Subscribe
Promjena predsjedanja Vijećem Europske unije nudi Rumunjskoj i Bugarskoj novu nadu za pridruživanje schengenskom prostoru do kraja ove godine.
Iako je Španjolska, koja je preuzela rotirajuće mjesto predsjedatelja EU 1. Pogotovo zato što novo španjolsko predsjedništvo ima nekoliko prioriteta i pitanja s kojima se mora pozabaviti “u posljednjem trenutku” prije proljetnih izbora za Europski parlament.
“Španjolsko predsjedništvo Vijeća Europske unije smatra ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengen jednim od svojih prioriteta i radit će na postizanju konsenzusa o tome”, izjavio je španjolski veleposlanik u Sofiji Alejandro Polanco.
Međutim, kada je riječ o europskim sigurnosnim pitanjima, Španjolska također želi reformu migracijskog pakta s “ravnotežom između solidarnosti i odgovornosti” zemalja članica.
“To će zahtijevati kompromis i “fleksibilnost nekih zemalja”, kazao je Polanco na početku španjolskog predsjedništva u Sofiji.
“Rekla bih da priključenje Bugarske Schengenu 2023. ostaje glavni cilj vlade”, komentirala je nakon sastanka Mariya Gabriel.
“Računamo na blisku suradnju sa španjolskim predsjedništvom” i nastavljamo dijalog sa zemljama koje treba uvjeriti”, izjavila je potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih poslova Mariya Gabriel u ime domaćina, a prenio Dnevnik. Očito je mislila na Nizozemsku i Austriju.
Na posljednjem glasovanju u Vijeću Nizozemska je odluku svoje zemlje uvjetovala najnovijom procjenom vladavine prava u Bugarskoj od strane EU-a, dok je Austrija postavila zahtjeve EU-a u pogledu migracijske politike i zaštite vanjskih granica.
Španjolsko predsjedništvo ima četiri glavna prioriteta. Plus Ukrajina
Ovo je peti put da Španjolska predsjeda od 1986. (kada se zemlja pridružila eu bloku) i posljednja puna prije izbora za Europski parlament u proljeće 2024. Prioritete i logotip aktualnog španjolskog predsjedanja Europskom unijom predstavio je u lipnju 2023. španjolski premijer Pedro Sánchez: promicanje reindustrijalizacije Europe, unapređenje ekološke tranzicije, jačanje socijalnog stupa i jačanje europskog jedinstva, a sve pod motom “Europa bliže jedna drugoj”.
Tijekom španjolskog predsjedanja EU-om očekuje se sastanak na vrhu s južnim susjedima EU-a na kojem će se raspravljati o migracijama, hrani, energetskoj sigurnosti i klimatskim pitanjima. Sljedeći sastanak Europske političke zajednice, koja okuplja EU sa zemljama istočne i jugoistočne Europe, Velike Britanije i Turske, održat će se između 5. i 6. listopada u Granadi.
Međutim, rat u Ukrajini i proces pristupanja Ukrajine EU-u također su visoko na dnevnom redu sljedećih 6 mjeseci.
“Sa stajališta Europske unije o pristupanju Ukrajine, moja prisutnost prvog dana ovog šestomjesečnog predsjedanja (…) pokazuje jasnu i nedvosmislenu političku predanost institucija EU-a”, rekao je Pedro Sanchez na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s predsjednikom Volodimirom Zelenskim 1u srpnju .
Predstojeći mjeseci trebali bi donijeti i napredak u pregovorima o novom migracijskom paktu. Vijeće Europske unije poduzelo je početkom lipnja odlučujući korak prema modernizaciji pravila EU-a o azilu i migracijama, dogovorivši pregovaračko stajalište o Uredbi o postupku azila i Uredbi o upravljanju azilom i migracijama. To će stajalište biti temelj pregovora predsjedništva Vijeća s Europskim parlamentom, a pozdravili su ga i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola.
Oba zakonodavna akta o kojima je Vijeće postiglo opći pristup dio su Pakta o migracijama i azilu, koji se sastoji od niza prijedloga za reformu pravila EU-a o migracijama i azilu. Taj novi pakt o migracijama i azilu od 23. rujna 2020. popraćen je nizom zakonodavnih prijedloga. To uključuje uredbu o upravljanju azilom i migracijama te izmjenu prijedloga uredbe o postupku azila iz 2016.
