Subscribe
Od 2012. došlo je do širenja dolazaka tražitelja azila i imigranata u Europsku uniju, s nešto manje od 41 milijuna tijekom te godine na sadašnjih 100 milijuna.
Umjesto ograničavanja trenda, EU je odlučio povećati iznos financijskih sredstava kako bi se mogao nositi s tim dolascima. Međutim, nedavna studija koju je odbor LIBE zatražio u Europskom parlamentu pokazala je da je zbog umnožavanja izvora financiranja i modaliteta gotovo nemoguće procijeniti uspjeh ili neuspjeh takvog financiranja.
Čak i za razdoblje 2014. – 2020. u studiji se navodi da “nije moguće utvrditi koliko je sredstava EU-a potrošeno za potporu azilu, prisilnom raseljavanju i migracijama izvan EU-a”. Ovo je prilično skandalozno. U arhivima Glavne uprave HOME Europske komisije nema pojma, a ne postoji ni javno dostupna analiza raspona aktivnosti azila, prisilnog raseljavanja i migracija koje se podupiru iz vanjskog proračuna EU-a.
Slijedom toga, točna slika o tome koliko je novca dodijeljeno i kojoj je određenoj djelatnosti neizvedivo; Otuda i naslov ovog članka. U tekućem razdoblju 2021. – 2027. mogućnost financiranja EU-a dodatno se proširuje; Međutim, ostaje nejasno hoće li se primjenjivati relevantni nadzorni mehanizmi i zaštitne mjere.
Konkretno, u razdoblju 2014. – 2020. Fond za azil, migracije i integraciju propisao je početnu financijsku omotnicu u iznosu od 3,1 milijardu eura, iako je ukupni proračun više nego udvostručio tu brojku, na 7,5 milijardi eura; 39 % navedenog iznosa upravljala je Europska komisija putem svoje glavne uprave HOME, dok je preostalih 61 % dodijeljeno nacionalnim programima.
Od ukupnog proračuna najveći doprinos dodijeljen je Uzajamnom fondu EU-a za Afriku (uzajamna sredstva EU-a), koji je primio ukupno 135 milijuna eura. Nažalost, uzajamnim sredstvima EU-a nije osigurana sljedivost sredstava za projekte.
Povrh FAMI-ja, Fond za unutarnju sigurnost – granice i vize (ISF-BV) osigurao je u navedenom razdoblju 3 milijarde eura za nadzor vanjskih granica. Međutim, Europska komisija do sada nije dostavila nikakve informacije o njezinoj uporabi izvan EU-a, a to je učinila ni vrlo niska razina država članica (11 od 27).
Kao i u slučaju fondova za unutarnje poslove, nije poznato koliko je novca EU potrošio na aktivnosti azila i migracija izvan EU-a, kao ni kako je potrošen iz fondova za vanjske poslove. Procjenjuje se da je u studiji ukupno 12,4 milijarde eura, od čega je većina otišla Turskoj, Africi (putem uzajamnog fonda EU-a) i Siriji.
Kad je riječ o Turskoj, cilj je bio riješiti krizu nastalu stanjem u Siriji kako bi se spriječili nezakoniti migracijski tokovi u EU. Muslimanska zemlja primila je 3 milijarde eura iz proračuna EU-a te još tri milijarde eura od doprinosa država članica. Međutim, turska vlada nije dostavila raščlambu dodjele financijskih sredstava.
Europski revizorski sud izrazio je zabrinutost u pogledu upravljanja fondovima putem uzajamnog fonda EU-a, još tri milijarde eura. Navodno je pomoć bila namijenjena rješavanju temeljnih uzroka destabilizacije, prisilnog raseljavanja i nezakonitih migracija. Naglasak će biti na regiji Sahela i području jezera Čad, Rog Afrike, Sjevernu Afriku i afričke susjede zemalja koje ispunjavaju uvjete.
Za razdoblje 2021. – 2027. ukupna procijenjena sredstva povećana su na impresivnih 191,4 milijarde eura. Države članice inzistirale su na povećanju nadzora i kontrole. Učinkovitost je dosad bila ugrožena zbog ograničenog broja organizacija koje primaju financijska sredstva; Ovo je vrlo sumnjivo.
Studija također naglašava neke disfunkcionalnosti; na primjer, migracija iz zemlje s velikim potencijalom poticaj je za traženje međunarodne pomoći, među ostalim od EU-a. Drugi je primjer financiranje kupnje novih brodova za tursku obalnu stražu po cijeni od 30 milijuna eura, koju si je turska vlada mogla priuštiti, bez ikakvog smislenog praćenja utjecaja koji je pružanje tih brodova imalo na ljude u pokretu.
I danas u područjima sjeverne Afrike i Roga Afrike nisu dokumentirani kriteriji za odabir projektnih prijedloga. Umjesto toga, Europska komisija objasnila je da uzima u obzir relevantnost svakog prijedloga za regionalne ili nacionalne strategije, kao i posebno stručno znanje i prisutnost potencijalnih partnera u provedbi na terenu. Ovo zvuči prilično nejasno i malo uvjerljivo.
Uzajamni fond EU-a još 2018. i dalje nije imao operativni sustav praćenja. Kada je konačno postala operativna, činjenica da uključivanje informacija nije obveza značila je da nisu svi partneri u provedbi sadržavali informacije. Ipak, novac EU-a nastavio je teći, kao i danas.
Izvor: Vijesti UN-a