Subscribe
Europsko vijeće je 17. i 18. travnja održalo poseban sastanak na kojem se bavilo Ukrajinom, Bliskim istokom, Turskom i takozvanim „Novim europskim dogovorom o konkurentnosti“.
Što se tiče Ukrajine, prilično je uobičajeno. Možda bismo trebali napomenuti da institucija Unije podržava usmjeravanje “izvanrednih prihoda koji proizlaze iz ruske imobilizirane imovine u korist Ukrajine”. No, ne znamo koliki su ti izvanredni prihodi.
Što se tiče Bliskog istoka, Europsko vijeće osuđuje iranski napad na Izrael i istodobno ostaje čvrsto privrženo rješenju s dvije države (Izrael i Palestina).
New European Competitiveness Deal u početku izgleda kao zgodna alternativa zloglasnom Green Dealu. S preliminarne točke gledišta, Oxfordski rječnik engleskog jezika pogodbu definira kao “sporazum, posebno u poslu, o posebnim uvjetima za kupnju ili radnju nečega”.
Green Deal nije bio nikakav sporazum, već nametanje državama članicama i njihovim posredničkim tijelima u ime gospođe von der Leyen. Je li Novi europski sporazum o konkurentnosti dogovor? Uistinu, to je bio sporazum postignut među državama članicama EU kao opći politički smjer.
Kada opisuje ovaj dogovor o konkurentnosti, Europsko vijeće ima za cilj povećati produktivnost te održiv i uključiv rast, izgraditi robusnu, inovativnu i otpornu ekonomiju i unaprijediti jedinstveni europski društveni i gospodarski model koji će potaknuti konkurentnu tranziciju Unije prema digitalnoj suverenosti u samoodređenom otvoren način i prema klimatskoj neutralnosti. Ali ta duga i nejasna definicija nije konkurentnost: konkurentnost u poslovanju znači sposobnost poduzeća da postigne veću prodaju ili lojalnost kupaca od svojih konkurenata zahvaljujući kvaliteti svojih proizvoda i usluga, niskim cijenama ili kombinaciji oba čimbenika.
Opis Sporazuma o konkurentnosti koji daje Vijeće ne napušta ideološko opterećenje zelenog dogovora. Bez promjene smjera bit će nemoguće ostati konkurentan i povećati energetsku neovisnost.
Barem Europsko vijeće priznaje da je “Europi potrebna promjena politike”, ali postoji li jasna ideja o tome kojim putem treba ići?
Osnova za dogovor je Izvješće na visokoj razini Enrica Lette ‘Mnogo više od tržišta’. Ali g. Letta je bio tajnik talijanske ljevičarske Partito Democratico, sada predvodeći oporbu koaliciji Giorgie Meloni, tako da se može zamisliti na kakvu kompetitivnost on može imati na umu.
Europsko vijeće preporučuje da se mjere politike stave u službu osiguranja atraktivnosti Unije kao poslovnog mjesta, ali nema naznake kako bi se to trebalo postići.
O europskom demografskom samoubojstvu vlada posebna šutnja – ovom ključnom aspektu posvećeno je manje od jednog retka i to u vrlo dvosmislenom obliku: “u kontekstu širih demografskih trendova” sugerira se, bez konkretnog rješenja problema, ili kratkoročno ili srednjoročno. Baš ništa.
U smislu trgovine, Lettanesque Deal podupire “glavnu ulogu” Svjetske trgovinske organizacije u multilateralnom sustavu temeljenom na pravilima. Ovo zvuči kao eufemizam za neoliberalne pristupe naklonjene trećim zemljama, za razliku od preferencijalnog sustava za koji je nekoć stvoreno Zajedničko europsko tržište. Pozitivno konotirana riječ “otvoreno” ovdje se koristi dva puta, kako bi se opravdala katastrofa za europske pružatelje usluga.
Završetkom Sporazuma cilj je ojačati poziciju poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom kako bi se osigurao pošten prihod, eventualno jedina vrijedna stavka u cijelom tekstu. Europsko vijeće najavljuje svoj sljedeći sastanak u lipnju 2024., kada će se već održati europski izbori. Nadamo se da će barem tada biti osmišljen pravi konkurentni model, a ne onaj koji ima takvu značajku samo u naslovu.