Odgovor Irske na krizu odumiranja pepela

Simptomi odumiranja jasena (Hymenoscyphus fraxineus), gljivične bolesti koja pogađa stablo običnog jasena, uočeni su u europskim šumama od 1990-ih. Od tada je identificirano nekoliko varijacija gljive, a svaka varijacija uzrokuje razorno i brzo uništavanje šuma u značajnom broju država članica EU-a i bivših država članica, poput Ujedinjenog Kraljevstva. Bolest se smatra jednom od najozbiljnijih prijetnji bioraznolikosti u europskim šumama, sa širokim implikacijama na okoliš, šumarstvo i ruralna gospodarstva. Otkako je prvi put otkrivena u Ujedinjenom Kraljevstvu 2012., u tijeku je pokušaj da se zaustavi napredovanje bolesti u populaciji jasena. Stručnjaci procjenjuju da Ash Dieback ima potencijal uništiti 95% zaliha jasena u Velikoj Britaniji, što je zapanjujuća brojka koja naglašava ozbiljnost krize. Situacija je slično strašna u drugim dijelovima Europe, uključujući Norvešku i Švedsku, gdje je više od 8 od 10 mladih jasenova uništeno bolešću. Gubitak ovog drveća, koje igra sastavnu ulogu u lokalnim ekosustavima, ima kaskadne učinke, uključujući gubitak staništa za divlje životinje, povećanu eroziju tla i promjene u sastavu šuma. Irske šume nisu izbjegle razaranja koja je uzrokovao Ash Dieback. U godinama koje su protekle od prvog potvrđenog nalaza 2012. godine na šumskom nalazištu u okrugu Leitrim—koji se vodi do stabala posađenih 2009. koje su uvezena iz kontinentalne Europe—šumarske skupine i poljoprivrednici pokrenuli su značajnu i dobro organiziranu kampanju. Oni su tražili uvođenje sveobuhvatnog paketa kompenzacije kao dijela raznih programa pošumljavanja koje podupire irska vlada. Ove skupine tvrde da su takve mjere neophodne za pomoć u ublažavanju ekonomske i ekološke štete uzrokovane bolešću i za poticanje zamjene oboljelih stabala jasena alternativnim vrstama. Organizacije koje predstavljaju šumarstvo, kao što je Socijalno, ekonomsko, ekološko šumarsko udruženje Irske (SEEFA), opetovano su kritizirale irsku vladu zbog, kako su ih nazvali, desetljeća neaktivnosti i loše politike otkako je bolest prvi put identificirana. Prema tim organizacijama, spor odgovor vlade ostavio je irske šumare da se bore da prebrode krizu, a mnogi se suočavaju s financijskom propašću. Ova kritika je i dalje prisutna unatoč uvođenju nekih vladinih mjera, uključujući Shemu rekonstitucije Ministarstva poljoprivrede, prehrane i mora (DAFM) (Chalara Ash Dieback), uspostavljenu u ožujku 2013. Ova je shema osmišljena za obnovu šuma uspostavljenih u okviru programa pošumljavanja koje su oboljele od ili su bile povezane s biljkama zahvaćenim bolešću. Godine 2018. DAFM je proveo reviziju nacionalnog odgovora na odumiranje jasena nakon što je ažurirani znanstveni savjet jasno pokazao da iskorjenjivanje bolesti više nije izvedivo. Posljedično, trenutni znanstveni pristup koji je usvojio DAFM je upravljanje utjecajem bolesti, a ne pokušaj iskorjenjivanja. Sada je cilj zamijeniti stabla jasena alternativnim vrstama kako bi se osigurala održivost irskih šuma. Međutim, ova promjena politike izazvala je daljnju raspravu, a kritičari tvrde da je Vladin neuspjeh da odlučno djeluje u ranim fazama izbijanja epidemije pogoršao problem. U lipnju 2023. pokrenut je brzi pregled državnih potpora od 2013. do 2023. kako bi se procijenila učinkovitost mjera uvedenih za borbu protiv odumiranja pepela. Ova je recenzija posebno značajna zbog oštre kritike uloge EU-a u usporavanju ili aktivnom suprotstavljanju mjerama predloženim za zaustavljanje napredovanja bolesti u populaciji jasena u Irskoj i Velikoj Britaniji. Prema pregledu, postoje jasni dokazi da je Irska aktivno tražila načine za pooštravanje propisa o slobodnom kretanju postrojenja za proizvodnju pepela prije nego što je bolest otkrivena 2012. Međutim, i Irskoj i UK-u je Europska komisija naložila da povuku hitne nacionalne zakonodavne mjere uvedene nakon 2012. na temelju kršenja EU Direktive o biljkama. Unatoč ovim intervencijama, pregled naglašava da su odgovorni irski i britanski ministri u srpnju 2013. pokrenuli Sveirsku strategiju kontrole čalare. To je uslijedilo nakon zajedničke najave u listopadu 2012. o pristupu ‘Tvrđava Irska’, koji sažima politiku iskorjenjivanja bolesti. Iz