Subscribe
Ravnoteža Arapskog poluotoka u rukama gusara. Huti i težina Jemena u geopolitici.
Dok je međunarodna situacija, blago rečeno, užarena, postoje oni koji i dalje postavljaju teške zahtjeve, dovodeći stabilnost globalne ravnoteže u opasnost. Fronte koje su već otvorene su one dobro poznate: ruska invazija na Ukrajinu, izraelska operacija na Gazu kao reakcija na napade Hamasa 7. listopada i sve jača napetost (pojačana izbornim rezultatima) između Kine i Tajvana.
Međutim, postoji situacija koja često prolazi nezapaženo, a umjesto toga je ključna. Jemen se već godinama suočava sa situacijom nestabilnosti koja sada prijeti da postane neodrživa. Zapravo, dio zemlje bio je pod kontrolom redovne vlade – uz potporu Sjedinjenih Država i Europske unije – prije Hadija, a od 2022. njime je upravljao Rashad al-Alimi kao predsjednik Predsjedničkog odbora direktora; drugi dio je u rukama pobunjeničke skupine Houthi, koju danas vodi Mahdi al-Mashat.
Gerilska aktivnost Hutija započela je 2004.: nekoliko godina ranije grupa, koja je dobila ime po obitelji osnivača Muhammada al-Hutija, stvorila je nekoliko školskih klubova preimenovanih u “Vjerujuća mladost”, s ciljem jačanja osjećaja šijita u zemlja kojom upravlja tanka (53%) sunitska većina. Situacija se pogoršala američkom vojnom intervencijom u Iraku: u tom su trenutku antiamerikanizam i antiizraelizam postali teme koje se ponavljaju, što je dovelo do oružanih pobuna protiv regularne vlade.
Od 2015. Houthi upravljaju glavnim gradom zemlje, San’om, dovodeći upravljanje državom u krizu. Jemen je vrlo delikatna država s obzirom na svoj zemljopisni položaj: prvo, nemoguće je ne približiti se jemenskoj obali i proći duž Sueskog kanala, drugo, Jemen graniči sa Saudijskom Arabijom, koja je često svojevoljno vojno intervenirala samo da bi ugušila nerede. kao i ojačati granicu i izbjeći infiltraciju terorista.
Pomorski položaj doveo je Hutije u poziciju da postanu pravi pirati, koji iskorištavaju najlošije opremljene brodove kako bi ih opljačkali i prikupili dodatna sredstva za potporu građanskom ratu. Od 7. listopada, podupirući Hamas, intenzivirali su ovu piratsku aktivnost, dovevši u krizu svakako zapadne države, ali i nekoliko arapskih zemalja, prije svega Egipat i Iran.
Projektili su također nedavno ispaljeni na brodove koji su išli prema Iranu, što je bio prvi napad na naciju koja se smatra njihovim financijerom. Vjerojatno je to bio nejasan napad, međutim jačanje Hutija nije dobra vijest.
Ansar Allah, zamjenik voditelja Media Authorityja, zaprijetio je nekoliko država, uključujući Italiju, navodeći da sudjelovanje u Aspidesu – misiji Europske unije za obranu Izraela u vodama Crvenog mora – znači izravan sukob s Jemenom.
Realnost je da Jemen sam po sebi ne predstavlja opasnost ni za Italiju, ni za Zapad, pa čak ni za Izrael, koji paradoksalno u njima nalazi još jedan međunarodni problem koji ipak odvlači arapski svijet od palestinske situacije. Međutim, zabrinjavajuće je ako prijetnje Hutija postanu osjetljive na Saudijsku Arabiju i Oman.
Dvije su države, naime, još uvijek blisko povezane sa Sjedinjenim Državama iu nekoliko su navrata održavale ravnotežu na Arapskom poluotoku iu delikatnom bliskoistočnom scenariju. Ako Saudijci također imaju posebne veze s BRICS-om, Oman umjesto toga predstavlja jednu od najspecifičnijih zemalja: on je jedina s većinom koja nije ni sunitska ni šijitska nego ibadijska (“islamski treći put” koji odbija nasilje u svakom pogledu ). i nikada nisu zabilježeni slučajevi nasilja zbog otpadništva, što je vrlo rijetko u islamskom svijetu.
Do danas, granica između Jemena i Omana nikada nije doživjela krizne trenutke, također zato što sunitski dio graniči s Omanom i stoga je izravno kontroliran od strane prozapadnih snaga. Kolaps zemlje i preuzimanje vlasti od strane Hutija učinilo bi Arapski poluotok pravim buretom baruta.