Proces proširenja EU-a: ostvaren je napredak u tom području

Neformalni sastanak čelnika EU-a i Balkana održan je u Ateni 21^{. kolovoza} 2023.

Manifestacija, željena i organizirana na inicijativu grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, dogodila se značajno nakon 20 godina od summita u Solunu, tijekom kojeg je prvi put službeno priznat put unutar EU balkanskih zemalja.

Povijesni kontekst u kojem Balkan živi već duže vrijeme i trenutna situacija u kojoj se sada nalaze doveli su Balkan do toga da bude jedan od ključnih aktera u tom procesu proširenja EU.

Na sastanku u Ateni predsjednik Europskog vijeća Charles Michel iskoristio je priliku da ponovi jednu od središnjih tema Europske unije, odnosno njezinu proširenje, ali i njezino jačanje.

Proces proširenja EU traje već dugi niz godina, a sada je aktualan više nego ikad. Taj je proces do sada dao mnoge rezultate, toliko da smo od poznatih šest zemalja osnivačica sada došli do sadašnjih 27 zemalja članica, a mnoge druge stekle su status kandidata za članstvo u EU ili su u procesu njegova dobivanja.

Proces proširenja nužan je proces za samu EU, koja se treba reorganizirati i obnoviti na mnogo načina. Osim toga, treba uzeti u obzir i da provedba tog procesa zahtijeva djelovanje obiju strana, odnosno od strane Europske unije i zemalja kandidatkinja. Zapravo, potrebno je i da se EU pripremi za prihvat novih država i da se zemlje kandidatkinje reformiraju kako bi ispunile zahtjeve institucije EU-a.

Zemlje koje su se zainteresirale za ovaj europski proces proširenja uključuju Bugarsku, Hrvatsku, Rumunjsku i Sloveniju.

Sve su te zemlje kandidati za EU jer ova institucija namjerava sve više rasti u svijetu, s posebnim ciljem promicanja mira, sigurnosti i prosperiteta.

Tim podnositeljima zahtjeva dodan je neobičan slučaj Ukrajine. Zapravo, ukrajinska zemlja, samo četiri dana nakon nasilne ruske agresije, podnijela je zahtjev za članstvo u Europskoj uniji, tražeći tako istodobno svoju potporu ne samo vojno ili ekonomski, već i za svestranu potporu. Ukrajinski slučaj također se čini neobičnim jer je potaknuo druge zemlje da slijede isti put, a to su Moldavija i Gruzija, a te dvije zemlje također su pod velikim pritiskom Rusije.

U slučaju Ukrajine, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen dala je zeleno svjetlo otprilike mjesec dana kasnije, odnosno 8. travnja, kao i povjerenik za susjedsku politiku i proširenje Olivér Várhelyi.

I za druge dvije zemlje ubrzo je uslijedilo zeleno svjetlo Europske komisije. Konkretno, Ukrajina i Moldavija odmah su dobile status kandidata, dok su naprotiv pojavile neke sumnje u Gruziju, pri čemu će zemlja morati raditi na nizu prioriteta i provesti neke značajne reforme unutar zemlje.

Europsko vijeće 23. lipnja 2023. analiziralo je i stanje u trima zemljama. Rezultat je bio isti kao rezultat koji je iznijela Komisija, pri čemu su Kijev i Chișinău postali šesti i sedmi kandidati za članstvo u EU-u, dok je Tbilisiju prepoznata europska perspektiva u procesu proširenja EU-a.

Ukrajina je podnijela zahtjev za početak pregovora o priključenju do konca ove godine; isto tako, Gruzija je podnijela zahtjev za pokretanje postupaka kako bi postala zemlja kandidatkinja prije kraja 2023.

Na temu proširenja, osim do sada spomenutih slučajeva, trebalo bi spomenuti i šest zemalja zapadnog Balkana koje su započele dug put ka članstvu u EU. Četiri od tih zemalja, a to su Albanija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija- već su započele pregovore o priključenju, jedna je dobila status kandidata, Bosna i Hercegovina, a druga, odnosno Kosovo, službeno se prijavila i čeka odgovor dvadeset i sedam.

Što se tiče pregovora s Tiranom i Skopljem, oni su započeli u srpnju 2022., nakon što su čekali dugi niz godina (prije svega, Albanija je to postigla nakon osam godina, a Makedonija nakon 17 godina). Podgorica i Beograd, s druge strane, već 9 i 11 godina doživljavaju situaciju čekanja.

Vijest je stigla i 2022. godine za Bosnu i Hercegovinu, koja je nakon šest godina čekanja 15. prosinca prošle godine postala zemlja kandidatkinja za članstvo u EU.

Međutim, složenija pozicija je ona Kosova. Službeni zahtjev Europskoj uniji poslala je prošle godine. Međutim, treba imati na umu da ga Kosovo od jednostranog proglašenja neovisnosti od Beograda 2008. pet zemalja članica EU ne priznaje kao suverenu državu (Cipar, Grčku, Rumunjsku, Španjolsku i Slovačku), uz činjenicu da su se odnosi s Bruxellesom pogoršali nakon diplomatskih napetosti sa Srbijom krajem svibnja.

Drugi važan akter u procesu proširenja je Turska. Ova zemlja također prolazi kroz vrlo komplicirano stanje kako u pogledu unutarnjeg života, tako i u međunarodnim odnosima s drugim zemljama, europskim i ne-EU.

Povijest odnosa EU-a i Turske stara je više od deset godina. Zapravo, pregovori o pristupanju Turske Europskoj uniji pokrenuti su još 2005. godine. Međutim, odnosi dviju strana zamrznuti su od 2018. zbog pitanja povezanih sa stanjem demokracije, vladavine prava, temeljnih prava i neovisnosti pravosuđa unutar turskog društva. Situacija koja nažalost tijekom godina nije donijela poboljšanja, već se čini da se situacija radikalizirala i da nije postignut napredak, s relativnim pogoršanjem i globalnog geopolitičkog scenarija.

U najnovijem godišnjem paketu proširenja predstavljenom u listopadu 2022. jasno je istaknuto da, sve dok Turska ne promijeni smjer i nastavi se udaljavati od Europske unije i njezinih stajališta u pogledu vladavine prava, uz nastavak jačanja napetosti oko provedbe granica u istočnom Sredozemlju, dijalog između Europske unije i Ankare neće biti moguć.

Štoviše, na posljednjem summitu NATO-a u Vilniusu održanom krajem lipnja, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan pokušao ga je prisiliti, čak je zaprijetio da će vezati članstvo Švedske u Atlantskom savezu tek kada Bruxelles ponovno otvori put Turske prema Europskoj uniji. Srećom, ova ucjena nije imala nikakve negativne posljedice, ali turski dosje ponovno je postao središnji, a sada se unutar europskih palača još pažljivije i ozbiljnije govori o tome.

Zaključno, stoga možemo reći da gotovo krajem 2023. postoje mnoge zemlje koje su na putu integracije u europsku obitelj ili se barem nadaju da će joj se pridružiti prije ili kasnije. Broj zemalja koje žele biti dio Europske unije pokazuje kako je primjer političke Europe koji je izgrađen i proširen tijekom svih ovih godina model za mnoge nacije, koje žele biti dio veće i uključenije institucije sa zajedničkim korijenima i vrijednostima i načelima. To stoga znači da je Europska unija napravila velike korake u tome da postane jedna od svjetskih sila na koju se treba ugledati i biti ponosna i kojoj teži pripadati. Smisao rođenja Europske unije upravo je to: biti Europa i biti Europljani u svijetu, sve dosljednije.