Subscribe
Tijekom zakonodavnog mandata 2019.-2024. došlo je do seizmičke promjene u međunarodnoj areni, poput sve nestabilnijeg i nestabilnijeg geopolitičkog konteksta obilježenog povratkom politike velikih sila, američko-kineskog natjecanja, ukrajinskog rata i sukoba u Bliski istok. Ovim promjenama transformirana je i sama Europska unija. Naime, Europska unija postaje sve svjesnija potrebe razvoja strateške autonomije u geopolitičkom domenu, pa tako iu području obrane. EU je napravio značajan napredak u tom smjeru i to je sada glavni prioritet za većinu država članica EU-a i političkih stranaka.
Doista, za nadolazeće izbore za EU, jedno od 10 obećanja u manifestu Europskih konzervativaca i reformista (ECR) je jačanje europskih obrambenih kapaciteta, uz poštivanje nadležnosti država članica. Konkretno, ECR se obvezuje ojačati europsku obrambenu industriju, nastaviti podupirati Ukrajinu protiv ruske agresije, poboljšati suradnju EU-NATO-a i ojačati europsku obrambenu, tehnološku i industrijsku bazu kako bi osigurao da europske države članice mogu razviti i proizvesti cijeli niz vojne sposobnosti u dovoljnim količinama i u kratkom roku.
EPP je također počeo shvaćati važnost obrane i sigurnosti, ali snažna prisutnost ECR-a u Europskom parlamentu nakon nadolazećih izbora u lipnju ključna je kako bi se osiguralo da EPP (koji će vjerojatno nastaviti predsjedati Europskom komisijom) ostane na pravi kurs u smislu obrane. Točnije, postoji rizik da bi stranke poput Renew Europe, dio velike koalicije von der Leyen i čiji je dio i francuski predsjednik Macron, pokušale odvratiti EU od njegovih snažnih transatlantskih veza sa SAD-om i NATO-om. Macronova mržnja prema Americi i NATO-u dobro je poznata. Dalje lijevo od spektra, dobro je poznat lažni “pacifizam” i zabludna “antimilitaristička” stajališta ljevice i Zelenih/EFA, kao i njihova prešutna simpatija prema neprijateljima zapada, bilo da se radi o Rusiji, Kini ili Iranu. . Iz tih razloga, snažna prisutnost ECR-a ključna je kako bi se osiguralo da Europa nastavi davati prioritet koherentnoj, dalekovidnoj obrambenoj politici koja izgrađuje europske vojne sposobnosti i vojnu spremnost, istovremeno osiguravajući da jaki transatlantski odnosi sa SAD-om i NATO-om u cjelini njeguje se i jača na dobrobit svih strana.
Gledajući koji će konkretni prioriteti u području obrane biti u nadolazećem mandatu, neke korisne natuknice mogu se pronaći u „Zaključcima Vijeća o sigurnosti i obrani EU-a” koje je Vijeće EU-a odobrilo 27. svibnja 2024. U ovom dokumentu države članice priznaju da je „međunarodni poredak temeljen na pravilima sve više doveden u pitanje revizionističkim silama i autoritarnim režimima dok su međunarodne napetosti u porastu”, ali također priznaju da je „uloga EU-a kao sigurnosnog i obrambenog čimbenika bila značajno ojačao”. U tom smislu, države članice dogovorile su 5 glavnih prioriteta u području obrane za sljedeći zakonodavni mandat EU-a.
Prvi prioritet koji će i dalje dominirati dnevnim redom EU-a u pogledu obrane je rat u Ukrajini. Vijeće je istaknulo stalnu potporu EU-a “neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti” Ukrajine, te se u tom pogledu obvezalo na održavanje sve potrebne političke, financijske, gospodarske, humanitarne, humanitarne, vojne i diplomatske potpore Ukrajini i njezinom narodu dokle god kako je potrebno. Na primjer, države članice istaknule su važnost ubrzanja i jačanja daljnjih isporuka vojnog materijala u skladu s najhitnijim potrebama Ukrajine, kao što su streljivo, topništvo, projektili ili bespilotne letjelice, uz istovremeno rješavanje srednjoročnih i dugoročnih potreba Ukrajine. Očito je povratak rata na europski kontinent bio i nastavit će biti glavni prioritet za EU u nadolazećem zakonodavnom mandatu, a države članice moraju odgovoriti izazovu. Ukrajina je u kritičnoj fazi rata, a njezina sposobnost da porazi Putinovu invaziju ovisi o pomoći zapadnih saveznika.
