Subscribe
Izbori za njemački Bundestag uvijek predstavljaju prekretnicu za cijeli europski kontinent. Ako savezništvo, eksplicitno ili implicitno, između CDU-a Friedricha Merza i AfD-a prevlada u nadolazećim konzultacijama, utjecaj na njemačku i EU migracijsku politiku bio bi značajan i potencijalno revolucionaran.
Smanjenje migracijske politike u Njemačkoj
Njemačka je iskusila, od 2015. nadalje, migracijsku politiku koju karakteriziraju značajna otvaranja, posebno pod vodstvom Angele Merkel. Međutim, rastuće nezadovoljstvo javnosti učincima masovne imigracije – od rastućeg kriminala do pritiska na javne službe – gurnulo je raspravu prema većim ograničenjima. Friedrich Merz više je puta kritizirao permisivnu migracijsku politiku, zalažući se za povratak na načelo selektivnosti i strogu regulaciju ulaska. CDU je pod njegovim vodstvom već usvojio oštriju retoriku, stavljajući koncept ‘uvjetne integracije’ i učinkovitiju politiku vraćanja ilegalnih migranata u središte svog prijedloga. S druge strane, AfD se zalaže za još radikalnije mjere: zatvaranje granica, povlačenje iz europskih sporazuma o preraspodjeli migranata, pa čak i mogućnost referenduma za izlazak iz određenih zajedničkih migracijskih politika EU. Ako AfD uđe u koalicijsku vladu ili ima značajan parlamentarni utjecaj, Njemačka bi mogla usvojiti liniju mnogo bližu onoj zemalja poput Mađarske Viktora Orbána.
Merzovih pet točaka o migracijskim politikama
Nedavno je Friedrich Merz predstavio program u pet točaka za upravljanje migracijama u Njemačkoj i općenito na europskoj razini. Evo sažetka: 1. Odabir useljenika na temelju vještina: Merz predlaže model djelomično inspiriran kanadskim bodovnim sustavom, u kojem je ulazak novih migranata ovisan o obrazovnim i profesionalnim zahtjevima, dajući prednost visokokvalificiranim profilima. 2. Pojačane granične kontrole: Prema Merzu, Njemačka bi trebala pojačati svoje granične kontrole, također u suradnji s drugim državama EU-a, kako bi smanjila neregularne ulaske. U tu bi svrhu bila potrebna veća suradnja s Frontexom i povećanje broja predanog osoblja. 3. Brže procedure za azil: Merz se zalaže za ubrzanje procesa procjene zahtjeva za azil, smanjenje birokracije i izbjegavanje dugih razdoblja neizvjesnosti za migrante i vlasti. Poanta je brzo razlučiti tko ima pravo na zaštitu, a tko nema. 4. Učinkovitija repatrijacija: Jedan od temelja programa je usvajanje strožih pravnih instrumenata za brzu deportaciju onih koji nemaju pravo ostati u Njemačkoj, posebno ako su uključeni u kriminalne aktivnosti. To podrazumijeva obvezujuće bilateralne sporazume sa zemljama podrijetla i pojačanu diplomatsku suradnju. 5. Integracija na ugovornoj osnovi: koncept ‘uvjetne integracije’ koji predlaže Merz predviđa pakt između države i migranata, u kojem su definirane jezične, radne i obveze ponašanja, pod prijetnjom opoziva dozvola. Ideja je spojiti prava i dužnosti, promičući svjesniju uključenost u njemačko društvo.
Učinci na europskoj razini i moguća osovina s Melonijevom vladom
Njemačka je kroz povijest bila glavni pokretač europskih migracijskih politika, često djelujući kao stožer za prihvat i preraspodjelu migranata među različitim državama članicama. Promjena kursa u Berlinu bi stoga imala neposredne posljedice na dinamiku EU. Njemačka vlada s jakim konzervativnim predrasudama mogla bi: – Pogurati reviziju Pakta o migraciji i azilu koji je odobren 2023., čineći mehanizme preraspodjele migranata složenijima i otvarajući put za više mogućnosti odbijanja i vraćanja. – Podržati militarizaciju vanjskih granica EU-a, potičući jačanje agencije Frontex i povećanje broja sporazuma s trećim zemljama za zaustavljanje migracijskih tokova prije nego što stignu u Europu. – Redefiniranje uloge Italije i ostalih mediteranskih zemalja, koje bi se mogle naći s većom težinom u upravljanju migracijskim tokovima ako Njemačka smanji svoju kvotu preseljenja. U tom kontekstu, mogla bi se pojaviti osovina s vladom Giorgie Meloni u Italiji, koja je uvijek zadržala tvrd stav prema imigraciji, posebno u pogledu obrane morskih granica. Savez između Rima i Berlina o restriktivnijim politikama mogao bi promijeniti ravnotežu snaga unutar Europskog vijeća, s mogućim posrednim učincima i na proračunske politike povezane s upravljanjem migrantima i budućim sporazumima o preseljenju. Vlada CDU-AfD ne bi prošla bez otpora. S jedne strane, progresivni sektori njemačke politike i dio civilnog društva usprotivili bi se tako oštrom zaokretu u odnosu na eru Merkel, uz moguće demonstracije i prosvjede. S druge strane, Europska komisija i neke zemlje članice, poput Francuske i Španjolske, mogle bi pokušati obuzdati njemački utjecaj na ovaj dosje pokušavajući zadržati inkluzivniji pristup. Međutim, restriktivnija Njemačka mogla bi pogodovati stvaranju zajedničke fronte sa zemljama srednje i istočne Europe, poput Mađarske, Poljske i Češke, učvršćujući euroskeptični blok po pitanju migracija. To bi moglo povećati unutarnje napetosti u EU-u i dodatno testirati otpornost Unije. Pobijede li Merzov CDU i AfD na predstojećim izborima za Bundestag, Njemačka bi mogla doživjeti nagli zaokret u migracijskoj politici, presudno utječući na tok EU. Merzov program u pet točaka i moguća konvergencija s desničarskim vladama u drugim zemljama, poput talijanske vlade Giorgie Meloni, mogli bi preoblikovati upravljanje migracijskim tokovima na restriktivnijoj osnovi, usredotočujući se na stroge granične kontrole, niže kvote preseljenja i brži postupak repatrijacije. U takvom scenariju, EU bi bila suočena s novim unutarnjim napetostima, s jasnim kontrastom između država članica koje su sklonije dobrodošlici i onih koje su sklonije zatvaranju. Prava nepoznanica bit će hoće li ovaj pomak uspjeti poboljšati učinkovitost migracijskog sustava i umiriti nacionalna biračka tijela ili će, naprotiv, dodatno pogoršati već postojeće podjele unutar kontinenta.