Subscribe
Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama pružateljima platformi za razmjenu videa (VSP) nameće određene obveze u pogledu sadržaja. To uključuje zaštitu maloljetnika i šire javnosti od štetnog sadržaja u programima, videozapisima koje su izradili korisnici i audiovizualnim komercijalnim komunikacijama (ACC). Nadalje, pružatelji VSP-a moraju se pridržavati obveza u vezi s ACC-om koji kontroliraju (trže, prodaju ili dogovaraju), te s onima koje kontroliraju i učitavaju drugi. Konkretno, ACC mora biti lako prepoznatljiv kao takav, tako da su prikriveni ACC zabranjeni; ne smiju koristiti podsvjesne tehnike, ne poštivati ljudsko dostojanstvo, uzrokovati diskriminaciju ili poticati ponašanje štetno za zdravlje ili sigurnost ili okoliš, uključujući duhanske proizvode i elektroničke cigarete. ACC za alkohol ne smije biti posebno namijenjen maloljetnicima i ne potiče na neumjerenu konzumaciju. Zabranjen je ACC za lijekove koji se mogu nabaviti samo na recept. Naposljetku, pružatelji VSP-a moraju dodatno zaštititi maloljetnike od ACC-a i smanjiti izloženost djece ACC-u za hranu i piće koji sadrže mast, trans-masne kiseline, sol ili natrij i šećere (HFSS). Ovaj nadzor u ime pružatelja VSP-a nadaleko je poznat kao pristup “Dobrog Samaritanca”, gdje provođenje uredničke kontrole nad sadržajem koji generiraju korisnici ne stvara odgovornost za pružatelja VSP-a zbog nezakonitog sadržaja koji objavljuju korisnici. Kako bi ispunili takve obveze praćenja, degradacije, blokiranja, uklanjanja ili isključivanja sadržaja, VSP pružatelji mogu implementirati tehnološke algoritme za online filtriranje ili moderiranje. U rujnu 2020. Glavna uprava za unutarnju politiku objavila je studiju o utjecaju takvih “filtara za učitavanje”. Automatizirane tehnologije filtriranja uključuju: pretraživanje metapodataka, raspršivanje i otiske prstiju; stavljanje na crnu listu; napredne tehnike za obradu prirodnog jezika; Tehnike utemeljene na umjetnoj inteligenciji za prepoznavanje teksta ili slika. Moderacija uključuje odbijanje naspram prihvaćanja, uređivanje sadržaja, komentiranje, davanje prioriteta naspram degradiranja i sintetiziranje. Filtriranje se može centralizirati kroz jednu jedinicu i/ili jednoobrazne politike koje se izvode kroz VSP ili decentralizirano. Što se tiče vremena, može biti ex-ante (prije nego što je sadržaj dostupan na VSP-u) ili ex-post. Ako se dogodi nakon što je primatelj iznio problem sa sadržajem, to je reaktivno; ali može biti i proaktivan. Sustavi za filtriranje koriste vjerojatnost kao svoju metodologiju; stoga su moguće pogreške pri priznavanju ilegalnog sadržaja ili degradiranju vrijednog sadržaja. Međutim, temeljna istina koja leži u osnovi algoritma dopušta ljudsku odgovornost i kontrolu. Kako bi se učinak pogrešaka sveo na najmanju moguću mjeru, algoritmi bi trebali uključivati mehanizme žalbe i pravnog lijeka (sporno filtriranje u odnosu na nesporno filtriranje). Da bi oni bili realistični, kreatori sadržaja trebali bi biti obaviješteni o postojanju algoritama, o tome kako oni funkcioniraju i, na kraju, o utjecaju na njihov vlastiti sadržaj. Nadalje, krajnji korisnici također bi trebali biti obaviješteni o postojanju i načinu rada primijenjenih tehnologija filtriranja. Dobra regulativa za filtriranje također mora uzeti u obzir situaciju manjih igrača koji, bilo iz ekonomskih i/ili tehnoloških razloga, ne mogu imati isti pristup automatiziranim algoritmima za filtriranje. Četiri sudske odluke na europskoj razini, od kojih tri Suda pravde Europske unije i jedna Europskog suda za ljudska prava, potvrdile su pristup dobrog samaritanca: prve tri su odluka Googlea i Španjolske iz 2014., odluka iz 2017. Odluka Ziggo i, što je najzanimljivije, odluka Glawischnig-Piesczek iz 2019., koja je potvrdila dopuštenost zabrana kojima se pružateljima nalaže uklanjanje i blokiranje nezakonitih informacija. Četvrta odluka je Delfijeva odluka Europskog suda za ljudska prava iz 2015., gdje je jedan estonski časopis kažnjen jer nije uklonio online izraze mržnje. Postavljaju se pitanja trebaju li pružatelji VSP-a ići dalje od onoga što je strogo propisano Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, na primjer, degradirati sadržaj koji nije nezakonit. Time se otvaraju vrata kapricioznoj samovolji. Nepotrebno je vidjeti da je linija ovih obveza koje zakon EU nameće slobodi izražavanja vrlo tanka i siva. Izvor slike: Riverside