočnost Pape, koji je otvorio proces prosvjetnim govorom u kojem je izrazio svoje divljenje i zabrinutost za instrument koji je opisao kao ‘fascinantan i nevjerojatan’, u rasponu između etike i algoretike.
NAJAVE INVESTICIJA
Tema umjetne inteligencije sada se vraća u međunarodnu raspravu, prije svega zbog želje Elona Muska da proširi svoje zanimanje za ovo područje. Drugo, zbog najave predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen na plenarnoj sjednici AI Action Summita u Grand Palaisu, kojom želi predložiti kroz EU ulaganje od 200 milijardi eura u razvoj AI-a. Onaj koji je najavila von der Leyen je savez između institucija Europske unije i nekih važnih privatnih partnera. Inicijativa pod nazivom ‘EU AI Champions Initiative’ okuplja više od šezdeset tvrtki, uključujući velike industrijske grupe kao što su Airbus, L’Oréal, Mercedes i Siemens, kao i tehnološke partnere uključujući Spotify i Mistral AI. Cilj kojem predsjednica von der Leyen teži ovom novom inicijativom je učiniti Europu glavnim igračem na polju tehnološkog razvoja i umjetne inteligencije. Želja koja bi išla na ruku odluci Europske unije da se fokusira na gigatvornice za koje je već predviđeno 20 milijardi eura.
STOP MUSKU I STAV SAD
Neprijateljska ponuda Elona Muska za OpenAI (navodno 97,4 milijarde dolara) napravljena je kako bi se vratio u posjed tvrtke čiji je suosnivač južnoafrički tajkun. Transakcija koja je uslijedila u isto vrijeme kada je u Parizu prisustvovao Sam Altman, Muskov bivši partner i sadašnji izvršni direktor OpenAI-ja. Altmanova replika, koja je u praksi prodaju tvrtke označila nemogućom, bila je ponuditi (provokativno) 9,74 milijarde za kupnju X od Muska. Reakcija na koju su mnogi komentatori također ukazivali kao na dio početne neizvjesnosti SAD-a oko završnog dokumenta pariškog sastanka, kojem je nazočio američki potpredsjednik JD Vance. Potpis SAD-a, kao i UK-a, na kraju nije stigao (dok je potpisala 61 država, uključujući Kinu i Indiju) uglavnom zbog odlomaka koji izražavaju spremnost za razvoj inkluzivne umjetne inteligencije. Zapravo, sada je jasno da je jedna od tajkunskih bitaka protiv elemenata inkluzivnosti u američkom društvu i ekstremističkih pristupa probuđene kulture. Vance je u svom govoru naglasio da se treba suzdržati od razvoja sektora umjetne inteligencije s režimima koji se smatraju autoritarnim ili čak sa zemljama koje imaju pretjerane propise. Napad u potonjem slučaju definitivno je na Europsku uniju, koja je u nekoliko navrata optužena za pretjerano regulatorni pristup umjetnoj inteligenciji i razvoju sektora od strane strane velike tehnologije. To je element pritiska koji je sam Vance već koristio, prijeteći da će otići toliko daleko da će se povući iz Atlantskog saveza ako Europska unija intervenira protiv X platforme Elona Muska.