perspektive onih koji su bili uključeni u reviziju 2023., činilo se da se u to vrijeme na razini EU-a malo priznavalo da jedinstvena otočna geografija Irske i Ujedinjenog Kraljevstva zahtijeva posebne mjere za sprječavanje ulaska bolesti iz kontinentalne Europe. Velik dio kritika usmjerenih na odgovor irske vlade vrti se oko percipirane neadekvatnosti kompenzacijskih plaćanja dostupnih šumarima i zemljoposjednicima koji su sadili jasen prema shemi jasena Ministarstva. Kritičari tvrde da pružena financijska potpora ne odražava stvarne troškove koje šumari imaju u borbi protiv ove bolesti. Nadalje, nemaju svi zemljoposjednici s jasenovima pravo na bespovratna sredstva, ostavljajući privatne vlasnike kuća i one s jasenovima u vrtovima ili na malim posjedima bez ikakve financijske pomoći. To je bio značajan izvor frustracije za pogođene strane. Prema uvjetima trenutne sheme za rekonstituciju odumrlog jasena, pogođeni šumari jasena mogu podnijeti zahtjev za isplatu od 5000 eura po hektaru. Ovo je plaćanje namijenjeno za potporu vlasnicima šuma jasena koji, u partnerstvu s DAFM-om, čiste mjesta odumiranja jasena i provode ponovnu sadnju. Glasnogovornik DAFM-a pojasnio je da će ovo plaćanje biti isplaćeno u tri rate: plaćanje unaprijed u iznosu od 2.500 €, nakon čega slijede dva godišnja plaćanja u iznosu od 1.250 € u drugoj i trećoj fazi potpore, četiri godine nakon ponovne sadnje. Međutim, šumarske organizacije kao što su SEEFA i Limerick and Tipperary Woodland Owners (LTWO) oštro su kritizirale ovu razinu plaćanja, ističući da sami troškovi čišćenja mogu iznositi čak 6500 eura po hektaru. To znači da su bespovratna sredstva daleko ispod financijskog tereta, ostavljajući mnoge šumare u poziciji u kojoj će se možda morati zadužiti kako bi očistili zemlju od oboljelih stabala jasena. Ovaj financijski pritisak potaknuo je ponovne pozive Vladi da poveća stope bespovratnih sredstava na realističnije razine. Irska vlada nastojala je odgovoriti na te kritike ponudivši dodatnih 5000 eura po hektaru u okviru Plaćanja učinka klimatskih mjera. Ova isplata dostupna je šumarima jasena koji su iskrčili i ponovno zasadili svoja mjesta prema programu rekonstitucije odjela. Međutim, šumari su uzvratili da je ovo dodatno plaćanje zapravo besmisleno ako ne mogu priuštiti početne troškove čišćenja bolesnih mjesta. Bez dovršetka procesa krčenja i ponovne sadnje, šumari ne mogu iskoristiti Plaćanje učinka klimatskih mjera, ostavljajući ih zarobljenima u krugu financijskih poteškoća. Još uvijek nema naznaka da će irska vlada popustiti zahtjevima za daljnjim povećanjem stopa bespovratnih sredstava. Ova nevoljkost navela je mnoge na predviđanje da će cijela područja irske šume ostati puna oboljelog drveća u doglednoj budućnosti. Ovo nedjelovanje neće samo pogoršati širenje bolesti, već će i potkopati sposobnost Irske da ispuni svoje ciljeve pošumljavanja. Prema podacima koje je prikupila SEEFA, Irska je već znatno zaostajala za svojim ciljem za 2024. godinu o sadnji 8000 hektara nove šume. Bez daljnjih revizija Programa rekonstitucije, ovi nedostaci će se vjerojatno nastaviti, ometajući šire ekološke i klimatske ciljeve zemlje. Šire implikacije Ash Diebacka protežu se izvan šumarske ekonomije. Gubitak stabala jasena ima dubok utjecaj na biološku raznolikost, kulturnu baštinu i ruralne zajednice. Jasenovi su ključna vrsta u mnogim ekosustavima, osiguravajući staništa za brojne biljke i životinje. Nestanak pepela iz krajolika također predstavlja kulturni gubitak, jer je vrsta duboko ukorijenjena u irski folklor i tradiciju. Rješavanje ovih problema zahtijeva holistički pristup koji nadilazi financijsku naknadu, uključuje mjere za očuvanje genetske raznolikosti, podržava pošumljavanje i podiže svijest javnosti o ekološkoj važnosti jasena. Zaključno, kriza Ash Diebacka istaknula je značajne nedostatke u irskoj šumarskoj politici i njezinoj sposobnosti da odgovori na izazove okoliša. Dok bolest nastavlja pustošiti populacije jasena diljem Europe, potreba za koordiniranim i adekvatno financiranim odgovorom nikada nije bila hitnija. Hoće li irska vlada prihvatiti ovaj izazov, ostaje za vidjeti, ali ulozi ne mogu biti veći za irske šume, ruralne zajednice i prirodnu baštinu.