U Ujedinjenom Kraljevstvu održani su opći izbori, što je naravno značilo izborno vrijeme za Sjevernu Irsku. Međutim, ondje ne žive torijevci, liberali ili laburisti, već sva raznolika i šarena flora i fauna autohtona u ovom kutku irskog otoka. Ukupno je bilo osamnaest mjesta u izboru, a rezultati su glasili sedam za Sinn Fein, pet za Demokratske unioniste, dva za SDLP i po jedno za Ulsterske unioniste, Traditional Unionist Voice, Independent Unionist i Alliance stranku. Po prvi put u svojoj povijesti Sinn Fein, nacionalistička sveirska stranka, najveća je sjevernoirska stranka u Westminsteru. Ili bi bilo kad bi Sinn Fein tamo zauzeo svoje mjesto umjesto da se drži svog povijesnog suzdržanog stava. Zastupnici Sinn Feina ne zauzimaju svoja mjesta, ali uzimaju svoju plaću, što je barem nešto. Ovo predstavlja izbornu trifektu za Sinn Fein koji je prethodno bio prvi na izborima za lokalnu vlast i izborima za Stormont, sjedište regionalne skupštine Sjeverne Irske. U skladu s tim, predmet ankete o granicama ponovno je pokrenut ovaj put s državnim tajnikom rada na dužnosti. Odluka o održavanju referenduma o irskom jedinstvu diskrecijsko je pravo državnog tajnika za Sjevernu Irsku, no nije bilo nikakvih naznaka da je bilo ikakvih pomaka prema glasovanju s promjenom vlade u Westminsteru. Dok je Sinn Fein postao najveća stranka u Westminsteru, to je više zbog neuspjeha unionista da predstave jedinstvenu frontu i gubitka tri mjesta od strane DUP-a, najveće unionističke stranke koja je vodila kampanju u sjeni uhićenja. svog bivšeg čelnika pod optužbom za povijesno seksualno zlostavljanje. Ako gledamo udio glasova, a ne mjesta, kombinirani udio glasova za Sinn Féin i drugu glavnu nacionalističku skupinu, Socijaldemokratsku i laburističku stranku (SDLP), ostao je “manje-više stabilan” na oko 40% od Dobre Dogovor u petak. Marie Coleman, profesorica irske povijesti 20. stoljeća na Sveučilištu Queen’s u Belfastu, rekla je da “čini se da neki od uspjeha Sinn Feina dolaze od nacionalističkih birača koji se više okreću Sinn Féinu, a ne SDLP-u”, te u vezi s vjerojatnošću da će državni tajnik pozvati graničnoj anketi, dodala je: “Trebali biste više od rezultata jednih općih izbora – trebali biste izborni obrazac”, rekla je, “Trebali biste više od pukog broja mjesta – trebali biste potrebna većina mjesta. “Ali također biste trebali pogledati udio glasova za dvije glavne nacionalističke stranke koje žele ujedinjenu Irsku. “Dakle, još je vrlo teško vidjeti da postoje okolnosti koje bi navele državnog tajnika da raspiše izbore na granici.” Za Sinn Fein problem s kojim se mora nositi u budućnosti je onaj koji u trenutku izbijanja nevolja ne bi bio predviđen. Sada mora uvjeriti ne samo protestantsku/unionističku zajednicu nego i mnoge u katoličkoj/nacionalističkoj zajednici, a uvijek je važno zapamtiti da ovi vjerski nazivnici nikada nisu bili savršeno povezani s političkim identitetima sjevernjaka. Na Sjeveru je još dugo postojao osjećaj da je demografija sudbina. Povijesno dok su katolici bili u manjini imali su veće obitelji i na kraju su nacionalisti mislili da će postati većina. Zapravo zbog drugih čimbenika ovaj dan uporno nije htio svanuti. Zatim su 2022. objavljeni podaci popisa stanovništva iz 2021. Udio rezidentnog stanovništva koje je katoličko ili odgojeno kao katolik je 45,7 % u usporedbi s 43,48 % protestanata. Prethodni popis stanovništva iz 2011. pokazao je da je 45,1% stanovništva bilo katoličko ili katoličko odgojeno. Otkriveno je da je 48,4% bilo protestantskog ili drugog kršćanskog podrijetla. Irskim nacionalistima jedinstva poput Sinn Feina ipak je bio žalac u repu. Što se tiče nacionalnog identiteta, 31,9% je reklo da ima samo britanski identitet, dok je 29,1% reklo da je samo irski, a 19,8% reklo je da je samo sjevernoirski. U usporedbi s prethodnim popisom iz 2011., smanjio se udio ljudi s samo britanskim identitetom. U međuvremenu je 8% ljudi reklo da su i Britanci i Sjeverni Irci – porast u odnosu na 6,2% u 2011. Iako je demografski oblik stanovništva