Novim migracijskim paktom pokrenut će se zajednički postupak diljem EU-a
Uredbom o postupku azila (APR) utvrđuje se zajednički postupak na razini EU-a koji države članice moraju slijediti kada ljudi podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu. Njome se pojednostavnjuju postupovni aranžmani (npr. trajanje postupka) i utvrđuju standardi za prava tražitelja azila (npr. pristup usmenom prevoditelju ili pravo na pravnu pomoć i zastupanje).
Uredbom se također nastoji spriječiti zlouporaba sustava utvrđivanjem jasnih obveza podnositelja zahtjeva da surađuju s tijelima tijekom cijelog postupka. Sporazumom o partnerstvu uvode se i obvezni postupci na granici s ciljem brze procjene na vanjskim granicama EU-a jesu li zahtjevi neutemeljeni ili nedopušteni. Osobama koje podliježu postupku azila na granici nije dopušten ulazak na državno područje države članice.
Postupak na granici primjenjuje se kada tražitelj azila podnese zahtjev na graničnom prijelazu na vanjskoj granici, nakon uhićenja u vezi s nezakonitim prelaskom granice i nakon iskrcaja nakon operacije traganja i spašavanja. Postupak je obvezan za države članice ako podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak, ako je obmanuo nadležna tijela lažnim informacijama ili uskraćivanjem informacija te ako podnositelj zahtjeva ima državljanstvo sa stopom priznavanja manjom od 20 %. Ukupno trajanje postupka azila i vraćanja na granici ne bi trebalo biti dulje od šest mjeseci. Kako bi provele postupke na granici, države članice moraju uspostaviti odgovarajući kapacitet za prihvat i ljudske resurse kako bi ispitale utvrđeni broj zahtjeva i provele odluke o vraćanju u bilo kojem trenutku.
Na razini EU-a taj odgovarajući kapacitet iznosi 30 000 osoba. Odgovarajući kapacitet svake države članice odredit će se na temelju formule kojom se uzima u obzir broj nezakonitih prelazaka granice i zabrana ulaska tijekom trogodišnjeg razdoblja.
Uredba o upravljanju azilom i migracijama trebala bi zamijeniti postojeću Dublinsku uredbu nakon što se dogovori. Dublinskom uredbom utvrđuju se pravila kojima se određuje koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil. AMMR će pojednostavniti ta pravila i skratiti rokove. Na primjer, trenutačni složeni postupak vraćanja, čiji je cilj vratiti podnositelja zahtjeva u državu članicu odgovornu za njegov zahtjev, zamijenit će se jednostavnom obavijesti o ponovnom preuzimanju.
Kako bi se uravnotežio postojeći sustav, u kojem je nekoliko država članica odgovorno za veliku većinu zahtjeva za azil, predlaže se jednostavan, predvidljiv i izvediv novi mehanizam solidarnosti. Novim pravilima kombinira se obvezna solidarnost i fleksibilnost država članica pri odabiru pojedinačnih doprinosa. Ti doprinosi uključuju premještanje, financijske doprinose ili alternativne mjere solidarnosti kao što su raspoređivanje osoblja ili mjere za izgradnju kapaciteta. Države članice imaju potpunu slobodu u pogledu vrste solidarnosti kojoj doprinose. Nijedna država članica nikada neće biti obvezna preseliti se.
Postojat će minimalni godišnji broj premještanja iz država članica u kojima većina ljudi ulazi u EU u države članice koje su manje izložene takvim dolascima. Taj je broj postavljen na 30.000, dok će minimalni godišnji broj financijskih doprinosa iznositi 20.000 eura po preseljenju. Te se brojke mogu povećati ako je potrebno, a u obzir će se uzeti i situacije u kojima se u određenoj godini ne predviđa potreba za solidarnošću.
Kako bi se nadoknadio mogući manjak broja obećanih premještanja, naknada odgovornosti bit će dostupna kao mjera solidarnosti drugog stupa u korist država članica koje imaju koristi od solidarnosti.
