Pregovori s EU: Tko bi mogao biti novi predsjednik Europskog vijeća?

Do izbora za Europski parlament ostalo je još šest mjeseci, a čini se da su neki pregovori za čelna mjesta u Europskoj uniji već počeli. Dok je za mjesto predsjednice Europske komisije do sada istaknuto samo jedno ime, ono njezine dosadašnje nositeljice Ursule von der Leyen, za predsjednicu Europskog vijeća već se razmatraju tri moguća kandidata, što bi postat će upražnjen ako sadašnji predsjednik, Charles Michel, osvoji mandat zastupnika u Europskom parlamentu.

Klaus Iohannis u užem izboru za predsjednika Europskog vijeća

Jedno od ta tri imena je predsjednik Rumunjske Klaus Iohannis. Iako mu analitičari u Bukureštu i inozemstvu ne daju previše šanse, u vladajućoj koaliciji u Bukureštu već se ozbiljno raspravlja o njegovoj mogućoj kandidaturi i scenarijima kako bi eventualni uspjeh mogao utjecati na domaću političku scenu uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora na kraj godine. Predsjednik Europskog vijeća predsjeda sastancima 27 čelnika EU-a i predstavlja blok u pitanjima vanjske politike.

Dužnost predsjednika Europskog vijeća od 2019. godine obnaša Belgijanac Charles Michel, koji je nedavno najavio da će se kandidirati za zastupnika u Europskom parlamentu, te da će, ako ga dobije, odmah dati ostavku. Ako se mjesto isprazni, čelnici EU-a morat će ili izabrati novog predsjednika Vijeća ili, prema pravilima EU-a, prihvatiti da zemlja koja predsjeda rotirajućim predsjedanjem EU-a vodi Vijeće, a to je Mađarska, koja predsjedava od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. Drugim riječima, očekuje se da čelnici EU-a prepuste posao budimpeštanskom čelniku Viktoru Orbanu, na kojeg u Bruxellesu ne gledaju s osmehom zbog svojih pozicija, često u sukobu s većinom čelnika EU-a. Dakle, postoji svaki njihov interes da se postigne rezultat u pregovorima. Ali kakve šanse ima Klaus Iohannis? Komentatori u Bukureštu i inozemstvu kažu da se kreću od vrlo loše do nule. Oni koji kažu da postoji šansa pozivaju se na europski običaj da, ako se drugačije ne dogovore, europski čelnici biraju najdugovječnijeg među njima. Ili, trenutno, članovi Vijeća s najdužim stažem su redom Orban i Iohannis. Ono što je sigurno je da kad bi politički predstavnici u Bukureštu uspjeli dobiti Iohannisa – ili zašto ne? drugog rumunjskog političara – pregovarati, pa čak i kad bi se svelo na odabir manjeg od dva zla, bila bi to pobjeda bez presedana ne samo za Rumunjsku, već i za ostale zemlje istočne Europe, i, općenito, za male zemalja Unije koje su, kada je riječ o podjeli visokih pozicija u EU, do sada ostajale po strani. Jedini koji djeluje optimistično i vjeruje da Rumunjska ima “realne šanse” na ovom mjestu je rumunjski socijaldemokratski premijer Marcel Ciolacu. Naglasio je u službenom priopćenju da predsjednik Klaus Iohannis, nego Rumunjska, “ima stvarne šanse, čak i vrlo dobre šanse”. Izjavu Marcela Ciolacua je na Europa Liberău proturječio Dacian Ciolos, bivši rumunjski premijer-tehnokrat, sada zastupnik Renew u Europskom parlamentu. Dacian Ciolos bio je jedan od rumunjskih političara uključenih u pregovore za izbor Charlesa Michela, sadašnjeg predsjednika Europskog vijeća. Dacian Ciolos rekao je da socijaldemokratski premijer nema pojma što znače pregovori na ovoj razini te kazao kako za to mjesto nije u igri država, nego osoba.

