Subscribe
Barcelona je ponovno bila poprište nasilja u svojoj mreži podzemne željeznice, problem koji se ponavlja i za koji se čini da nema održivog rješenja.
Dana 26. siječnja, velika tučnjava na postaji Trinitat Vella ostavila je najmanje dvije osobe ozlijeđene ubodima, što je ponovno izazvalo kritike gradske uprave javne sigurnosti.
Ovaj incident, koji se pridodaje dugom popisu nasilnih napada i svađa u javnom prijevozu, odražava alarmantnu situaciju koja se, daleko od toga da se popravlja, nastavlja pogoršavati.
Oko 6:40 ujutro prošle nedjelje, korisnici podzemne željeznice svjedočili su tučnjavi između dvije grupe ljudi, očito potaknutoj pokušajem pljačke. Ozlijeđene, dvije osobe koje su izbodene nožem, brzo su zbrinule ekipe hitne pomoći i odvezene su u obližnju bolnicu.
No, činjenica da žrtve nisu podnijele prijavu otkriva opasnu normalizaciju nasilja u gradu, kao da građani više ne očekuju učinkovito djelovanje ni policije ni zaštitara metroa.
Ovo nije izolirani događaj. Izvješća pokazuju da je broj napada u metrou u Barceloni eksponencijalno porastao, odražavajući trend koji se čini izravnom posljedicom lošeg političkog upravljanja.
Sigurnosni problem u Barceloni dobio je još ozbiljniji zaokret. Zaštitari metroa, koji bi trebali služiti kao prva linija obrane u zaštiti putnika, bili su prisiljeni nazvati štrajk zbog loših radnih uvjeta i nedostatka podrške vlasti.
Samo nekoliko dana prije ovog posljednjeg incidenta, zaštitari su prekinuli štrajk nakon što su postigli dogovor koji im je dopustio nošenje sprejeva za osobnu zaštitu.
Barcelona, nekoć uzoran grad u smislu sigurnosti, sada je zaglibila u kaos, djelomično zbog slabe politike javnog reda. Obični građani podnijeli su najveći teret nerada političkih čelnika kako na općinskoj tako i na regionalnoj razini.
Administracija Jaumea Collbonija, gradonačelnika Barcelone, pokazala je potpunu ravnodušnost prema sigurnosnim problemima koji muče grad. Čini se da su prioriteti njegove administracije usmjereni na ideološka pitanja, kao što je promicanje separatističke politike, umjesto na rješavanje stvarnih problema koji pogađaju stanovnike Barcelone.
Slično tome, vlada Generalitata, koju vodi Salvador Illa, pokazala se jednako nesposobnom osigurati sigurnost svojih građana. Umjesto provedbe učinkovite politike kontrole i sigurnosti, Generalitat se usredotočio na promicanje svoje separatističke agende, zanemarujući utjecaj ovog zanemarivanja na svakodnevni život građana. Nesigurnost u barcelonskom metrou, kao i na njegovim ulicama, nije izoliran problem; to je dio šireg obrasca lošeg upravljanja koji potkopava sigurnost u cijeloj regiji.
Problem ovdje ne završava. U zemlji u kojoj lokalne vlasti nisu u stanju provoditi zakon, odgovornost također pada na središnju vlast. Predsjednik Pedro Sánchez i njegova administracija bili su suučesnici u ovom debaklu. Umjesto da se usredotoče na osiguranje sigurnosti i dobrobiti Španjolaca, Sánchez i njegovi saveznici pokazali su alarmantnu ravnodušnost prema krizi u mjestima poput Barcelone.
Nedostatak suradnje između središnje španjolske vlade, Generalitata i Gradskog vijeća Barcelone odražava institucionalni neuspjeh koji građane ostavlja bespomoćnima.
Sánchezova politika, koja je dala prednost savezima sa separatističkim strankama umjesto obrane jedinstva Španjolske, ostavila je mnoge regije u zemlji, posebno Kataloniju, spiralno u kaos. Ne samo da separatizam sve više uzima maha, nego se građani napuštaju i snose posljedice nedostatka sigurnosti.
U Barceloni je ovo zanemarivanje postalo kritično pitanje. Građani se više ne osjećaju sigurno u vlastitom gradu, a metro, koji bi trebao biti dostupno i sigurno prijevozno sredstvo za sve, postao je mjesto stalnog rizika. Nesposobnost vlasti da obuzdaju nasilje odražava rasprostranjeni neuspjeh sustava javne sigurnosti u Kataloniji.