Obrana realne održivosti na VIVA24

Tijekom VOX i ECR popularnog skupa VIVA24 održano je nekoliko panela o politici. Jedan od njih bio je panel ‘ Održivost i zelena energija: izazovi i prilike ‘. Nekoliko istaknutih europskih konzervativnih političkih ličnosti sudjelovalo je na ovom panelu kako bi podijelili svoje perspektive. Razgovor je moderirala Simona Petrucci, talijanska zastupnica u Europskom parlamentu za Fratelli d’Italia (stranka premijerke Giorgie Meloni). Govornici su bili Pedro Narro, španjolski kandidat za Europski parlament za VOX; Giedrius Surplys, zastupnik stranke LRS u litvanskom parlamentu; Neno Dimov, bivši bugarski ministar voda i okoliša; Mireia Borrás, bivša španjolska zastupnica u Kongresu zastupnika za VOX i trenutno kandidatkinja za nadolazeće izbore za Europski parlament; i na kraju, ali ne manje važno, renomirani Rob Roos, istaknuti ECR europarlamentarac iz Nizozemske.

Panel je raspravljao o održivosti i energetskoj politici, vrlo važnom pitanju, ali o kojem su do sada političari “nametali politike održivosti prebogate kontradikcijama”, prema moderatoru Petrucciju. Umjesto ovog pristupa, Petrucci je naglasio da ECR brani “realnu održivost”, onu koja u svoju srž stavlja “okoliš, ljudska bića i gospodarstvo, jer nema održivosti okoliša bez ekonomske održivosti”.

Prvi govornik, Rob Roos, oštro je kritizirao Europski zeleni dogovor i “klimatski komunizam”, tvrdeći da EU “donosi odluke na temelju straha”, dok “u stvarnom svijetu, u našim gradovima, sve je više ljudi kojima je teško spojiti kraj s krajem zbog inflacije i visokih cijena energije”. Nadalje, istaknuo je kako “europske tvrtke gube konkurentnost, a mnoge se zatvaraju ili sele izvan EU-a”. S tim u vezi kritizirao je ideološki dogmatizam EU koji tvrdi da ćemo “svi umrijeti ako svoj prosperitet ne stavimo u službu klime”. Prema Rossu, ideja o “neto nultim emisijama” je “opasan eksperiment s našim gospodarstvom i demokracijom”, te da je unatoč toj opasnosti, Europska komisija voljna “naš prosperitet staviti u službu klime i učiniti da nestane ”.

Ukratko, Ross je oštro izjavio da će se “planet EU srušiti, a oni koji su osmislili ovu politiku morat će se suočiti s onim što su uništili. Nadam se da tada još nije kasno da spasimo svoj prosperitet i način života”. Za kraj, Roos je formulirao niz političkih prijedloga kao alternativa “klimatskom komunizmu” EU-a. Prvo, eliminirati Green Deal, koji je “problem” i postat će “manje popularan” kako Europa bude napredovala u svom novootkrivenom političkom imperativu provođenja reindustrijalizacije. Drugo, Roos je istaknuo da moramo biti “samodostatni u opskrbi energijom tako da ona bude pristupačna i sigurna”. S tim u vezi, istaknuo je da moramo ulagati u nuklearnu energiju, te da ne smijemo diskriminirati nuklearnu energiju u korist obnovljivih izvora.

Na drugom mjestu Giedrius Surplys istaknuo je da “Europska unija emitira samo 8% globalnih emisija, dok su najveći zagađivači Kina i SAD”. S tim u vezi, ustvrdio je da “moramo biti manje ideološki” kad je govorio o Green New Dealu. Jedan od glavnih razloga je gubitak europske gospodarske konkurentnosti. Kao što je Surplys izjavio, “SAD i Kina potiču europske tvrtke da ulažu u njihove zemlje”, upumpavajući “milijarde dolara kako bi uklonili industrije iz Europe i odveli ih u SAD i Kinu”. Ukratko, Surplys je ustvrdio da “više nismo lideri” u obnovljivoj energiji i zelenoj politici, s obzirom da je “Kina ta koja proizvodi sve solarne panele i vjetroturbine koje koristimo u EU”. Stoga je ustvrdio da u kontekstu nadolazećih europskih izbora “moramo biti racionalni, zaštititi interese naše nacionalne sigurnosti, eliminirati poreze i birokratiju te osigurati poticaje”. Također je istaknuo važnost strateške autonomije, tvrdeći da “moramo financirati vlastite industrije unutar EU-a i poticati europske tvrtke i tvrtke iz trećih zemalja”.

