Povratak Irske na ukapljeni prirodni plin

Politički odnos Irske prema ukapljenom prirodnom plinu (LNG) ponovno je u središtu političke i gospodarske rasprave u zemlji o tome kako najbolje postići energetsku sigurnost i energetsku neovisnost.

Ovo je uslijedilo nakon odluke irske vlade u ožujku da odobri prvo irsko plutajuće skladište za regasifikaciju i LNG postrojenje s investicijskom vrijednošću od 300 milijuna eura. Terminal će djelovati kao državna rezerva plina za hitne slučajeve. Važnost ovog razvoja ne može se precijeniti. Jedna analiza, poduzeta u kontekstu zabrinutosti iznesene u Pregledu sigurnosti opskrbe u vezi s ovisnošću Irske o uvozu prirodnog plina plinovodom iz Velike Britanije, istaknula je da je Irska jedna od zemalja u EU-u koja najviše ovisi o uvozu energije, sa 71% svih zaliha prirodnog plina koji se uvoze putem dva plinska interkonektorska plinovoda iz Velike Britanije.

Šira politička reakcija na odobravanje vlade izrazito je mješovita, s glavnim strankama lijevog centra koje su prkosile u svom protivljenju, dok su glavne vladajuće stranke Fianna Fáil i Fine Gael, zajedno s značajnom kohortom nezavisnih nesvrstanih članova parlamenta, u potpunosti podržavale. Za mnoge unutar te većine problem se ne vidi samo kroz prizmu klimatskih ciljeva, već i kroz tešku stvarnost geopolitičke nestabilnosti i infrastrukturne ranjivosti.

Odluka predstavlja veliki raskid s politikom koju je usvojila prethodna administracija koja je uključivala Fiannu Fáil i Fine Gael, ali što je najvažnije, uključivala je i stranku Zelenih. Ta je vlada izričito odbacila potporu za LNG infrastrukturu, a njihovo je protivljenje sadržano u više službenih političkih dokumenata.

Irska stranka Zelenih je, međutim, gotovo u potpunosti izbrisana nakon izbora 2024., na kojima je broj parlamentarnih stranaka pao s 12 na 1, a samo je njezin vođa, Roderic O’Gorman, izabran nakon produljenog prebrojavanja. Njihov dramatičan kolaps mnogi su analitičari protumačili kao popularno odbacivanje niza politika koje se smatraju ideološki rigidnima i ekonomski nepovezanima.

Nasuprot tome, Fianna Fáil i Fine Gael vratili su se s ukupno 86 mjesta, što je malo manje od ukupne većine. Postoji jasan osjećaj da je ovo ohrabrilo dvije stranke da odbace politiku koju su prije favorizirali Zeleni – osobito one za koje se smatra da opstruiraju pragmatične mjere energetske otpornosti. To uključuje LNG, koji su industrija i energetski planeri dugo smatrali neophodnom prijelaznom zaštitom u eri poremećaja u opskrbi i rastuće potražnje.

Reakcija grupa za zaštitu okoliša kao što je Friends of the Earth bila je brza i predvidljivo osuđujuća; stajalište koje je u skladu s njihovim dugogodišnjim protivljenjem širenju LNG infrastrukture i izvoznim odobrenjima zbog onoga što oni smatraju neprihvatljivim utjecajima na okoliš i klimu. Te skupine tvrde da bilo kakvo ulaganje u LNG riskira zaključavanje Irske u desetljeća ovisnosti o fosilnim gorivima, čak i ako je zamišljeno samo kao privremena mjera.

Ranije irske vlade su, međutim, izrazile snažnu potporu LNG-u kao elementu pokušaja zemlje da diversificira opskrbu energijom. To je uslijedilo nakon spoznaje da su domaća polja prirodnog plina poput onih u Kinsaleu počela opadati i da će na kraju biti iscrpljena.

Prije više od dva desetljeća, LNG projekt Shannon, koji je predložio Shannon LNG Ltd, podnio je planove za izgradnju uvoznog terminala LNG-a vrijednog 650 milijuna eura na ušću Shannon u okrugu Kerry. Početno planiranje započelo je sredinom 2000-ih usred široke podrške projektu kao strateškom razvoju infrastrukture za povećanje energetske sigurnosti. Projekt je naknadno označen kao “strateški razvoj infrastrukture” od strane irskog tijela za planiranje, An Bord Pleanála, što mu je omogućilo da zaobiđe lokalne procese planiranja i ide izravno nacionalnom odboru za planiranje. U to se vrijeme smatralo kritičnom ogradom od budućih energetskih šokova.

Unutar irskih rasprava o ovom pitanju, također je bilo povremenih prijedloga da bi država mogla iskoristiti rezervne kapacitete LNG skladišta u Ujedinjenom Kraljevstvu za skladištenje plina za vlastitu upotrebu u Irskoj. Zagovornici ovog pristupa tvrdili su da bi takva strategija mogla osigurati skladištenje plina za hitne slučajeve i poslužiti kao rezerva u slučaju problema s izravnim pristupom LNG-u za hitne slučajeve, a istovremeno omogućiti više vremena za prijelaz na sustav obnovljive energije. Ova se ideja smatrala političkim kompromisom za one koji su ostali ideološki opredijeljeni za izbjegavanje nove fosilne infrastrukture na irskom tlu.

