Subscribe
Debata Biden-Trump u četvrtak, 27. lipnja 2024. otkrila je ono što sam već dugo govorio da je Joe Biden mentalno i fizički nepodoban za predsjednika Sjedinjenih Država. Ali otkrio je to ne samo američkim biračima nego i neprijateljima slobodnog svijeta — vukovima koji vrebaju u mračnim uličicama svijeta, Xiju u Kini, Putinu u Rusiji, Khameiniju u Iranu i mladom Kimu u Sjevernoj Koreji. Vrlo je vjerojatno da će oni to smatrati prilikom, Putin da pojača svoju invaziju na Ukrajinu, Xi da zauzme Tajvan, Khameini da napadne Izrael, a mladi Kim da napravi nered sa svojim projektilima. To je ono što diktatori rade. Ako vide slabost ili nedostatak odlučnosti, djeluju. Biden je u raspravi svakako pokazao da Sjedinjene Države nemaju vođu.
Kalkulacije i pogrešne računice diktatora
Često se diktatori kockaju, a ponekad ne dobiju ono što žele nakon što su se pretjerali. Hitler je prekršio Versajski ugovor 1936. slanjem njemačke vojske u Porajnje. Ništa se nije dogodilo. Ponovno je prekršio Ugovor naoružavanjem. Ništa se nije dogodilo. On je 1938. zauzeo Sudete, naseljene uglavnom njemačkim govornikom, uz pristanak Velike Britanije i Francuske. Ubrzo je preuzeo kontrolu nad ostatkom Čehoslovačke. Ništa se nije dogodilo. Zatim je 1939. napao Poljsku, a na kraju su Velika Britanija i Francuska reagirale i objavile rat Njemačkoj, na Hitlerovo veliko razočaranje. Mislio je da bi se s ovim mogao izvući, kao i s prethodnim uspješnim kockanjem.
Isto tako, Putin je 2008. napao Gruziju i zauzeo neke teritorije. Ništa se nije dogodilo. Napao je Ukrajinu 2014. i zauzeo Krim i teritorije u istočnoj Ukrajini. Ništa se nije dogodilo (od bilo kakvog značaja). Putin je stoga 2021. mislio da bi mogao ponovno napasti Ukrajinu kako bi je spriječio da se pridruži Zapadu, ali sada je naišao na otpor, a dvije zemlje s dobro opremljenim i obučenim vojnim snagama odmah su se pridružile NATO-u, Švedska i Finska. Putin je pogrešno mislio da bi se mogao izvući s ovim. Isto je učinila i očito neupućena američka obavještajna zajednica, pri čemu su Sjedinjene Države požurile ponuditi ukrajinskom čelniku Zelenskom azil na početku invazije.
Rješavanje rata u Ukrajini
Rasprava Biden-Trump otkrila je nevjerojatnu slabost u vodstvu Slobodnog svijeta. Postoji jasna i prisutna opasnost u mjesecima koji prethode predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama. Nadamo se da će ljudi oko Bidena, i čini se, koji ga kontroliraju, djelovati čvrsto, ali pažljivo kako bi spriječili ovu opasnost. Sjedinjene Države kontroliraju daleko najmoćniju vojnu silu na svijetu. Ali europski i azijski čelnici također moraju biti na visini te prilike. Ukrajinski rat mora završiti, a nažalost neće završiti konačnim porazom Rusije. Stoga se mora pronaći rješenje koje će prihvatiti i Rusija i Ukrajina. To mora biti prekid vatre i podjela spornih teritorija na više biračkih zona gdje bi glasači na slobodnim izborima, pod međunarodnim nadzorom, odlučili hoće li njihova zona pripasti Ukrajini ili Rusiji.
Tako su Danska i Njemačka riješile spor oko Schleswiga 1920. godine. Regija je bila podijeljena u tri glasačke zone. Najsjevernija zona glasala je za Dansku, a središnja zona za Njemačku, a onda se smatralo nepotrebnim izbore u najjužnijoj zoni, jer je bilo očito da će stanovnici velikom većinom glasovati za Njemačku. Sukladno tome, granica između dviju država je mirnim putem pomaknuta prema jugu.
Europa mora doprinijeti
Europski čelnici također moraju shvatiti da moraju trošiti manje na socijalna davanja (takva davanja ionako postaju sve manje potrebna s povećanjem prosperiteta), a više na obranu. Ne mogu očekivati da će Sjedinjene Države snositi većinu troškova obrane Europe, kao što je do sada bio slučaj. Suradnja preko Sjevernog Atlantika, u NATO-u, mora se jačati, ali to mora biti suradnja među državama od kojih svaka daje svoj doprinos. Europljani moraju davati, a ne samo primati. Ovo je rječito opisano u jednoj islandskoj vikinškoj pjesmi:
Ruhom i oružjem veselit će se prijatelji,
tako se dokazao;
jer prijatelji traju najduže, ako je sudbina pravedna
koji daju i opet daju.
Tajvan se mora braniti
Opet, Xiju se ne bi smjelo dopustiti da zauzme Tajvan, uglavnom zato što bi to bio početak procesa, a ne njegov kraj: to bi značilo agresivniju Kinu, koja bi prijetila svojim susjedima. Obrana Tajvana uglavnom mora biti zadatak samih Tajvanaca koji bi mogli puno naučiti od Finaca 1940. o tome kako učinkovito braniti malu zemlju od invazije iz velike zemlje. Ali Južna Koreja i Japan, a možda i Vijetnam, Indija i Filipini, također imaju veliki interes da se vuk ne hrani kako bi brže trčao. Posljednje, ali ne manje važno, Sjedinjene Države i njezini najbliži saveznici, Velika Britanija, Australija i Novi Zeland, moraju se suočiti sa svojom odgovornošću u novom Hladnom ratu koji je Xi započeo 2012. Moraju se pripremiti za sprječavanje invazije ili blokade Tajvana.
U međunarodnim posljedicama rasprave Biden-Trump, što je najozbiljnije shvaćanje diktatora koliko je vodstvo Sjedinjenih Država slabo, moramo se pripremiti za najgore, dok se trebamo nadati najboljem.