Jedini koji to nije niti potvrdio niti opovrgnuo je predsjednik Klaus Iohannis koji je 2022. rekao da bi, ako mu se ponudi mjesto u Bruxellesu, ozbiljno razmislio o odlasku iz Rumunjske. Klaus Iohannis vjerojatno je oprezan u svojim izjavama jer nakon ove izjave, dane u kontekstu u kojem se njegovo ime našlo na popisu mogućih zamjena za Jensa Stotenberga, glavnog tajnika NATO-a, nije konačno dao ostavku. Rumunjsku u strukturama NATO-a predstavlja socijaldemokratski političar Mircea Geoană, koji je zamjenik glavnog tajnika. Činjenica je da se Iohannis više ne može kandidirati za najvišu dužnost u rumunjskoj državi, budući da rumunjski ustav ograničava osobu na najviše dva mandata. Štoviše, čak i ako ne možemo govoriti o običajima u Rumunjskoj, posljednjih je desetljeća ustaljeni običaj da političari čije su karijere završile u zemlji traže položaj u europskim tijelima ili u diplomaciji.

S druge strane, odlazak Klausa Iohannisa prije isteka mandata, s gotovo pola godine do kraja, mogao bi donijeti izbornu korist njegovoj stranci PNL-u. Jedan od scenarija o kojima se raspravlja unutar stranke i vladajuće koalicije u Bukureštu je da bi Iohannis podnio ostavku početkom ljeta, a da bi tu poziciju, prema Ustavu, preuzeo predsjednik Senata i čelnik PNL-a Nicolae Ciucă. PNL računa na to da će kao privremeni predsjednik Nicolae Ciucă uspjeti izborno iskoristiti ovu priliku, povećavajući svoje izglede za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora, uz, najvjerojatnije, jednog od svojih sadašnjih saveznika u vladajući PSD. A postoje i dva prethodna kandidata koji su pokazali da postoji jača mobilizacija desnog biračkog tijela protiv PSD-a za imenovanje čelnika zemlje, jedan od njih je Klaus Iohannis, drugi njegov prethodnik, Traian Băsescu. Datum predsjedničkih izbora još nije određen, no liberali bi htjeli da se izbori za Senat i Zastupnički dom održe ili nakon predsjedničkih izbora koji bi bili 10. i 24. studenoga, odnosno istodobno s lokalnim izborima, što socijaldemokrati odbijaju.

S druge strane, izgledi Klausa Iohannisa za uspjeh na mjestu predsjednika Europske komisije usko su povezani s rezultatima izbora za Europski parlament u lipnju. Prema kalkulacijama u Bruxellesu, izbore za sljedeći saziv Europskog parlamenta mogla bi dobiti Europska pučka stranka (EPP). U takvom scenariju, EPP će kao prioritet imati zauzimati jednu od najvažnijih europskih pozicija, odnosno onu predsjednika Europske komisije, a ne predsjednika Vijeća. Na to računa Ursula von der Leyen, koja bi trebala objaviti svoju kandidaturu za drugi mandat na čelu EU vlade na kongresu EPP-a u Bukureštu 6. i 7. ožujka. Iako bi na mjesto predsjednika Europskog vijeća mogli pretendirati socijalisti – koji bi, prema anketama, dobili drugu ocjenu na izborima za Europski parlament – postoji presedan za njihovo rušenje. Od 2014. do 2019. Europska pučka stranka također je obnašala dužnost predsjednika Europskog vijeća, preko Donalda Tuska, i predsjednika Europske komisije, preko Jeana Claudea Junkera.

Prema novinarima Bloomberga, koji također govore o kalkulacijama koje se vode u Bruxellesu, u sljedećem Europskom vijeću oko polovica šefova država – njih 13 od 27 – iz obitelji je Europske pučke stranke. Jedan od njih je i sam Iohannis, čija je stranka, PNL, također povezana s EPP-om, pa bi i to moglo preokrenuti vagu u korist kandidata EPP-a za predsjednika Vijeća.

Osim rumunjskog predsjednika, trenutno se pominju još dva imena za to mjesto – bivši talijanski premijer Mario Draghi, bivši predsjednik Europske središnje banke, i Xavier Bettel, bivši premijer, a sada ministar vanjskih poslova Luksemburga. Dok prvi još nije dao nikakve službene izjave na tu temu, drugi je za RTL rekao da se trenutno ne kandidira i da želi ostati u domovini, dodaje Bloomberg.