Subscribe
Rumunjska je u Davosu, na marginama Svjetskog gospodarskog foruma, započela pregovore s Ukrajinom o potpisivanju bilateralnog sigurnosnog sporazuma koji bi davao jamstva trenutne vojne potpore u slučaju eskalacije napada Ruske Federacije ili ponavljanja agresije. u slučaju ukrajinske pobjede.
Vijest nije bila toplo primljena u Bukureštu, ali je izazvala pometnju na političkoj sceni u Rumunjskoj. Glavna kritika nacionalističke oporbe desnog centra, kao i nekih političkih analitičara, bila je da je najavu o lošosti pregovora dala ukrajinska predsjednička administracija, dok je izvršna vlast u Bukureštu to pokušala zadržati u tajnosti, poput drugih pitanja vezana uz potporu Ukrajine. Palača Cotroceni nije bila primjer transparentnosti kada je u pitanju rumunjska vojna potpora Ukrajini, a predsjednik Klaus Iohannis službeno je od početka rata naglašavao kako nije dobro detaljizirati ovu temu. S obzirom da je Rumunjska jedini susjed Ukrajine koji je započeo bilateralne konzultacije na temelju deklaracije Vilniuske skupine 7 (G7) od 12. srpnja 2023., te da je samo jedna država na svijetu – UK – potpisala takav bilateralni sporazum, upozoravaju Bukureštanska izvršna vlast u “detaliziranju” teme više ne izgleda tako iznenađujuće. Štoviše, otvaranjem u Rumunjskoj Europskog centra za obuku pilota F16 u Feteștiju, gdje se ukrajinski piloti obučavaju s rumunjskim pilotima od studenoga, u očekivanju američkih zrakoplova, koji su dio vojne pomoći zapadnih partnera, internetske glasine o uspostavi ukrajinske zračne baze na rumunjskom teritoriju izazvale su zabrinutost. Scenarij takve baze, koji je iznio umirovljeni general Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih trupa u Europi, nijedan rumunjski dužnosnik nije potvrdio niti opovrgnuo, niti je dobio dovoljno komentara da bi se razjasnio, što je pridonijelo strahovima o nedostatak transparentnosti u pogledu vojne potpore koju su dužnosnici Bukurešta spremni dugoročno ponuditi Kijevu.
Izvršna vlast nije obavijestila parlament niti zatražila mandat za pregovore s Ukrajinom
Glavna kritika načina na koji su ti pregovori pokrenuti u Davosu je format u kojem se vode. Kako je priopćeno s ukrajinske strane, njih je provodio drugi ešalon, pri čemu je Kijev predstavljao šef kabineta predsjednika Ukrajine Andrij Yermak, a rumunjsku – državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Iulian. fota. Najveća zamjerka nacionalističkoj oporbi u Bukureštu ipak je činjenica da izvršna vlast nije došla u parlament obavijestiti ga i zatražiti mandat za pregovore prije nego što su pregovori počeli. To nije obvezno u smislu ustavnih odredbi – temeljni zakon zahtijeva od zakonodavca samo ratifikaciju međunarodnih ugovora – ali možda je bilo poželjno u smislu ovog važnog pitanja koje ima velike implikacije na sigurnost zemlje.
Ishod pregovora, odnosno faza u kojoj su došli, nije baš jasan. Međutim, prema web stranici ukrajinskog predsjedništva, poznato je da su razgovori održani – barem što se ukrajinskog tima tiče – “u skladu s uputama predsjednika Volodimira Zelenskog” i “označuju napredak bilateralnih odnosa između dvije zemlje na razinu strateškog partnerstva”.
Ciljevi sigurnosnih jamstava – dogovoreni u Vilniusu prošle godine na sastanku G7
Pojašnjenja o ciljevima tih sporazuma stigla su tek krajem prošle godine, također iz Ukrajine. Prema riječima zamjenika Ureda predsjednika Ihora Jovkve, bilateralni sigurnosni sporazumi trebali bi predvidjeti jasan mehanizam odgovora za partnere u slučaju eskalacije ruske agresije ili ponavljanja agresije nakon pobjede Ukrajine, mehanizam koji bi trebao biti koordiniran između sve veće zemlje koje su potpisnice bilateralnih sporazuma o jamstvu sigurnosti.
Ciljeve sigurnosnih jamstava za Ukrajinu, koji čine temelj ovih rasprava, identificirali su čelnici zemalja G7 – Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a – na summitu NATO-a u Vilniusu 19. 12. srpnja. Ukratko, riječ je o pretpostavci osiguravanja suvremene vojne opreme i gospodarske pomoći za vrijeme trajanja rata, pa i nakon njega, ako dođe do nove ruske agresije, te o “ispostavljanju računa” za štetu koju je Rusija nanijela Ukrajini – procjenjuje se od strane Svjetske banke na više od 400 milijardi dolara – i, naravno, čineći da se isplati.