AMMR sadržava i mjere usmjerene na sprečavanje zlouporabe tražitelja azila i izbjegavanje sekundarnih kretanja (kada migrant napusti zemlju prvog dolaska kako bi zatražio zaštitu ili trajno preseljenje negdje drugdje). Na primjer, Uredbom se utvrđuju obveze tražitelja azila da podnesu zahtjeve u državama članicama prvog ulaska ili zakonitog boravišta. Njime se obeshrabruju sekundarna kretanja ograničavanjem mogućnosti za prestanak ili prijenos odgovornosti među državama članicama i time smanjuju mogućnosti podnositelja zahtjeva da odabere državu članicu u kojoj će podnijeti zahtjev.
Osim nekih neslaganja među državama članicama, migracijska pitanja stvaraju i unutarnje napetosti. Bilo je to pitanje ograničavanja migracija koje su, nakon višetjednih pregovora, dovele do pada nizozemske vlade na čelu s Markom Rutteom.
Rutte je najavio ostavku svoje koalicijske vlade kao razlog navodeći “nepremostive” razlike nakon oštrih pregovora četiriju vladajućih stranaka oko izbjegličke politike. Pokušaj Rutteove konzervativne stranke VVD da ograniči priljev tražitelja azila u Nizozemsku podijelio je njegovu četverostranačku koalicijsku vladu jer su dvije niže rangirane stranke odbile poduprijeti njegove prijedloge. Napetosti su došle do vrhunca kada je Rutte zatražio potporu prijedlogu da se ograniči ulazak djece ratnih izbjeglica koja se već nalaze u Nizozemskoj i prisili obitelji da čekaju najmanje dvije godine prije ponovnog ujedinjenja, piše Reuters.
Kratka povijest pridruživanja Rumunjske i Bugarske Schengenu
Pristupanje Rumunjske i Bugarske schengenskom prostoru nije bilo na dnevnom redu posljednjeg sastanka švedskog predsjedništva Vijeća ministara unutarnjih poslova u lipnju, iako se raspravljalo o stanju područja slobodnog kretanja. Međutim, Europska komisija i dalje daje jamstva da je pristupanje Rumunjske i Bugarske schengenskom prostoru 2023. i dalje prioritet, a europska povjerenica za unutarnje poslove, Šveđanka Ylva Johansson, u više je navrata izjavila da će učiniti sve što je u njezinoj moći da do kraja ove godine donese povoljnu odluku.
Razočaranje Rumunja zbog neizglasavanja Austrije članstvu u Schengenu 8. prosinca 2022. pretvorilo se u djelo. U danima nakon glasovanja Vijeća JHA, pozivi na bojkot, slike banaka u austrijskom vlasništvu koje režu kartice i obećanja da austrijska skijališta više neće imati rumunjske klijente koji kruže društvenim mrežama. Istodobno, u susjednoj Bugarskoj, s kojom se Rumunjska tretira kao “paket aranžman” o schengenskom pitanju, dio stanovništva, kojem je dosta tretiranja kao “drugog reda” u Europi, poziva na ustroj “Malog Schengena”, koji bi uključivao Rumunjsku i Tursku.
Rumunjsko ispunjavanje kriterija utvrđenih u schengenskoj pravnoj stečevini potvrđeno je 9. lipnja 2011. na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove. Prije toga, 8. lipnja 2011., Europski parlament dao je pozitivno mišljenje o nacrtu Odluke o pristupanju Rumunjske i Bugarske Schengenu. Rumunjsko uspješno dovršenje mjera predviđenih schengenskom pravnom stečevinom potvrdilo je i Europsko vijeće (13. – 14. prosinca 2012.).
“Pristupanje schengenskom prostoru pravo je i obveza preuzeta Ugovorom o pristupanju EU (članak 4. protokola o uvjetima i aranžmanima za prijam Republike Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju, priložen Ugovoru o pristupanju Rumunjske i Bugarske), Rumunjskoj koja želi sudjelovati u svim oblicima suradnje usmjerenim na produbljivanje europskih integracija. Rumunjska de facto osigurava sigurnost vanjskih granica EU od njezina priključenja EU u siječnju 2007. Ukidanje kontrola na unutarnjim granicama Europske unije jedan je od najvidljivijih i najvažnijih učinaka procesa europske integracije”, stoji na internetskoj stranici rumunjskog MFA.