Pomorski promet: Je li LNG doista rješenje?

Čini se da je pomorski promet jedan od glavnih pokretača klimatskih pregovora. Odgovoran za 3,7 posto ukupnih emisija CO2 u Europi i 13 posto emisija transportnog sektora, ima koristi od oko 24 milijarde eura godišnje u subvencijama poreza na fosilna goriva i raznim vrstama izuzeća te je jedini sektor za koji nema stvarnog smanjenja emisija ciljevi su još postavljeni. Osim utjecaja na klimu, sumporni oksidi, dušik i čestice koje ispuštaju brodski motori dok miruju na obali s upaljenim motorima uzrokuju 60 milijardi eura zdravstvenih troškova i oko 50 000 prijevremenih smrti godišnje u Europi. Prema studiji IMO-a (Međunarodne pomorske organizacije), emisije CO2 iz pomorskog prometa mogle bi se povećati u cijelom svijetu između 50% i 250% do 2050. godine i ugroziti ciljeve Pariškog sporazuma. Do danas još uvijek ne postoje dovoljno razvijene i ekonomski održive tehnologije za dekarbonizaciju pomorskog prometa tijekom faze otpreme, ali hladno glačanje je spremno smanjiti emisije na nulu ili blizu nje tijekom zaustavljanja u luci. Hladno peglanje sastoji se od povezivanja broda s pristaništem električnim kabelom i na taj način opskrbe električnom energijom potrebnom za operacije potrebne za parkiranje, utovar i istovar broda i, naravno, omogućavanje svih putničkih usluga, čak i kada su motori u pogonu. isključen, što danas nije moguće. Tehnologija se već koristi u lukama Göteborg, Los Angeles i Marseilles i pokazuje se funkcionalnom i uspješnom, kao i ekonomski isplativom za one koji je koriste. Ako se ipak čini da je za luke pronađeno kratkoročno i srednjoročno rješenje, situacija s emisijama s brodova, posebice kruzera, tijekom plovidbe puno je složenija. Brodovlasnici se trenutno odlučno okreću opskrbi svojih brodova ukapljenim prirodnim plinom, poznatim kao LNG. Razlog za ovu odluku je to što se uvelike smanjuje emisija sumpornih oksida (SOx), što omogućuje usklađivanje s važećim zakonskim propisima koji reguliraju sadržaj ovog elementa u brodskim gorivima. Prema nedavnom istraživanju T&E, Transport & Environment, “Brodske tvrtke koje ulažu u LNG među njegovim zaslugama ističu 20% smanjenje emisija CO₂, ali iz proračuna izostavljaju ogromne emisije metana, plina koji je 82,5 puta veći od klime -promjenjivi potencijal ugljičnog dioksida, čak i kad bi se povećala učinkovitost brodskih motora, što bi dovelo do smanjenja neizgorjelih istjecanja, koristi u pogledu emisija stakleničkih plinova bi i dalje bile ograničene Ciljevi smanjenja emisija ugljika u pomorskom sektoru u okviru „klimatskog paketa” Europske unije trebali bi potaknuti odlazak od loživog ulja, brodskog goriva koje najviše zagađuje okoliš i koje se trenutno najviše koristi jeftinija alternativa: prema procjeni T&E, više od jedne trećine europskih brodova moglo bi se pokretati LNG-om 2025., što bi u osnovi bio način da se zaobiđe problem, ali ne i rješenje. Potpora pomorskim tvrtkama je, međutim, klimatski paket koji je EU pokrenula za ovaj sektor, paket koji ne predviđa nultu emisiju do 2050. Zatim, tu je još jedan problem: LNG neki međunarodno nazivaju rješenjem za premošćivanje dok čekaju druge tehnologije koje ne zagađuju okoliš koje treba razviti. Ipak, čini se da to nije slučaj: brodski dizel daleko manje zagađuje okoliš od LNG-a. Kad bi brodovi koristili ovu vrstu goriva u pučini u usporedbi s teškim loživim uljem koje se trenutno koristi, učinak bi bio drastično manji čak i od LNG-a. Stoga se čini da je “revolucija” prema ovoj vrsti goriva izbor diktiran isključivo potrebom da se udovolji više ideološkim i iracionalnim aspektima fanatika ekološke tranzicije, a ne bilo kakvom stvarnom dobrobiti za okoliš. Mudrije bi bilo, također prema mnogim insajderima i stručnjacima u sektoru, ubrzati prema istinski zelenim gorivima kao što je vodik, ovaj s gotovo nultim učinkom i beskrajno nižim troškovima od LNG-a i dizela. Vidjet ćemo hoće li pobijediti razum i sposobnost čekanja najboljeg rješenja ili novo ludilo svega, zla i sada koje izgleda odnedavno prožima Europu  FeMO