Konkretno, zajednička izjava iz Vilniusa govorila je o osiguravanju održivih snaga sposobnih braniti Ukrajinu danas i odvratiti rusku agresiju u budućnosti osiguravanjem moderne vojne opreme, na kopnu, u zraku i na moru, razmjenom obavještajnih podataka i obukom ukrajinskih snaga. U Zajedničkoj izjavi sedmorice također se raspravlja o “jačanju gospodarske stabilnosti i otpornosti Ukrajine, uključujući kroz napore za obnovu i oporavak, kako bi se stvorili uvjeti pogodni za promicanje gospodarskog prosperiteta Ukrajine, uključujući njezinu energetsku sigurnost”.
Početak pregovora o bilateralnom sigurnosnom sporazumu – spomenutom u dokumentu o strateškom partnerstvu između Rumunjske i Ukrajine
Predsjednici Rumunjske i Ukrajine potpisali su u studenome prošle godine dokument kojim se odnosi dviju zemalja podižu na razinu strateškog partnerstva. U njemu, između ostalog, Rumunjska izjavljuje svoju potporu stvaranju potrebnih uvjeta – uključujući nove željezničke rute – za tranzit ukrajinskog žita preko svog teritorija, obećava kontinuiranu vojnu potporu i potporu mirovnoj formuli koju promovira predsjednik Zelenski, “snažnu potporu za napredak Ukrajine prema strateškom cilju da postane punopravna članica Europske unije”. Također – i posljednje, ali ne i najmanje važno – Rumunjska objavljuje svoju spremnost da započne pregovore o bilateralnom sigurnosnom sporazumu. S druge strane, Ukrajina poduzima prvi korak prema rješavanju dugotrajnog sukoba oko zabrane upotrebe rumunjskog u školama u područjima gdje žive etnički Rumunji i obećava da će riješiti “problem umjetne razlike između rumunjskog i tzv. -nazvan ‘moldavski’ jezik”. Također, još jedna važna točka za Rumunjsku, potpisnici su “potvrdili važnost sudjelovanja Rumunjske u provedbi projekata obnove i rehabilitacije u Ukrajini, kao i korištenje rumunjske logističke i prometne infrastrukture kao središta za partnerske zemlje koje sudjeluju u provedbi projekti u Ukrajini”.
Sporazum o strateškom partnerstvu također ima neke konkretne reference na vojnu potporu koju će Rumunjska pružiti Ukrajini: obuku ukrajinskih pilota u centru F-16 u Rumunjskoj, pri čemu su se dva predsjednika složila da će ukrajinski piloti biti uključeni u prvu tranšu trening. “Predsjednici su primijetili da je ova potpora, zajedno sa sudjelovanjem ukrajinskih vojnika u drugim objektima za obuku u Rumunjskoj, važan doprinos Rumunjske jačanju obrambenih sposobnosti Ukrajine”, stoji u dokumentu.
Rumunjska – jedini susjed Ukrajine voljan pregovarati
Samo je jedna država do sada potpisala bilateralni sporazum koji nudi sigurnosna jamstva do završetka rata – pa čak i nakon toga, dok Ukrajina ne uđe u NATO: UK. Dokument, potpisan prije nekoliko dana, “sigurnosni je sporazum bez presedana”, kako ga je opisao Zelenski.
“Da su takva jamstva postignuta 1991., posebno s Britanijom, tada rat ne bi počeo”, rekao je Zelenski.
Od svih zemalja u svijetu, samo 7 plus Nizozemska i Rumunjska započele su bilateralne pregovore za takve sporazume s Ukrajinom nakon Deklaracije iz Vilniusa. Srpanjskoj deklaraciji pridružio se samo 31, a od ukupnog broja potpisnika samo 15 je izrazilo spremnost za početak pregovora o sigurnosnim jamstvima. U videokonferenciji krajem prošle godine s predstavnicima stranih diplomata akreditiranih u Kijevu, šef Kabineta ukrajinskog predsjedništva, Andrii Yermak, imenovao je zemlje članice EU-a i/ili NATO-a koje još nisu pristupile deklaraciji: Austrija, Hrvatska, Malta, Poljska , Slovačka, Mađarska i Turska. Tri imaju zajedničke granice, a Turska je također blizu jer je s Ukrajinom povezana Crnim morem i strateškim partnerstvom potpisanim 2011. godine.
“Deklaracija iz Vilniusa ne predviđa samo bilateralne sporazume. Postoji i mogućnost multilateralnih sporazuma o sigurnosnim jamstvima. Sigurnost u Crnom moru može biti jedna od obećavajućih tema”, ohrabrio je Yermak predstavnike ovih zemalja.
Sa svoje strane, zamjenik šefa predsjedničkog ureda Ihor Jovkva naglasio je u istom kontekstu da Ukrajina tijekom konzultacija inzistira na potrebi sklapanja pravno obvezujućih sporazuma o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu, jer nam ne treba još jedan “Budimpeštanski memorandum”.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, Jovkva je istaknuo da bi dokument o jamstvu sigurnosti trebao predvidjeti učinkovite, posebice preventivne sankcije protiv agresora.
“Vidimo koliko sankcije mogu biti učinkovite. Istodobno, vidimo da postojeće sankcije još nisu dovoljne (…) Zahvaljujemo svim našim partnerima u Europskoj uniji na usvojenom 12. paketu sankcija. Ali Ukrajina odmah zahtijeva da se započeti rad na 13. paketu sankcija”, rekao je.
Fotografija: Pickpik.com