Drugi prioritet koji je istaknulo Vijeće je “trošiti više i bolje zajedno” kako bi se osigurala “dostupnost obrambenih proizvoda”. U tom pogledu, Vijeće ističe potrebu da se osigura da je europska obrambena tehnološka i industrijska baza (EDTIB) „sposobna zadovoljiti potrebe oružanih snaga država članica” i „razviti vrhunske sposobnosti sljedeće generacije i biti na čelu tehnoloških inovacija”. To je temeljni cilj za EU, budući da je Europa očito spavala posljednjih nekoliko desetljeća u smislu izdvajanja za obranu unatoč ne manjku sigurnosnih izazova, poput ruske aneksije Krima 2014. i sve veće spremnosti Rusije da se uključi u hibridni rat protiv europskih zemalja. U svakom slučaju bolje ikad nego nikad kako kažu. Sada kada se Europa konačno probudila, ključno je ulagati u europsku obrambenu tehnološku i industrijsku bazu, promicati europsku domaću obrambenu industriju, promicati zajedničku nabavu vojnog materijala i usvojiti usklađenije standarde za oružje i vojnu opremu kako bi se omogućila veća interoperabilnost između članica oružane snage država. Europske vojske se militariziraju i postaju sve agresivnije, tako da ako Europa ne poveća svoje vojne zalihe i ne ojača svoju obrambenu industrijsku bazu, neće imati potrebne operativne sposobnosti i učinkovitost.
Treći prioritet je povećati sposobnost EU-a da djeluje na međunarodnoj razini, uključujući regije poput Crvenog mora, Sahela ili Bliskog istoka. Nadalje, Vijeće ističe važnost „potpune operacionalizacije Kapaciteta EU-a za brzo raspoređivanje (EU RDC) do 2025.” i provođenja „daljnjeg rada na postizanju pune operativne sposobnosti Sposobnosti vojnog planiranja i provođenja (MPCC) do 2025.”, te naglašava važnost da države članice „provedu obećanje o vojnoj mobilnosti” kako bi osigurale sposobnost izvođenja velikih vojnih snaga u kratkom roku unutar EU-a.
Četvrti prioritet je jačanje otpornosti EU-a i osiguranje pristupa strateškim područjima. U okviru ovog stupa, Vijeće ističe važnost “jačanja naše prevencije, otkrivanja, odvraćanja, otpornosti i odgovora na hibridne, FIMI, cyber prijetnje i zlonamjerne aktivnosti usmjerene na EU” kroz “operacionalizaciju EU Hybrid Toolboxa i EU alat za suzbijanje stranih manipulacija informacijama i uplitanja”. Ovo je osobito važno u kontekstu povećane prijetnje koju predstavljaju ruski i kineski kibernetički napadi. U svojim zaključcima Vijeće također naglašava stratešku važnost svemira, zraka i mora, pozivajući EU da razvije veću stratešku ulogu u sva tri.
I na kraju, ali ne manje važno, peti prioritet su partnerstva EU-a, koje Vijeće karakterizira kao “nezamjenjiv stup napora EU-a za promicanje mira i sigurnosti diljem svijeta” i za “podržavanje međunarodnog poretka temeljenog na pravilima”. Između ostalog, države članice ističu stalnu važnost “strateškog partnerstva s NATO-om potkrijepljenog snažnom transatlantskom vezom”, koje je “ključno za euroatlantsku sigurnost i stabilnost”.
Zaključno, stavljanje obrane kao prioriteta na vrh europskog dnevnog reda za sljedeći zakonodavni mandat je temeljno, a sudeći po manifestima stranaka i citiranim zaključcima Vijeća, čini se da su institucije EU to konačno shvatile, nakon što su odugovlačile s stopama od desetljeća i ostao pri pogrešnoj pretpostavci da će “pacifizam” kao sredstvo, a ne cilj u međunarodnim odnosima, zaštititi Europljane. Europa stoga mora ulagati u obranu kao strateški i industrijski važan sektor. Europa mora nastaviti adekvatno podupirati Ukrajinu, povećati izdatke za obranu, ojačati europsku obrambenu industrijsku bazu kako bi osigurala da EU može proizvesti dovoljno oružja i materijala i da su oni tehnološki napredni, težiti većoj interoperabilnosti, ulagati u zajedničku vojnu nabavu i adekvatno odgovoriti na cyber prijetnje.