Poštenje je uvijek više od glasova

Prije nekoliko dana. Naime, dogodilo se to 11. srpnja oko 21 sat. Po prvi put u kratkoj povijesti španjolskog ustava iz 1978., jedna politička stranka objavila je medijima, svojim podružnicama, glasačima i općenito svim Španjolcima da se povlači iz regionalne vlade zbog nekompatibilnosti duboka stranačka uvjerenja i “zahtjeve” partnera u vlasti. Stranka koja je donijela ovu odluku je VOX. Stranka s kojom je bila u koaliciji od lipnja 2023. bila je Partido Popular. Problem, “distribucija” ilegalnih imigranata, navodno maloljetnika, po cijelom španjolskom nacionalnom teritoriju.
Ne jedna, nego do pet vlada. Praktički svi mediji – posebno oni vezani uz Calle Génova, odnosno ulicu u Madridu u kojoj se nalazi sjedište Pučke stranke – cijeli su tjedan prezirali izjave Santiaga Abascala, prošlog ponedjeljka, u kojima je naznačio da ako predsjednici PP regija u kojima su postojale koalicijske vlade popustili su pod pritiscima i prijetnjama Pedra Sáncheza da po svim regijama rasporede tisuće ilegalnih imigranata, navodno maloljetnika, koji se nalaze u prihvatnim centrima na Kanarskim otocima, VOX bi smatrao vladini sporazumi raskinuti i otišli bi u parlamentarnu oporbu.
Govorili su, novinari i komentatori, da VOX neće održati riječ i tu vezanost za fotelje; odnosno biti dio vlada, službeni automobili, prijemi i ostale sitnice političke klase prevagnule bi nad obranom uvjerenja. Rugali su se. Rekli su da to nije moguće. Da niti jedna stranka ne može izgubiti tu važnu regionalnu moć (četiri regionalna potpredsjednika, desetak regionalnih vijećnika i možda više od 70 ili 80 ljudi koji rade kao šefovi kabineta, press, glavni tajnici, komunikacije) i da VOX blefira.
Ali održao je riječ. Zato što je Feijóo, predsjednik Narodne stranke, željan dogovora sa socijalističkom strankom, a gotovo sigurno ohrabren od strane Úrsule Von der Leyen, stvarne vođe Europske narodne stranke – angažiran u pravoj osobnoj kampanji za održanje vlasti u Bruxellesu – , odlučila je da će autonomne zajednice (regije) u kojima Narodna stranka vlada, sama ili s VOX-om u koaliciji, primiti stotine MENAS (stranih maloljetnika bez pratnje) u zamjenu za nekoliko tisuća ili milijuna eura koje će platiti vlada Pedra Sáncheza.
VOX je to odbijao od početka. VOX je upozorio svog partnera, PP, da to neće prihvatiti. VOX je glasao protiv onog dijela Pakta o azilu i imigraciji koji, u sličnom modelu, nameće tu takozvanu “obveznu solidarnost”. Sánchez u Španjolskoj nameće model koji je Merkel nametnula u Bruxellesu u tom propalom Dublinu koji nas je doveo do kolapsa društava poput francuskog, njemačkog ili švedskog. Narodna stranka, umjesto zajedničkog fronta s VOX-om, u obrani zdravog razuma, zaštite granica, poštivanja zakona i stabilnosti javnih službi, predala se u ruke socijalističkoj i komunističkoj vlasti.
VOX tvrdi da su ove obvezne podjele maskirane pod izrazom solidarnosti poziv na ilegalnu imigraciju i očita potpora poslovnom modelu mafije trgovaca ljudima. A njegova su ga uvjerenja dovela do toga da ruši vlade, da pokazuje da nema vezanosti za “fotelje”.
VOX je pokazao da se VOX-u može vjerovati. Da možete vjerovati generaciji muškaraca i žena koji su se odlučili suočiti, stvarno, s modelom “upravljanja” imigracijom koji se pokazao nepravednim, neučinkovitim i bez podrške; kao i stvaranje ozbiljnih povreda sigurnosti Španjolaca na ulicama i u četvrtima Španjolske; i ništa manje ozbiljno i opasno zasićenje javnih službi.
Tisak koji je govorio da VOX to neće učiniti sada radosno proglašava da je VOX pogriješio, da je sam sebi pucao u nogu i da PP izlazi kao pobjednik. Vidjet ćemo. Istina je da oni to govore toliko puta i sa sve većom žestinom, da bi čovjek pomislio da ni oni u to ne vjeruju.
Hoće li političko i intelektualno poštenje dati ili ne glasove, vidjet ćemo, kažu. Nema veze. Jer VOX je već pobijedio. Poštenje je uvijek više od glasova.