Subscribe
Italija ima više cijene električne energije, i to znatno, od svojih europskih partnera. Situacija koja traje već neko vrijeme i koja je u kritičnoj fazi za gospodarstvo kakva je sadašnja još je alarmantnija.
Pritom ne mislimo na ‘konačne’ troškove, uključujući poreze i namete koji se često optužuju kao uzrok, već na cijenu čiste energije, bez dodatnih naknada: ona je najveća u Europi.
Ovo je problem koji svakako utječe na naše obitelji, ali predstavlja pravi jaz za našu industriju, koja se nalazi nekonkurentnom od samog početka. Zbog toga je Melonijeva vlada kao prioritet postavila smanjenje tih troškova za industrijski rast zemlje i smanjenje troškova proizvodnje te poticanje otvaranja radnih mjesta.
Jedan od glavnih razloga visoke cijene talijanske električne energije nalazi se u njezinoj proizvodnji: ona se uglavnom proizvodi u elektranama koje sagorijevaju prirodni plin (oko 45% ukupne količine) i, kao što je poznato, cijena tog resurs je dramatično porastao od početka rata u Ukrajini. Europski prosjek proizvodnje električne energije iz plina je 19%, manje od polovice. Jedna od najvrlijih zemalja do sada svakako je Španjolska, koja gotovo 50% električne energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Francuska, kao što je poznato, ima nuklearnu energiju, koja joj daje 65% energije. Osim toga, francuska je vlada nametnula iznimno nisku cijenu energije iz nuklearnih elektrana, snoseći izravno ostatak troškova. Njemačka također koristi više obnovljive energije od naše zemlje, ali također ekstenzivno koristi ugljen nudeći ekonomske subvencije tvrtkama koje ga koriste za kupnju kredita za ugljen. Dalje na sjeveru također imaju mnoge oblike alternativne proizvodnje energije, od nuklearne do geotermalne. Ukratko, zaostajemo u EU iz više razloga, svakako zato što zaostajemo za obnovljivim izvorima, ali i zato što nemamo mogućnosti
subvencije kao što to čine Njemačka i Francuska. Imamo malo margine za potrošnju i dolazimo iz godina političkih pogrešaka koje se ne mogu riješiti čarobnim štapićem, kao što je zatvaranje nuklearnih elektrana ili koncentracija resursa na stavke koje su potom generirale deficite, a ne bogatstvo.
Stoga je potrebno, kao što radi naša vlada desnog centra, ubrzati s vjetrom i fotonaponskom energijom i, naravno, nuklearnom energijom.
Vlada je obećala da će Italija instalirati najmanje 70 gigavata novih obnovljivih kapaciteta do 2030.
Gotovo titanski pothvat, posebno s obzirom na birokratska pitanja koja su uključena, ali nije nemoguć.
Naš jug doista bi mogao biti jedna od najjačih europskih točaka za proizvodnju solarne energije i na tome Ministarstvo radi, uz željeni i nužni povratak nuklearnoj energiji.
A upravo iz Europe dolazi poticaj za proizvodnju nuklearne energije: na Cop28 2023. (konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama) u Dubaiju, skupina od 20 zemalja potpisala je pakt o utrostručenju svjetskih kapaciteta nuklearne energije do 2050. nekoliko tjedana kasnije EU je službeno uključila atomsku energiju među tehnologije koje se smatraju strateškim za postizanje cilja nulte neto emisije do 2050., dajući zeleno svjetlo Europskoj komisiji za uspostavu industrijskog saveza za male modularne reaktore.
Italija se također pridružila industrijskom savezu za mini nuklearne reaktore.
Vlada u Rimu konačno je prekinula oklijevanja i najavila ulazak u inicijativu koju je promovirao Bruxelles na marginama sastanka G7 o okolišu, klimi i energiji koji se održava u Torinu pod talijanskim predsjedanjem. Cilj je do 2030. stići s prvim modularnim reaktorom europske proizvodnje.
‘Odlučili smo se pridružiti Europskoj industrijskoj alijansi za mini reaktore kao Ministarstvo za okoliš i energetsku sigurnost kako bismo potvrdili potporu državnog sustava i dali konkretan signal interesa za razvoj novih vrhunskih tehnologija na malim modularnih reaktora, koji mogu dati važan doprinos postizanju europskih ciljeva dekarbonizacije’, rekao je ministar okoliša i energetske sigurnosti Gilberto Pichetto Fratin.
Ovo je nužan korak koji konačno probija rokove i prirodni je nastavak u političkom smislu prvog pristupanja Italije temeljenog na pružanju ‘stručnosti za istraživanje i razvoj’.
Mali modularni reaktori su nuklearni reaktori koji su manji iu smislu snage i fizičke veličine od konvencionalnih elektrana veličine gigavata, u rasponu od 10 do 300 megavata. Temelje se na postojećim tehnologijama i dizajnirani su za tvorničku izradu u standardnom modularnom obliku, a njihova glavna prednost je što se mogu sastaviti u tvornici, a zatim otpremiti i instalirati na licu mjesta, dakle i u udaljenim područjima s ograničenim kapacitetom mreže ili u područjima gdje nije moguća uporaba velikih konvencionalnih nuklearnih elektrana.
Vlada je već u to vrijeme poduzela korake kako bi popunila regulatorni vakuum u nuklearnoj energiji koji je nastao nakon referenduma koji je doveo do zatvaranja postojećih talijanskih elektrana. Sada je volja da se počne ispočetka, volja diktirana pragmatizmom, ali koja namiguje na okoliš, ako uzmemo u obzir da su elektrane nove generacije ekološki prihvatljive, posebno u usporedbi s onima koje trenutno postoje u Italiji.
Izazov je pokrenut, još jedan od vlade koju vodi Giorgia Meloni. Sigurni smo da će i ovo biti pobjednički izazov.
Femo