Subscribe
Posljednjih godina ruski fenomen dezinformiranja eksponencijalno je porastao, stvarajući razne strahove i izazove za europske vlade, medije i civilno društvo.
Ruske dezinformacije u Europi imaju duboke korijene u povijesti Hladnog rata, kada su obje velesile, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez, nastojale utjecati na javno mnijenje u europskim zemljama. Međutim, fenomen je posljednjih godina doživio ponovni uspon sve većom uporabom interneta i društvenih medija kao alata propagande i manipulacije javnim mnijenjem. Rusija je već desetljećima stvorila brojne lažne ili pristrane web stranice i novinske platforme koje objavljuju iskrivljene ili potpuno izmišljene vijesti, osobito posljednjih godina, koje karakterizira snažna geopolitička nestabilnost i s Vladimirom Putinom na vlasti, izravno ili neizravno. Te web stranice često pokušavaju izgledati autentično i neovisno, ali ih zapravo kontroliraju subjekti povezani s ruskom vladom.
Društveni mediji postali su plodno tlo za širenje ruskih dezinformacija. Lažni ili trolovski računi na farmama koriste se za pojačavanje poruka koje izazivaju podjele, širenje teorija zavjere i utjecaj na internetske rasprave. Rusija je optužena za vođenje agresivnih propagandnih kampanja financiranjem ekstremističkih političkih skupina ili potporom populističkim pokretima. Tim se kampanjama nastoji potkopati europsko jedinstvo i promicati ruski program. Rusija je povezana s hakerskim operacijama usmjerenim na krađu osjetljivih informacija ili širenje kompromitirajućih podataka kako bi utjecala na političke odluke i destabilizirala europske vlade.
Vlade diljem starog kontinenta strahuju da bi ruske dezinformacije mogle potkopati njihov nacionalni suverenitet utječući na izbore, vladine politike i javno mnijenje. Vanjsko uplitanje u demokratske procese predstavlja izravnu prijetnju političkoj stabilnosti zemlje, a ruske dezinformacije često imaju za cilj pogoršati postojeće podjele unutar europskih društava. Te se podjele mogu odnositi na politička, kulturna ili socijalna pitanja i mogu oslabiti socijalnu koheziju. Europska unija (EU) česta je meta ruskih dezinformacija. Rasprava o pridruživanju EU-u ili izlasku iz njega, kao i učinkovitost europskih institucija, manipulirani su kako bi se narušilo povjerenje građana u sam EU.
Tijekom pandemije bolesti COVID-19 ruske dezinformacije nastojale su širiti teorije zavjere i sumnje u sigurnost cjepiva, što bi moglo ugroziti javno zdravlje i borbu protiv pandemije. Rusija je koristila dezinformacije kako bi potaknula napetosti i sukobe u nekim europskim regijama, poput Ukrajine, prije i tijekom invazije, te balkanskim zemljama, ugrožavajući regionalnu stabilnost i ometajući napore na rješavanju tekućih sukoba.
Neke europske zemlje uvele su zakone kojima se sankcionira namjerno širenje dezinformacija, pokušavajući otežati stvaranje i razvoj lažnih vijesti. Promiče se digitalno obrazovanje kako bi se građanima pomoglo u prepoznavanju dezinformacija i razvoju ključnih vještina u analizi internetskih izvora. Izbori su kritično vrijeme kada dezinformacije mogu utjecati na javno mnijenje kako bi neke europske zemlje provele mjere za praćenje i suzbijanje dezinformacija tijekom izbornih kampanja.
EU je nastojao koordinirati napore među državama članicama u učinkovitijem suzbijanju ruskih dezinformacija uključivanjem razmjene informacija i podupiranjem inicijativa za provjeru činjenica. Velike internetske platforme, kao što su Facebook i Twitter, poduzele su mjere za identifikaciju i uklanjanje lažnih računa i štetnog sadržaja, ali transparentnost i učinkovitost tih mjera i dalje su kontroverzno pitanje.
Strahovi Europe od ruskih dezinformacija opravdani su s obzirom na sve veće razmjere i sofisticiranost operacija za manipuliranje javnim mnijenjem. Za rješavanje te prijetnje potrebna je kombinacija zakonodavnih, obrazovnih i međunarodnih mjera suradnje. Obrana europske demokracije i stabilnosti uvelike ovisi o sposobnosti Europe da brani zemlje članice od štetnog utjecaja neobuzdanih vanjskih dezinformacija, a posebno Moskve.