jasan i udio stanovništva koje je barem kulturološki katoličko samo će se povećati, postoji stupanj razdvajanja nacionalnog i vjerskog identiteta. Ili još bolje, možda je došlo do porasta osjećaja da su Irci ili Britanci, ali prije svega da su Sjeverni Irci, posebno među mlađim ljudima. Nije iznenađujuće da su tijekom četiri generacije njegova postojanja, čak iu nesretnim okolnostima, djeca rođena tamo razvila osjećaj pripadnosti mjestu. Bez obzira na neposredne uzroke promjena u starim identitetima i evoluciji novih, zagovornike Ujedinjene Irske predstavlja stvarnost i izazov. Realnost je da sve ankete pokazuju da bi referendum o jedinstvu održan danas u Sjevernoj Irskoj bio odbijen. Izazov je uključiti ne samo sindikaliste kojima je britanski primarni identitet, već i one kojima je “Wee Six” dom i koji rado ostavljaju status quo. Teško je znati misli li Sinn Fein stvarno ozbiljno tražiti referendum ili je ovo pro forma performans koji je neophodan da aktivisti na terenu čuju i da se u njega uvjere. Bivši taoiseach Bertie Ahern istaknuo je da svatko tko je ozbiljno zainteresiran za Ujedinjenu Irsku treba razraditi pitanje koje će postaviti ljudima prije nego što bezglavo požuri u izbore za granice. Kako bi izgledao pravni ustavni i politički okvir Ujedinjene Irske? Koja bi bila zastava, himna, jezik itd.? Bilo bi potrebno deset godina pažljivih priprema između Dublina, Belfasta, Londona i Bruxellesa kako bi se uspostavile pravne i vladine strukture koje bi omogućile glatku tranziciju. U svakom slučaju, najgori bi scenarij mogao biti da bi u bliskoj budućnosti granična anketa mogla proći, ali tek tako. Granica dimljene slanine. U jednom od najvećih poremećaja izborne noći Ian Paisley Jr izgubio je mjesto u North Antrimu od Jima Allistera iz Traditional Unionist Voicea koji je imao većinu od 450 glasova. Biračko tijelo koje je vratilo unioniste svake lekcije od svog osnivanja 1885. predstavljalo ga je član obitelji Paisley 54 godine. Godine 1970. svećenik Ian Paisley izabran je za Protestantsku unionističku stranku, koja je bila preteča Demokratske unionističke stranke koju je također utemeljio velečasni Paisley. Dr. Paisley je bio osnivač Slobodne prezbiterijanske crkve i postat će jedna od najpolarizirajućih figura u sjevernoj politici. Bio je u velikoj mjeri privržen tradiciji Niti jednog inča ulsterskog unionizma i divljački je kritizirao svaki pokret za koji je smatrao da ugrožava integritet Unije ili razvodnjava britanstvo Sjeverne Irske. Konstantno je kritizirao vladajuću Službenu unionističku stranku i njenu marku “unionizma velike kuće” čiji su vođe dolazili iz plemstva i aristokracije. Budući da je velik dio svog političkog života proveo kao oštar kritičar po strani, u razdoblju nakon sporazuma na Veliki petak njegovo se političko bogatstvo promijenilo. Do 2004. njegov je DUP postao najveća stranka u pokrajini, a 2006. je supotpisao sporazum iz St Andrewsa da se pridruži vladi koja dijeli vlast sa Sinn Feinom. Dok je DUP konzumirao službeni unionizam, Sinn Fein je dobio podršku od umjerenog SDLP-a. Dr. Paisley je tada postao prvi ministar Sjeverne Irske. Promatračima sjeverne politike prizor dr. Paisleyja u društvu s bivšim čovjekom IRA-e, Martinom McGuinnessom, bio je više nego zabrinjavajući. Doista je očito njihov odnos bio toliko dobar da su dobili naziv “smijana braća”. Njegov sin naslijedio ga je u izbornoj jedinici North Antrim na općim izborima 2010. Čovjek koji će na kraju zauzeti njegovo mjesto, Jim Allister, napustio je DUP u znak prosvjeda zbog potpisivanja sporazuma iz St Andrewsa i ulaska u vladu koja dijeli vlast s Sinn Fein, političko krilo Privremene IRA-e. Allister se 2024. kandidirao na listiću koja bi bila vrlo poznata Ianu Paisleyju starijem. napadajući lažni britanski suverenitet impliciran u Windsorskom sporazumu. Njegova je platforma bila napad na granicu Smokey Bacon. Nakon Brexita veliko pitanje koje je okupiralo um ovih otoka bilo je što učiniti sa Sjevernom Irskom. Kako bi se moglo izbjeći uvođenje tvrde