Subscribe
Dan inauguracije 20. siječnja 2025. bio je vrlo važan termin za konzervativce i za najvažnije međunarodne eksponente desničarskih stranaka i pokreta. Naime, dan inauguracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa privukao je nekoliko ličnosti desnice i konzervativnog svijeta, ostavljajući po strani ostale čelnike i međunarodne institucije manje bliske tajkunu i njegovoj ekipi. PRISUTNI NAROD
Ono što je u ovom trenutku važno za prisutne čelnike bilo je poslati poruku apsolutne bliskosti 47. predsjedniku Sjedinjenih Država. Među njima je bio i argentinski predsjednik Javier Milei: njegova je ideja o osnivanju ‘internacionale konzervativaca’ – kako su se posljednjih dana prisjećali različiti mediji – možda na poticaj Trumpovog predsjedništva. Apsolutno je zapaženo prisustvo talijanske premijerke Giorgie Meloni, jedine europske čelnice koja je bila prisutna u SAD-u. Netom nakon ceremonije, talijanska premijerka objavila je video (koji su odmah preuzeli svi američki mediji) u kojem je objasnila značenje svoje prisutnosti. Meloni je govorila o Italiji i njezinim bliskim odnosima sa Sjedinjenim Državama, kao i o želji da se ta veza ojača u tako posebno vrijeme na međunarodnoj razini. Meloni je pogled svakako usmjeren na globalno tržište, ali i na rat pred europskim pragom te mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine koji bi mogli dobiti zamah s drugim tajkunovim mandatom. Dok je talijanski premijer bio jedini europski čelnik koji je nazočio svečanosti, nije nedostajalo predstavnika konzervativnih i desnih stranaka starog kontinenta. Među njima su bili čelnik Reformske stranke Nigel Farage i supredsjedavajući Afd-a Tino Chrupalla, kao i Španjolac iz Voxa Santiago Abascal. Odsutan – iako na popisu uzvanika – bio je mađarski premijer Viktor Orbán. Mađarsku je pak predstavljala zastupnica u Europskom parlamentu Kinga Gál. Delegacija europskih konzervativaca također je bila dobro zastupljena. Zapravo, ECR su – uz predsjednicu u odlasku Meloni – predstavljali predsjednik Mateusz Morawiecki, vođa AUR-a George Simion, Francuskinja Marion Maréchal i, opet za Italiju, Antonio Giordano i Carlo Fidanza. EUROPO, VELIKI ODSUTNIK
Odsutnost čelnika velikih europskih država svakako nije prošla nezapaženo. Premijerka Meloni sve se više konfigurira kao sugovornica Trumpa i njegove administracije u Europi. Uloga koja nije beznačajna (i prije svega nimalo laka) ako se sjetimo jedne od tema koje je tajkun spomenuo u svom govoru, a koju najviše prate europske kancelarke. Naravno, govorimo o želji da se uvedu carine na trgovinu s inozemstvom (već je stigla najava s carinama od 25% za Meksiko i Kanadu od 1. veljače). Tema draga Meloni ne samo zbog njezine uloge na europskoj sceni, već prije svega zato što bi sama Italija bila snažno pogođena takvom mjerom, s obzirom na njezine bliske trgovinske veze sa SAD-om. Sa stajališta europskih institucija, predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, govorila je da želi zadržati ‘pragmatičan’ pristup prema SAD-u. Dodala je da nema integriranijeg gospodarstva od američkog i europskog gospodarstva.
PROBLEMA I SCENARIJ
Osim izjava o imigraciji ili kontroli Panamskog kanala i Meksičkog zaljeva, ono što će težiti sljedećih mjeseci bit će kako će se nova američka administracija nositi sa stabilizacijom sukoba u Gazi, koji je pokrenuo bivši predsjednik Biden. Ali isto tako, koliko se može učiniti da se neprijateljstva u Ukrajini prestanu. Dapače, među velikim izostancima na svečanosti ne može se zaboraviti ukrajinski predsjednik Zelenski, koji je tajkunu samo čestitao putem društvenih mreža. Iako u svom govoru nikada nije spomenuo Ukrajinu, to pitanje ostaje u središtu američkih interesa. Ne samo zato što je Trump izjavio da može riješiti problem u 24 sata. Izjava koja je posljednjih tjedana već degradirana, ali na koju je Trump želio podsjetiti izjavom da se želi što prije sastati s Putinom. Sa stajališta Europske unije, predsjednica von der Leyen izjavila je da teritorij Ukrajine mora ostati suveren i da nacija mora sama odlučiti o svojoj budućnosti. Riječ je o središnjem pitanju koje će idućih mjeseci itekako biti na dnevnom redu europskih kancelarija, posebice u vezi s potezima koje novi predsjednik SAD-a namjerava povući na putu rješavanja sukoba.