Treće, Mireia Borrás tvrdi da su “ograničenja emisija u kontekstu Green New Deala imala razoran učinak na industriju u Europi, uključujući poljoprivredni sektor i ostatak industrije”. Borrás je istaknuo da se politike smanjenja emisija provode “na vrlo agresivan i ubrzan način, čineći ciljeve nedostižnima za industriju”. To zauzvrat dovodi do zatvaranja mnogih industrijskih poduzeća i njihovog “offshoringa u treće zemlje s većim emisijama, poput Kine”. Borrás je zelene politike EU-a nazvao “apsurdnim i totalitarnim”. Ispravan pristup klimatskim promjenama, kako je tvrdio Borrás, jest ulaganje u “nove čiste, inovativne i disruptivne tehnologije koje nam omogućuju da budemo konkurentniji”, ali “uvijek dajući prednost europskoj konkurentnosti nad proizvoljnim i kontraproduktivnim klimatskim ciljevima”. Također je istaknula važnost “energetskog suvereniteta” i kritizirala “nametanje obnovljivih tehnologija” zbog izazova koje obnovljivi izvori energije predstavljaju u svjetlu njihove “isprekidanosti” i nedostatka “velikih skladišnih kapaciteta”, kao i “ovisnost o trećim zemljama” koju te tehnologije stvaraju u pogledu kritičnih sirovina. Borrás je stoga branio potrebu ulaganja u nuklearnu energiju i prestanak “demoniziranja” ovog izvora energije.

Na četvrtom mjestu, Pedro Narro ustvrdio je da “ciljevi dekarbonizacije nisu realni ciljevi iz tri razloga”: prvo, oni su “politički, a ne znanstveni ciljevi, koji se postupno šire zbog pritiska zelenih, socijalističkih i stranaka desnog centra”. Drugo, ustvrdio je da politike poput 3 nedavno odobrene direktive povezane s energijom koje je odobrila EU nisu imale odgovarajuću procjenu utjecaja i “nitko nam nije rekao kakve će praktične implikacije” imati. Na trećem mjestu, također je kritizirao nedostatak pravne sigurnosti zbog “regulatornog tsunamija” u Europi. Prema Narrou, EU ima gust korpus “preklapajućih i proturječnih propisa” koji koče poslovanje i ulaganja u energetiku. U svojoj drugoj intervenciji, Narro se također osvrnuo na “rastuću i zabrinjavajuću ovisnost” EU-a o trećim zemljama u različitim područjima i sektorima, uključujući obnovljivu energiju, sirovine i lijekove”, i upozorio da će zelena tranzicija stvoriti novu ovisnost o trećim zemljama i za poljoprivredno-prehrambene proizvode.

Naposljetku, Neno Dimov istaknuo je nijanse u podacima o emisiji CO ₂ , rekavši da je “globalno, na atmosferskoj razini, emisija CO ₂ porasla samo za 0,01% u zadnjih 100 godina”, što “nitko ne vjeruje da je opasno”. O antropogenim klimatskim promjenama, Dimov je tvrdio da su apokaliptična “proročanstva” “sva propala”, ali unatoč tome, EU je nametnula Green Deal. Prema Dimovu, Green Deal je “problem, ali posebno je alat za pomoć novoj marksističkoj ideologiji u borbi protiv demokracije i kapitalizma”. S tim u vezi, izjavio je da se moramo “boriti” protiv Green Deala i “očuvati našu srednju klasu”, jer “nema demokracije bez srednje klase, nema demokracije bez kapitalizma, a nema ni kvalitete života. bez kapitalizma”. Što se tiče energetike, Dimov je izjavio da “moramo prestati subvencionirati neke vrste energije i kazniti druge. Moramo ih pustiti da se natječu kako bi vidjeli koji je bolji, jeftiniji i održiviji”. Nadalje, moramo biti energetski samodostatni i “neovisni”, oslanjajući se na vlastite resurse i sprječavajući ovisnost o geopolitičkim protivnicima.

Ova ploča i održivost vrlo su važno pitanje, koje će činiti pozadinu lipanjskih izbora za EU zajedno s drugim pitanjima kao što su prehrambeni suverenitet, imigracija, nacionalni suverenitet i europska kultura. Konsolidacija konzervativnih ideja vidljiva je iz porasta ECR-a u anketama i sve većeg pomaka EPP-a udesno iz straha da ga ECR ne proguta. Morat ćemo pričekati do 10. lipnja, ali ECR i konzervativci su na putu za snažne rezultate na nadolazećim izborima za Europski parlament.