Subscribe
Između novih pravila i otvaranja od strane Europske komisije, poljoprivredni radnici s drugih kontinenata i dalje su protagonisti političkih rasprava
Poljoprivreda je uvijek bila jedan od temeljnih gospodarskih sektora za svaku naciju, osiguravajući hranu, sirovine i zapošljavanje. U Europi je poljoprivredna proizvodnja izložena stalnim izazovima, uključujući klimatske promjene, fluktuacije cijena sirovina i potrebu da se osigura sigurnost opskrbe hranom za stalno rastuće stanovništvo te su u tom kontekstu poljoprivredni radnici izvan EU-a stekli sve važniju ulogu i postali ključni resurs za europsku poljoprivrednu industriju.
Europska unija (EU) ugošćuje velik broj poljoprivrednih radnika izvan EU-a iz različitih dijelova svijeta, uključujući zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike. Ti radnici obavljaju razne ključne zadaće u poljoprivrednom sektoru, kao što su sadnja, berba, obrezivanje i njegu usjeva, a njihova poslovična predanost radu uvijek je imala znatan utjecaj na proizvodnju i konkurentnost europske poljoprivrede. Jedan od glavnih razloga zašto su poljoprivredni radnici izvan EU-a postali toliko neophodni je nedostatak lokalne radne snage dostupne za obavljanje tih zadataka zbog urbanizacije i industrijalizacije koji su često doveli do migracije ruralnog stanovništva u gradove, ostavljajući praznine u poljoprivrednim zajednicama. Nadalje, za neka poljoprivredna radna mjesta potrebne su posebne vještine i znanja koja se mogu steći samo izravnim iskustvom u području koje radnici izvan EU-a često uključuju u svoja profesionalna iskustva i tim vještinama doprinose održavanju poljoprivredne produktivnosti.
Međutim, prisutnost poljoprivrednih radnika izvan EU-a u EU-u također otvara složena pitanja, uključujući prava radnika, socijalnu zaštitu i integraciju u društvo domaćina. Ključno je osigurati da se prema tim radnicima postupa pošteno i sa svim dodijeljenim pravima, uz pristojne radne uvjete i primjerene plaće. Mjere kao što su jasni ugovori o radu, pristup zdravstvenoj skrbi i uključivanje u sustave socijalne sigurnosti ključne su za osiguravanje dobrobiti poljoprivrednih radnika izvan EU-a. Kulturna integracija još je jedan važan aspekt kada se radi o poljoprivrednim radnicima s drugih kontinenata jer se često nalaze daleko od svojih obitelji i povijesnih korijena te se mogu suočiti s izazovima u pokušaju prilagodbe novim sredinama. Lokalne zajednice i organizacije mogu igrati ključnu ulogu u pomaganju tim radnicima da se osjećaju dobrodošlo i podržano. Inicijative kao što su tečajevi jezika, orijentacijski programi i kulturna događanja mogu pomoći u poticanju integracije i stvaranju pozitivnih veza između različitih uključenih zajednica.
Imigracijska i sezonska radna politika EU-a imaju ključnu ulogu u reguliranju poljoprivrednih radnika izvan EU-a. Privremeni programi rada i posebne vize omogućuju radnicima da uđu u EU na ograničeno razdoblje kako bi se zadovoljile sezonske potrebe poljoprivrede, ali je ipak važno osigurati da su te politike uravnotežene i da ne dovode do zlouporabe ili isključivanja radnika kao što se već dogodilo u prošlosti. Temeljit nadzor, zajedno s odgovarajućim mehanizmima kontrole, može pomoći u sprečavanju nezakonitih ili nepoštenih praksi zapošljavanja.
Zanimljivo je da su neke europske zemlje zauzele različite pristupe zapošljavanju poljoprivrednih radnika izvan EU-a, i dok neke zemlje radije zapošljavaju sezonske radnike samo kada postoji lokalni nedostatak radne snage, druge su zemlje stvorile strukturiranije sheme kako bi omogućile ulazak i rad, redovito. Rješavanje izazova radničkih prava, socijalne zaštite i uključivanja bit će ključno za osiguravanje pravednog i održivog radnog okruženja. Uz dobro osmišljene politike i zajedničku predanost institucija i civilnog društva moguće je maksimalno iskoristiti koristi koje proizlaze iz prisutnosti poljoprivrednih radnika izvan EU-a, stvarajući ravnotežu između potreba poljoprivrede i temeljnih ljudskih prava. Sve dok ne postoje programi Zajednice koji mlade Europljane mogu približiti poljoprivrednom radu, stručna potpora građana izvan EU-a i dalje je neophodna.
Italija je, suočena s izvanrednim stanjem tajnih iskrcaja, na prvoj liniji za ozbiljnu politiku reguliranja tokova za građane izvan EU-a koji žele raditi u poljoprivrednom sektoru, bilo na sezonskoj ili dugoročnoj osnovi. Zbog toga radi na reaktivaciji politike kontroliranih tokova koja omogućuje i ugovornu i pravnu regulaciju onih koji iz tih razloga zatraže ulazak.