granice. Kako bismo mogli održavati zajedničko područje putovanja. Odgovor na to bio je Windsorski okvir koji prilagođava rad Protokola Irska/Sjeverna Irska. Međutim, prema tom okviru, sjevernoirski proizvođači hrskavica podliježu zabrani EU-a za arome dima zbog trgovinskih dogovora nakon Brexita koji bi mogli stvoriti “granicu s dimljenom slaninom” s Britanijom. Jim Allister, novoizabrani zastupnik za Sjeverni Antrim i vođa Traditional Unionist Voicea, rekao je: „Sve to proizlazi, naravno, iz napuštanja suvereniteta nad mnogim aspektima gospodarskog života Sjeverne Irske u korist EU-a kroz nepravedni protokol. “Protokol koji apsurdnost ove situacije još više produbljuje u tome što dimljeni čips od slanine proizveden u Velikoj Britaniji može doći u NI, ali ga mi ne možemo proizvoditi ovdje.” Ono što nitko ne može reći, što nitko ne želi reći, jest da je ovaj Gordijev čvor moguće razriješiti. Kada je sastavljen Sporazum na Veliki petak i kada su dodani svi naknadni sporazumi, dodaci, protokoli i kodicili, to je bilo u specifičnom pravnom kontekstu. I Republika i Ujedinjeno Kraljevstvo bile su članice EU-a i zajedničkog putnog područja. Čini se malo vjerojatnim da su se 1997. godine Mo Mowlan ili Tony Blair ikad naglas zapitali “ali što ako napustimo EU?”. Možda smo u scenariju uzmi ili pojedi kolač i jedino rješenje je ono koje predlaže irski političar usko povezan s izvornim mirovnim procesom; svi se prave da su dobili što su htjeli, svi proglase pobjedu i idemo dalje. The London Dublin Reset Riječ koju svi koriste u Belfast Dublin London trokutu je Reset. Izbor Starmera i Laburističke stranke prilika je za resetiranje odnosa između otočkih susjeda koji su u posljednje vrijeme bili poprilično narušeni. Ono što ne govore jest da nije samo dolazak Keira Starmera ono što će omogućiti novi topliji odnos, već i uspon Simona Harrisa, odnosno odlazak Lea Varadkera. Torijevski ministar s dugim iskustvom u pregovorima s Dublinom kao dužnosnik i političar povjerio je da je Leo naširoko viđen kao najneprijateljskiji antibritanski ministar i Taoiseach kojeg je Whitehall vidio u više od jedne generacije. Jedan se dužnosnik prisjetio da je, čak i ako je tijekom radnog dana došlo do žestokog neslaganja, nakon što su olovke odložene, odnosi bili srdačni i druželjubivi, no Leo bi rijetko ostajao nakon radnog vremena i uvijek je ostavljao dojam čovjeka koji želi biti negdje drugdje s drugim ljudima . Također je nesumnjivo točno da proces Brexita ozbiljno opterećuje odnose Dublina i Londona. Mnogi u Torijevskoj stranci još uvijek se osjećaju više nego pomalo oštećenim ponašanjem ne samo Lea, već i Simona Covenyja tijekom napornog premijerskog mandata Terese May. Smatralo se da je u nekoliko navrata taj komentar obojice gospode ozbiljno potkopao tadašnju premijerku u njezinim pokušajima da postigne dogovor preko zajedničkog. Ono što je posebno nerviralo bilo je to što se činilo da komentar nije došao kako bi stekao neki politički kapital kod kuće ili u Bruxellesu, već jednostavno iz neke vrste zlonamjernog zadovoljstva u mijenjanju njezinog sadržaja. Ova percepcija, opravdana ili ne, nanijela je duboku štetu povijesnoj dobroj volji koja se općenito osjećala u Konzervativnoj stranci prema Irskoj. Keir Starmer dolazi za stol, nadaju se, bez ikakvog animusa i uglavnom bez performativnog unionizma koji se očekuje od vođe torijevske stranke. Ima neuobičajenu razinu iskustva u politici i kulturi Sjeverne Irske iz pet godina koje je proveo kao savjetnik za ljudska prava u policijskoj službi Sjeverne Irske koja je uspostavljena da zamijeni Kraljevsko policijska uprava Ulstera. Patrick McGuire u članku u Timeu navodi i svoje osobne veze s Irskom i veliki irski kontingent bliskih savjetnika koje ima o sebi. Svi mu žele dobro, ali treba zapamtiti mudre riječi tog klasičnog djela engleske povijesti, 1066. i sve to. ‘Gladstone je proveo svoje posljednje godine pokušavajući pogoditi odgovor na irsko pitanje; nažalost, kad god bi se ugrijao, Irci su potajno promijenili pitanje.’