Subscribe
Socijalistički premijer Pedro Sánchez upravo je ponovno izabran za premijera Španjolske. Sánchezova kandidatura bila je moguća samo uz podršku separatističkih stranaka Katalonije i Baskije.
Sánchez je dobio više od apsolutne većine potrebne da postane premijer: 179 od 350 mjesta.
Pregovori koji su doveli do Sánchezove pobjede u parlamentu naišli su na žestoku reakciju građana i oporbenih stranaka.
Od sredine listopada deseci organizacija civilnog društva organizirali su masovne prosvjede protiv Sánchezovih dogovora s katalonskim separatistima, posebno s Junts per Catalunya. Junts je stranka Carlesa Puigdemonta, separatističkog vođe koji je organizirao državni udar protiv španjolskog jedinstva i (ilegalno) proglasio Kataloniju neovisnom nacijom u listopadu 2017.
Sánchez je pristao Kongresu predstaviti zakon o amnestiji koji bi pomilovao osuđene katalonske separatiste. Njihovi zločini svode se na pobunu, pobunu i ulični terorizam. U zamjenu za to, 7 Puigdemontovih zastupnika u španjolskom Kongresu glasalo je za Sánchezovu kandidaturu.
Dogovor PSOE-Junts također priznaje da je španjolska vlada “judicializirala politiku”, tj. koristila pravne tehnike protiv katalonskog separatističkog pokreta.
Prema analitičarima, sporazum otvara vrata referendumu o samoodređenju u Kataloniji pod pokroviteljstvom vlade u bliskoj budućnosti.
Nekoliko sati nakon potpisivanja pakta, Alejo Vidal-Quadras, protivnik amnestije i bivši potpredsjednik Europskog parlamenta, upucan je u ulici Núñez de Balboa usred vrućine glavnog grada Madrida.
Španjolska socijalistička stranka (PSOE) prijavila je kontroverzni nacrt zakona ranije ovog tjedna, čime je ispunila Sánchezovo obećanje Puigdemontu da se zakon mora naći u parlamentu prije Sánchezove rasprave o ponovnom izboru.
Više od 2 milijuna ljudi okupilo se diljem Španjolske u nikad prije viđenim prosvjedima protiv postojeće vlade.
Amnestiju je odbilo više od 20 strukovnih udruga, grupa civilnog društva i medija, uključujući španjolsku Konfederaciju poslovnih organizacija, Ujedinjeni policijski sindikat, Udrugu španjolskih diplomata, Udrugu državnih odvjetnika, Strukovnu udrugu prekršajnih sudaca, Udruga državnih poreznih inspektora i povjesničara Katalonije, Forum profesora.
U sjedištu PSOE-a u Madridu (i njihovim regionalnim uredima u većim španjolskim gradovima) prosvjedi su trajali više od deset uzastopnih dana. Ministarstvo unutarnjih poslova naložilo je Nacionalnoj policiji da te mirne prosvjede suzbije suzavcem i gumenim mecima. Međunarodne medijske ličnosti, poput konzervativnog voditelja vijesti Tuckera Carlsona, pridružile su se prosvjedima protiv socijalista.
Carlson je rekao da “svijet mora znati što se događa u Španjolskoj”. Tvrdio je da se socijalisti “u savezu sa separatistima” žele riješiti vladavine prava u Španjolskoj.
Carlson je upozorio da “tiranin” buja “točno usred Europe”.
Generalno vijeće pravosuđa, neovisno tijelo koje jamči neovisnost sudaca i sudova, nazvalo je amnestiju “ukidanjem vladavine prava u Španjolskoj”. Štoviše, španjolski Vrhovni sud ovog je tjedna upozorio da treba poštivati podjelu vlasti.
Konzervativna stranka Vox (ECR) predstavila je krajem listopada u Europskom parlamentu izvješće svog think tanka Fundación Disenso. Izvješće pod naslovom “Oprost za kolovođe državnog udara: Povijest nelegitimnog konstitutivnog procesa” iznosi sve pravne argumente protiv oprosta.
Vox je jedina stranka koja podržava sve mirne prosvjede, dok su se druge stranke distancirale od onih u sjedištu PSOE.
Španjolski Ustavni sud je u prošlosti rekao da bi zakon o oprostu zahtijevao ustavnu reformu. Čak su i istaknute osobe iz redova socijalista — uključujući bivšeg premijera Felipea Gonzáleza — sporazum o amnestiji Sánchez-Puigdemont smatrali “neustavnim”.
Sánchez je također umirio regionalne nacionalističke stranke u Baskiji. Obećao im je put prema “nacionalnom priznanju” baskijske regije i “bilateralne odnose” sa Španjolskom.
Ovo je prvi put u povijesti španjolske demokracije da pobjednik izbora neće vladati. Narodna stranka desnog centra (PP) osvojila je najviše glasova na općim izborima 23. srpnja, ali bez apsolutne većine u Kongresu.
Nakon konzultacija s kraljem Felipeom VI., šef države povjerava čelniku PP-a Albertu Núñezu Feijóou da sastavi vladu. Feijóo, međutim, ne uspijeva osigurati dovoljnu podršku parlamenta.
Kralj je potom pozvao strane na još jedan krug konzultacija i nominirao Sáncheza.