Međutim, takvi su argumenti izgubili političku privlačnost. Od 2008. nadalje počela se usklađivati ​​usklađena kampanja koja se usredotočila na utjecaj uvoza LNG-a na okoliš – posebice frakiranoga plina. Ova je kampanja bila osobito učinkovita u povezivanju frakiranog plina s ekološkom štetom, onečišćenjem podzemnih voda i rizicima za javno zdravlje. Ishod je bio rastuća razina političkog opreza oko toga kako nastaviti s LNG infrastrukturom.

Ove su zabrinutosti postale pomalo bespredmetne do 2011. zbog dubokih ekonomskih ožiljaka uzrokovanih globalnom financijskom krizom. Projekt Shannon LNG zapravo je odložen, iako je ostao na popisu projekata od zajedničkog interesa (PCI) EU-a, što pokazuje da ga Bruxelles i dalje smatra strateškim sredstvom. Na domaćem planu, to je značilo da se Irska nastavila gotovo potpuno oslanjati na uvoz plina preko interkonektora u Ujedinjenom Kraljevstvu – ovisnost za koju su energetski analitičari opetovano upozoravali da ostavlja zemlju izloženom.

Do 2016. prijedlog za razvoj LNG infrastrukture bio je aktivno pod opsadom domaćih i međunarodnih boraca za klimatske promjene. Njihovo je protivljenje katalizirano globalnim zamahom nakon Pariškog sporazuma iz 2015., koji je značajan fokus stavio na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Frakirani plin i LNG bili su pod posebnom pažnjom kao izvori fosilne energije s visokim emisijama.

Kampanja protiv frakiranog plina bila je izvanredno učinkovita u irskom kontekstu. Nevladine organizacije za zaštitu okoliša uspješno su izvršile pritisak na vladu i lokalne zajednice da prijedloge za LNG tretiraju kao poricanje klime. Narativ oko energetske sigurnosti bio je podređen klimatskoj čistoći, a političke su stranke bile gurnute prema tvrdokornim stavovima.

Ovaj razvoj događaja doveo je do velikih promjena politike, a za vrijeme trajanja vlade Green/Fianna Fáil/Fine Gael (2020. – 2024.), politička volja za razvojem LNG infrastrukture je nestala. Brojčano oslanjanje koalicije na Zelene osiguralo je da će svaki pokret na LNG biti politički otrovan. Zapravo, irski program za vladu objavljen 2020. izričito je naveo da vlada neće podržati uvoz frakiranog plina iz drugih zemalja dok se Irska kreće prema ugljičnoj neutralnosti.

Ovo je stajalište osnaženo u Izjavi o politici uvoza frakiranog plina koju je irsko Ministarstvo okoliša, klime i komunikacija objavilo u svibnju 2021. Zaključalo je zabranu, a skupine za zaštitu okoliša proslavile su je kao veliku pobjedu.

Međutim, kontinuirano lobiranje u industriji, pojačano eskalacijom međunarodne energetske nesigurnosti nakon događaja kao što je ruska invazija na Ukrajinu, navelo je Vladu da tiho naruči Pregled sigurnosti opskrbe energijom irskog sustava električne energije i prirodnog plina . U duboko ironičnom obratu, recenziju je vodio zeleni ministar koji je tada bio na čelu Odjela za okoliš.

Revizija je u konačnici predložila dvije političke opcije kao dio šire strategije ublažavanja za očuvanje energetske sigurnosti Irske:

• Opcija politike 1: Omogućiti privatnom sektoru razvoj i upravljanje novom komercijalnom plinskom infrastrukturom, uključujući komercijalna skladišta plina i/ili objekte za uvoz LNG-a.

• Opcija politike 2: Država podupire razvoj strateške plinske infrastrukture koja se koristi isključivo kao zaštitni mehanizam u vrijeme nezadovoljene potražnje, u biti tvoreći javnu rezervu za hitne slučajeve.

Irska je sada odlučila nastaviti s opcijom koja je blisko povezana s opcijom politike 2. Iako je trenutni ministar okoliša, Darragh O’Brien, formulirao odluku kao privremeni i usko definiran odgovor na energetsku nesigurnost, nema sumnje u političkim krugovima da politika označava odlučnu preorijentaciju. Sada postoji otvoreno priznanje da je sustav potpune nacionalne ovisnosti o uvozu plina—bez ikakvih kapaciteta za skladištenje ili ponovno rasplinjavanje—neodrživ.

To je, zajedno s učinkovitim brisanjem Stranke zelenih — ključnog ideološkog prvaka ortodoksije protiv LNG-a — osiguralo da će novi LNG projekt, unatoč glasnom protivljenju, napredovati tempom. Postoji sve veći konsenzus među zastupnicima centra i desnog centra da nacionalna energetska otpornost mora imati prednost nad simboličnim klimatskim gestama.

To ne znači da će odobrenje za nastavak izgradnje LNG infrastrukture proći neosporeno. Od dobro financiranih i nerazmjerno utjecajnih mreža zelenih i ekoloških nevladinih organizacija u Irskoj može se očekivati ​​niz pravnih postupaka. Ali s političkim centrom koji je sada manje ograničen i javnim raspoloženjem koji je više prilagođen energetskoj stvarnosti, njihova sposobnost da izbace projekt iz tračnica mogla bi se pokazati značajno smanjenom.