PROMIŠLJANJE ENERGIJE
Sasvim osim međunarodnih gospodarskih špekulacija i investicijskih projekata koje je predstavio predsjednik Europske komisije, postoje neki vrlo noviji podaci koji mogu dodati temeljne elemente raspravi o umjetnoj inteligenciji. Ovo su brojke koje donosi najnovije izvješće neprofitne organizacije ‘Beyond Fossil Fuels’, a koje se, čini se, kose s ciljevima tehnološkog razvoja Europske unije i toliko razvikanim (na ideološki način, a raspravu držeći podalje od konstruktivne kritike) Green Dealom. Podaci se uglavnom odnose na potrošnju energije podatkovnih centara na europskoj razini i progresivni porast koji bi ta potrošnja mogla imati tijekom sljedećih pet godina. Dakle, ne govorimo o dugoročnim analizama, već o brojkama za sljedećih pet godina. Zapravo, procjenjuje se da bi do 2030. podatkovni centri mogli trošiti 287 TWh godišnje, što je povećanje od oko 160% u usporedbi sa sada. Ta bi potrošnja mogla biti potaknuta uglavnom razvojem i upotrebom umjetne inteligencije i bila bi usporediva s potrošnjom energije u Španjolskoj 2022. godine. Naravno, kada se analiziraju ove brojke, postaje jasno da ako rastuća potražnja za električnom energijom ne može biti u potpunosti podržana obnovljivim izvorima energije (također s obzirom na stroge ciljeve koje je Europska unija nametnula državama članicama u narednim godinama), fosilna goriva će i dalje igrati važnu ulogu, ako ne i istaknutu ulogu u opskrbi energijom Europske unije. Upravo u tom scenariju diversifikacija izvora energije, bez predrasuda ili predrasuda, koja je predložena u nekoliko navrata – uključujući i Melonijevu vladu za Italiju – može biti prava odskočna daska za tehnološki razvoj i za digitalni zaokret koji je toliko potreban među državama članicama EU-a.
ENERGETSKI FAKTOR I MEĐUNARODNI KRAJOLIK
Energetski čimbenici i redizajniranje krajolika opskrbe stoga su elementi koji u potpunosti ulaze u raspravu o tehnološkom razvoju i umjetnoj inteligenciji na razini EU-a. Zajednički cilj svakako nije potisnuti države članice na sekundarnu ulogu s tehnološke i digitalne točke gledišta u usporedbi sa Sjedinjenim Državama ili Kinom. Europska unija zapravo mora imati sve karakteristike da igra ulogu partnera i na ravnopravnoj osnovi s drugim velikim trgovačkim i tehnološkim silama. Da bi se to postiglo, međutim, potrebno je izgraditi infrastrukturu i preispitati izvore opskrbe bez ideoloških preduvjeta i preduvjeta. Kako bismo osigurali da možemo prijeći s izjava o načelima na činjenice, rasprava o Europskom zelenom planu ili o digitalnom zaokretu država članica ne smije zanemariti reorganizaciju izvora energije, koja se ne može povezati samo sa željom za smanjenjem emisija bez uzimanja u obzir nacionalnih specifičnosti i pravednih očekivanja naroda i gospodarstava pojedinačnih država članica. Da bi se to postiglo, ne može se uhvatiti u koštac s krizama i izazovima na međunarodnoj sceni samo s ideološkim predrasudama. Ono što Europska unija sada treba jest vratiti se analizi problema i pitanja s obnovljenom svježinom pogleda, otvorenog uma. Naravno, nakon 24. veljače 2022., s invazijom Rusije na ukrajinski teritorij, diverzifikacija opskrbljivača energijom postala je ključno pitanje za EU. Zamjena opskrbe plinom iz Rusije postavila je Italiju u središnju ulogu u opskrbi energijom. Njezin zemljopisni položaj u središtu Sredozemlja stavlja Italiju u poziciju ključnog igrača u reorganizaciji energetskih opskrbljivača Europe. Ali ono što uvijek treba imati na umu u ovom procesu – koji sigurno neće dugo trajati – jest da se ekonomska očekivanja i očekivanja rasta država ne mogu nadjačati. To znači da mora biti zajamčena autonomija članica u odlučivanju o vlastitoj energetskoj mješavini, u skladu s industrijskim planom i planom rasta nacije. A sve to treba popratiti politikom povećanja ulaganja u istraživanje i razvoj koji idu ruku pod ruku s energetskom suverenošću i neovisnošću. Digitalni razvoj i ulaganja u umjetnu inteligenciju ne mogu se ni pod kojim okolnostima odvojiti od reorganizacije europskog energetskog sustava.